Poslovni broj: Usž-3952/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AŠS, [adresa], i AŠ, [adresa], koje zastupa opunomoćenik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 24, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-624/2024-8 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-624/2024-8 od 20. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/23-01/107, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-2 od 13. prosinca 2023. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/I-335-02/22-02/356, URBROJ: 2117-08/5-23-20 od 5. rujna 2023., kojim je u točki 1. izreke ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Odsjeka za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/02-01/157, URBROJ: 2117-03/3-02-3 od 20. lipnja 2002. za obavljenje ugostiteljske djelatnosti ugostiteljskog objekta pečenjarnica „Posejdon” u [adresa], te je točkom 2. izreke određen upis tog rješenja po njegovoj izvršnosti u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se nekategoriziraju pod upisnim brojem 746/III – naknadni upisi.
3. Tužitelji žalbom pobijaju presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Prvenstveno ustraju kod svih navoda iznesenih tijekom postupka. Ističu da su većinski suvlasnici predmetne nekretnine sklopili ugovor o zakupu na razdoblje kraće od godine dana, pozivajući se pri tome na članak 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV). Stoga im je nejasno koja je to pravna osnova prema kojoj njihovi tužbeni navodi nisu osnovani, posebno imajući na umu članak 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: Zakon) koji govori o pravu korištenja poslovnim prostorom. Naglašavaju i da trećem suvlasniku cijelo vrijeme plaćaju naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela. U argumentiranju svojih navoda pozivaju se na pravni princip prema kojemu je u civilnom pravu dopušteno ono što nije izričito zabranjeno. Smatraju da njihovo postupanje i iznesene tvrdnje imaju uporište u zakonu i zbog toga bi njihova argumentacija trebala biti uzeta u obzir. Slijedom navedenog, predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuju i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra neosnovanim žalbeni navod prema kojem se ugovor o zakupu sklopljen na razdoblje kraće od godine dana smatra poslom redovite uprave u skladu s člankom 41. stavkom 1. ZV-a jer se prema članku 24. stavku 1. točki 2. Zakona rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti izdaje ugostitelju ako ima pravo korištenja poslovnog prostora, a koje rješenje se izdaje na neodređeno vrijeme. Sagledavajući navedene odredbe u cjelini, smatra da predmetno rješenje predstavlja posao izvanredne uprave, zbog čega je kao dokaz korištenja poslovnim prostorom potrebno priložiti ugovor o zakupu sklopljen sa svim suvlasnicima tog prostora. Predlaže odbiti žalbu u cijelosti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
8. U predmetnom slučaju postupak je proveden na temelju zahtjeva LŠ, jednog od suvlasnika nekretnina koje predstavljaju prostor za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, terasu i skladište, za ukidanje rješenja nadležnog tijela za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste pečenjarnica od 20. lipnja 2002. jer s tužiteljima nije sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora, pa stoga više ne postoji pravni temelj za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.
9. Prema podacima spisa predmeta, tužitelji su sklopili ugovor o zakupu s AŠS i GŠ, prema kojem zakupodavci daju, a zakupoprimci primaju u zakup nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik i to zk.č.br. 442/1 k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 440/3 k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 440/4 k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 439/4 k. o. [katastarska općina] i zk.č.br. 440/2 k. o. [katastarska općina], a koje su u suvlasništvu LŠ, KŠ i LŠS.
10. Pobijanom presudom potvrđen je pravilnim stav javnopravnih tijela prema kojem su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti propisani člankom 27. stavkom 1. točkom 1. Zakona kojim je propisano da će se rješenje o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 24. stavkom 1. Zakona.
11. Imajući na umu članak 41. stavak 1. i stavak 2. ZV-a prema kojima, između ostalih poslova, sklapanje ugovora o zakupu kojem se suvlasnici izričito protive predstavlja posao izvanrednog upravljanja, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, neovisno o trajanju ugovora o zakupu, a koji tužitelji nisu priložili, pravilno je u postupku utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona za izdavanje rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti.
12. Tužitelji osporavaju zaključak da je za donošenje rješenja o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti potrebna suglasnost svih suvlasnika za korištenje poslovnim prostorom, s obzirom na to da su sklopili ugovor o zakupu s većinom suvlasnika na godinu dana. Navedeni razlog tužitelji su isticali tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, međutim isti nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari imajući na umu činjenicu da su rješenja o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti na snazi sve dok se ne ispuni neki od uvjeta iz članka 27. stavka 1. Zakona. Kako se rješenje izdaje na temelju članka 24. stavka 1. Zakona, prema kojem je jedan od uvjeta za njegovo izdavanje korištenje poslovnim prostorom (točka 2. navedenog stavka), to je prema članku 41. stavku 1. i stavku 2. ZV-a za korištenje poslovnog prostora potrebna suglasnost svih suvlasnika, neovisno o trajanju ugovora o zakupu, a koju suglasnost tužitelji nisu priložili.
13. Ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno zaključeno da je tužiteljima u svrhu ispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona potreba suglasnost svih suvlasnika vlasnika predmetne nekretnine, a koju suglasnost tužitelji nesporno nemaju, a okolnost što ne postoji suglasnost svih suvlasnika za korištenje prostorom ima za posljedicu ukidanje rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu.
14. Tužitelji su tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticali iste prigovore na koje su javnopravna tijela, a potom i prvostupanjski sud, dali iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
15. Tužitelji razlozima navedenima u žalbi nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
16. Kako je žalba odbijena, tužitelji nemaju pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
