Poslovni broj: Usž-4307/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆI, Dinka Šimunovića 13, Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 radi prevođenja mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2017/2024-12 od 24. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2017/2024-12 od 24. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-04/03160592031, URBROJ: 341-99-05/3-21-000557 od 17. ožujka 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 140-02/20-04/03160592031, URBROJ: 341-20-05/3-20-0036539 od 27. studenoga 2020., kojim je tužiteljici, korisnici invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti, to pravo prevedeno s danom 1. prosinca 2020. na starosnu mirovinu u svoti od 4.654,66 kuna mjesečno.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da se bitna povreda odredba upravnog spora ogleda u činjenici da je pobijana presuda donesena bez rasprave, iako nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za takvo postupanje. Ponavljajući navode iz tužbe, ističe da je protiv tuženika vodila spor radi utvrđenja visine mirovine, kao i ovaj upravni spor, a da je u oba isticala da joj u izračun mirovine nisu uračunati plaće, porezi i doprinosi za 2019. godinu, pozivajući se pri tome na članak 82. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. – dalje: ZOMO). Navodi članak 33. u vezi s člankom 180. ZOMO-a te smatra da isti nisu pravilno primijenjeni u postupku prevođenja mirovine. S obzirom na sve navedeno, predlaže da se pobijana presuda poništi, usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku provođenje odgovarajućih promjena u izračunu njezine mirovine.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Prema podacima u spisu, tužiteljica je korisnica invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, broj spisa: 192569 od 17. ožujka 2020., a koja mirovina je određena rješenjem istog javnopravnog tijela od 15. listopada 2020.
9. U upravnom postupku utvrđeno je da je tužiteljica rođena **.**.1958. te joj je u smislu članka 58., a u vezi s člankom 33., odnosno člankom 180. ZOMO-a, nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu prevedena ranije stečena invalidska mirovina (zbog potpunog gubitka radne sposobnosti) na starosnu mirovinu u istom iznosu.
10. Prvostupanjsko javnopravno tijelo i tuženik pravilno su u svojim odlukama naveli da je tužiteljica ispunila uvjete za prevođenje navedenog prava u smislu članka 33., odnosno 180. ZOMO-a, zbog čega su pravo preveli u istoj svoti koja je bila određena rješenjem od 15. listopada 2020. te ga priznali s danom 1. prosinca 2020. u skladu s člankom 58. ZOMO-a.
11. Nadalje, i tuženik i prvostupanjski sud su u svojim odlukama obrazložili način na koji je utvrđeno ispunjenje uvjeta za prevođenje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti na starosnu mirovinu i način na koji je isti izvršen. Budući da je nesporno tužiteljici svota invalidske mirovine određena ranijim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. listopada 2020. (postupak pravomoćno okončan ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-4462/22-2 od 8. ožujka 2022.), to tužiteljica ne može u ovome postupku, koji se vodi radi prevođenja mirovine u skladu s člankom 58. ZOMO-a, isticati prigovore koji se odnose na izračun (invalidske) mirovine. Iz obrazloženja osporenih rješenja i pobijane presude proizlazi da su se javnopravna tijela i sud pravilno pozvali na mjerodavne odredbe materijalnog prava, koje su pravilno primijenili na utvrđeno činjenično stanje, a tužiteljica svojim navodima istaknutim tijekom upravnog spora (u tužbi i u žalbi) nije dovela u sumnju pravilnost provedenog postupka.
12. Tužiteljica u svojim tužbenim navodima nije iznijela činjenice niti predložila dokaze koji bi bili odlučni u cilju pravilnog utvrđivanja činjenica važnih za meritum ovog upravnog spora, već je samo osporavala činjenice i iznijela navode koji se odnose na pravomoćno okončani postupak izračuna visine invalidske mirovine, a koje sud nije niti mogao razmatrati u postupku prevođenja mirovine, pri tome osporavajući primjenu mjerodavnog materijalnog prava. Stoga u konkretnom predmetu donošenje presude primjenom članka 98. točke 4. ZUS-a nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude.
13. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda. Radi se o navodima o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
