Poslovni broj: Usž-285/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5093/23-21 od 9. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuju točke I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5093/23-21 od 9. prosinca 2024.

II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5093/23-21 od 9. prosinca 2024.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.750,00 eura (slovima: šest tisuća sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura (slovima: tisuću petsto šezdeset dva eura).

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/22- 01/106, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 6. rujna 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje-2, KLASA: UP/I-502-04/22-01/289, URBROJ: 338-21-02-02-22-03 od 30. lipnja 2022. Točkom II. izreke presude utvrđeno je da je tužiteljeva privremena nesposobnost za rad, koja je trajala od 17. siječnja 2022. do 6. srpnja 2022., bila uzrokovana bolešću koja je neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak u iznosu od 8.312,50 eura, dok je točkom IV. izreke zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbijen u preostalom dijelu.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 30. lipnja 2022. kojim se tužitelju bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F62 (Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja) ne priznaje kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući u cijelosti utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, navodi da je pobijanom presudom sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je zaključio da je tužiteljeva dijagnoza trajne promjene osobnosti direktna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, a u odnosu na koji nalaz je zatražio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Navodi da je zaključak sudskog vještaka Vidovića iz ovog upravnog spora u suglasju s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Ninoslava Mimice izrađenog u ranijem sudskom predmetu, ali se odnose na različita razdoblja jer je vještak Mimica izradio nalaz za razdoblje od 1. veljače 2017. do 21. listopada 2019. Ističe da sudski vještak Vidović nije vještačio privremenu nesposobnost za rad tužitelja od 17. siječnja 2022. i nadalje te da se nije očitovao na psihijatrijske nalaze od 22. prosinca 2020., 8. ožujka 2021., 17. siječnja 2022. i 27. svibnja 2022. Ostaje u cijelosti kod ocjene vještaka iz upravnog postupka da dijagnoza F62 nije isključivo, jedino niti dominantno posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu jer je stvarni i aktualni uzrok psihičke dekompenzacije multifaktorijalan i dominantno uzrokovan civilnim stresogenim čimbenicima koji su i bili uzrokom dekompenzacije psihičkog stanja 17. siječnja 2022. kada je utvrđena predmetna privremena nesposobnost za rad. Osporava i visinu dosuđenih troškova ovog upravnog spora te predlaže usvojiti žalbu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu u cijelosti neosnovanom jer nije počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora, a sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Smatra da su svi navodi tuženika, kojima u osnovi prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka, paušalni i bez ikakvog uporišta u stručno-medicinskim činjenicama ili dokumentaciji u spisu. Navodi da tuženik u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica i osobni zaključak u odnosu na postojanje određenih činjenica, a za što nema osnovu u provedenim dokazima. Smatra da je sud pravilnom primjenom članka 144. stavka 1. ZUS-a izvršio kvalitativnu i kvantitativnu analizu potrebnih troškova upravnog spora te mu je dosudio troškove u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa). Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje djelomično osnovanima i to u pogledu dosuđenih troškova ovog upravnog spora.

7. Pobijana presuda donesena je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-309/23-2 od 28. lipnja 2023. kojom je poništena ranija presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2834/22-7 od 20. prosinca 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ovaj Sud je u navedenoj odluci utvrdio da je prvostupanjski sud, prihvativši u upravnom postupku utvrđeno činjenično stanje bez omogućavanja tužitelju da ga ospori pred sudom, nerazmjerno ograničio njegovo pravo da stvarno iznosi i dokazuje tvrdnje koje mu idu u prilog, čime je bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku. Stoga je ocijenjeno da je prvostupanjski sud, propustivši provesti dokazni postupak na način koji bi omogućio pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, povrijedio pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 06/99., 8/99., 14/02., 01/06. i 13/17.).

8. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 10. svibnja 2022., zbog bolesti pod dijagnozom šifre F62, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, počevši od 17. siječnja 2022. Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 26. prosinca 1991. te da ima priznat status hrvatskog branitelja - dragovoljca (potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Područnog odsjeka za poslove obrane Zagreb-jug od 13. studenoga 2012.).

9. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Zagrebu. Liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni od 21. lipnja 2022. navodi da je iz priložene medicinske dokumentacije u spisu vidljivo da je tužitelj tijekom dosadašnjeg liječenja liječen pod dijagnozom F62 (trajne promjene ličnosti kao odraz sudjelovanja u Domovinskom ratu) te da je u međuvremenu doživio i druge traume (karcinom crijeva, opekotina stopala, razvod braka, otkaz nakon 28 godina rada kod istog poslodavca, financijska situacija) koje su utjecale na njegov psihički status. Navodi da se tužitelj aktualno liječi po dijagnozi F43.1 (PTSP kao odraz civilne traume) i F54, a oštećenje organizma zbog PTSP-a u postupku priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida priznato je u postotku manjem od 20%. Stoga liječničko povjerenstvo ocjenjuje da kod tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za priznanje dijagnoze F62 kao neposredne i isključive posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu iz kojeg razloga nisu ispunjeni niti uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu plaće u iznosu od 100% osnovice za razdoblje trajanja privremene nesposobnosti za rad od 17. siječnja 2022. zbog navedene dijagnoze.

10. Povodom žalbe tužitelja, provedeno je vještačenje po liječničkom povjerenstvu Direkcije, koje se u nalazu, mišljenju i ocjeni od 31. kolovoza 2022. suglasilo da se dijagnoza F62 ne može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu jer se prema medicinskoj dokumentaciji jedino može eventualno raditi o elementima odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici koji nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok privremene radne nesposobnosti (uvažavajući dinamiku i oblik liječenja od početka 2017. godine i kontradiktornost psihijatrijskih nalaza više od 25 godina nakon prestanka ratnih djelovanja), a stvarni uzrok psihičke dekompenzacije je multifaktorijalan i dominantno uzrokovan civilnim stresogenim čimbenicima.

11. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Domagoju Vidoviću, dr. med., specijalistu psihijatrije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 12. srpnja 2024., kao i usmenog saslušanja od 9. prosinca 2024., proizlazi da se prema medicinskoj dokumentaciji o tužiteljevom psihijatrijskom liječenju i osobnom pregledu može zaključiti da je dijagnoza F62.0 direktna posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Sudski vještak navodi da se tužitelj preko 20 godina, od 2001. do 2024. godine, gotovo kontinuirano liječi zbog tegoba koje su se isprva manifestirale kao odgođeni, ratom uzrokovani PTSP (2001. godine), a tijekom vremena te su se tegobe kronificirale jer su se na iste nadovezale dodatne stresne situacije (deložacija, egzistencijalni problemi, raskid bračne zajednice, maligne bolesti i tjelesno oštećenje). Stoga zaključuje da su navedene smetnje tužitelja trajnog karaktera, prognostički nepovoljne, te da je privremena nesposobnost za rad od 17. siječnja 2022. do 6. srpnja 2022. pod dijagnozom F62.0, neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12. Prvostupanjski sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 39. stavak 1. točku 9. u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon).

13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je 18. srpnja 2024. uredno zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 12. srpnja 2024. te je podneskom od 1. kolovoza 2024. u cijelosti prigovorio ocjeni vještaka s prijedlogom za njegovim dopunskim očitovanjem, dostavljajući očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 26. srpnja 2024. Povodom iznesenih prigovora održano je ročište 9. prosinca 2024. na kojem je sudski vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je argumentirano otklonio sve prigovore liječničkog povjerenstva. Na navedeno ročište uredno pozvani tuženik nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, iako iz spisu priležeće potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena proizlazi da je poziv zaprimio 10. rujna 2024.

14. Tuženik je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 1. kolovoza 2024. i da je zatražio dodatno očitovanje sudskog vještaka na njegove prigovore, koji prijedlog je sud usvojio i vještak je na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

15. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a, te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio te sam riješio stvar na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje osporavane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

17. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 144. stavak 1. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe, zastupanja na ročištima 12. prosinca 2022., 4. ožujka 2024. i 9. prosinca 2024., sastava podneska od 16. siječnja 2024. i provedenog medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

18. Međutim, ovaj Sud smatra da nije osnovano priznat trošak za sastav žalbe od 28. prosinca 2022. Naime, točkom II. izreke ovosudne presude od 28. lipnja 2023., u izvršenju koje je donesena ovdje pobijana presuda, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak za sastav žalbe u iznosu od 777,67 eura (5.859,37 kuna) jer je tužitelj uspio sa žalbom. Kako je, dakle, već pravomoćno odlučeno o predmetnom trošku za sastav žalbe od 28. prosinca 2022. na način da je isti u cijelosti priznat u zatraženom iznosu, to nije bilo osnove da se o predmetnom trošku odlučuje nakon okončanja ponovno provedenog prvostupanjskog upravnog spora. Stoga je ovaj Sud tuženikovu žalbu u tom dijelu uvažio i poništio točku III. izreke pobijane presude.

19. Slijedom navedenog, tužitelju je u točki III. izreke ovosudne presude dosuđen trošak upravnog spora za sastav tužbe, zastupanja na ročištima 12. prosinca 2022., 4. ožujka 2024. i 9. prosinca 2024., sastav podneska od 16. siječnja 2024. i provedenog medicinskog vještačenja, prema postavljenom i specificiranom zahtjevu u ukupnom iznosu od 6.750,00 eura s uračunatim PDV-om, u skladu s Tbr. 27/1, Tbr. 27/2 i Tbr. 54 Tarife, dok je u točki IV. izreke presude odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troškova ovog spora koji se odnosi na sastav žalbe od 28. prosinca 2022. u iznosu od 1.562,50 eura.

20. Imajući na umu da tuženik žalbu podnosi protiv cijele prvostupanjske presude, ali posebno ne iznosi žalbene razloge protiv točke IV. njezine izreke, ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora za sastav podneska od 28. studenoga 2022. i podneska od 13. rujna 2024. jer isti nisu bili opravdani u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

21. U odgovoru na žalbu tužitelj potražuje i trošak sastava tog podneska. Predmetni trošak nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

22. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude, a na temelju članka 135. stavka 1. i stavka 2. te članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, kao pod točkama II., III., IV. i V. izreke presude.

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan