Poslovni broj: Usž-2603/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice RN iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana Bandalo, odvjetnica u Zagrebu, Avenija Većeslava Holjevca 40, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-321/2021-8 od 12. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 321/2021- 8 od 12. listopada 2021.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/21- 03/03633257394, URBROJ: 341-99-11/2-21-123 od 8. siječnja 2021.

III. Odbija je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-321/21-8 od 12. listopada 2021. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/21-03/03633257394, URBROJ: 341-99-11/2- 21-123 od 8. siječnja 2021. (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak upravnog spora od 6.250,00 kn. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn.

2. Osporavanim rješenjem tuženika u postupku revizije poništeno je prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/20-03/03633257394, URBROJ: 341-25-11/2-20- 138574 od 11. prosinca 2020.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 11. prosinca 2020. je u obnovi upravnog postupka poništeno rješenje toga tijela, KLASA: UP/I 140-10/20- 03/03633257394, URBROJ: 341-25-11/2-20-56244 od 11. ožujka 2020., kojim je tužiteljici u postupku po službenoj dužnosti bilo priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao direktoru trgovačkog društva FARMASI COSMETICS d.o.o., Zagreb, počevši od 11. ožujka 2020. Rješenje od 11. ožujka 2020. poništeno je iz razloga što je tužiteljica na temelju novih dokaza i novih činjenica (članak 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, 47/09, dalje: ZUP) dokazala da je bila osigurana po osnovi radnog odnosa u Bosni i Hercegovini kod poslodavca Farmasi BH d.o.o. u razdoblju od 3. studenoga 2015. do 30. rujna 2020.

4. Presudom ovoga Suda poslovni broj Usž-4603/2021-4 od 8. ožujka 2023. usvojena je žalba tuženika, poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-321/2021- 8 od 12. listopada 2021.,odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II- 140-10/21-03/03633257394, URBROJ: 341-99-11/2-21-123 od 8. siječnja 2021. te odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

5. Ustavni sud Republike Hrvatske, povodom ustavne tužbe tužiteljice, donio je odluku broj U-III-3015/2023 od 12. lipnja 2024. kojom je usvojio ustavnu tužbu, ukinuo presudu ovoga Suda poslovni broj Usž-4603/2021-4 od 8. ožujka 2023. te predmet vratio ovome Sudu na ponovni postupak. U obrazloženju odluke navodi da je osporena presuda nerazumljiva i da Sud nije dao dostatne i relevantne razloge te potpunije i jasnije obrazloženje za svoje stajalište, a sve s obzirom na obrazloženje da se obveza osiguranja zaposlene osobe određuje prema pravnim propisima države ugovornice na čijem teritoriju je osoba zaposlena, pri čemu tužiteljica tvrdi da je zaposlena u Bosni i Hercegovini. Nastavno Ustavni sud ukazuje i na različitu sudsku praksu upravnih sudova, primjerice u presudi poslovni broj UsI-2879/2021-7 od 8. lipnja 2022. Upravni sud u Zagrebu iznosi potpuno suprotno stajalište od onoga koje je iznio u ovom predmetu (UsI-321/2021 od 12. listopada 2021.). Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju uslijed proizvoljne primjene prava i nedostatnog obrazloženja osporene presude Visokog upravnog suda došlo do povrede prava na pravično suđenje podnositeljice.

6. Stoga je Sud ponovno odlučio o žalbi tuženika, imajući na umu stajališta iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3015/2023 od 12. lipnja 2024.

7. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o činjeničnom stanju, a posljedica navedenog je pogrešna primjena materijalnog propisa i to Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZOMO) i Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, 3/01, dalje: Ugovor), te da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi, prema kojem tužiteljica može obavljati djelatnost na području Republike Hrvatske, a da pri tome ne podliježe obveznom mirovinskom osiguranju sukladno nacionalnom propisu u Republici Hrvatskoj, ne sadrži jasnu pravnu argumentaciju kao niti razloge supremacije odredbi Ugovora u odnosu na odredbu članka 12. ZOMO-a kada obvezujućim pravnim pravilima Ugovora to nije predviđeno. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu u pobijanim dijelovima.

8. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

9. Žalba je osnovana.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija.

11. Člankom 12. ZOMO-a propisano je da su obvezno osigurani članovi i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

12. Prema odredbi članka 7. Ugovora obveza osiguranja zaposlene osobe određuje se prema pravnim propisima države ugovornice na čijem teritoriju je osoba zaposlena.

13. Odredbama članka 8. Ugovora propisano je da osoba zaposlena kod poslodavca sa sjedištem u jednoj državi, koja obavlja poslove u drugoj državi ugovornici u ograničenom vremenskom razdoblju, ostaje osiguranik prve države ugovornice, ako obavljanje njene djelatnosti na teritoriju druge države ugovornice vremenski ne potraje duže od 24 mjeseca. Ako se obavljanje takve djelatnosti mora produžiti za razdoblje duže od predviđena 24 mjeseca, primjena pravnih propisa države ugovornice u kojoj poslodavac ima sjedište, moći će se iznimno, na zajednički zahtjev zaposlenika i poslodavca, produžiti za još 24 mjeseca, uz pristanak nadležnog tijela države ugovornice u kojoj se djelatnost obavlja (stavak 1.). Osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost na teritoriju jedne države ugovornice i odu na teritorij druge države ugovornice da bi za kraće vrijeme obavljale samostalnu djelatnost, ostaju osigurane prema pravnim propisima prve države ugovornice, ako njihov boravak na teritoriju druge države ugovornice ne prijeđe 12 mjeseci. Ako bi se navedena djelatnost produžila, iz nepredviđenih razloga, preko 12 mjeseci, primjena pravnih propisa prve države ugovornice može se produžiti za još 12 mjeseci, uz pristanak nadležnog tijela države ugovornice na čijem se teritoriju djelatnost privremeno obavlja (stavak 2.). Na osobe koje putuju u službi poslodavca koji se bavi zračnim, cestovnom ili željezničkim prometom, primjenjuju se isključivo pravni propisi države ugovornice na čijem je teritoriju sjedište poslodavca (stavak 3.). Osobe zaposlene kod poslodavaca, koji pružaju usluge na području telekomunikacija, prijevoza putnika i robe u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu i na bilo kojim drugim sličnim poslovima i koji imaju sjedište na teritoriju jedne države ugovornice, a koje obavljaju svoju djelatnost na teritoriju druge države ugovornice, u podružnici ili stalnom zastupništvu, ostaju pod primjenom pravnih propisa države ugovornice na čijem je teritoriju sjedište poslodavca (stavak 4.). Na posadu broda, kao i na druge osobe zaposlene na brodu, primjenjuju se pravni propisi države ugovornice pod čijom zastavom brod plovi (stavak 5.). Na osobe koje obavljaju poslove utovara i istovara broda, popravka ili nadzora broda u vrijeme dok se on nalazi u luci druge države ugovornice, primjenjuju se pravni propisi države ugovornice u kojoj je luka (stavak 6.). Osobe zaposlene u državnim i javnim službama, službeni predstavnici i s njima izjednačene osobe jedne države ugovornice, koje se zbog obavljanja svoje djelatnosti upućuju na teritorij druge države ugovornice, zajedno s članovima svoje obitelji, ostaju osiguranici države ugovornice koja ih šalje (stavak 7.).

14. Prema odredbama članka 9. Ugovora članovi diplomatskih misija i konzularnih ureda, izuzeti su, s obzirom na službu koju obavljaju za državu šiljateljicu, od primjene pravnih propisa koji vrijede u državi primateljici, uz iznimku odredbe stavka 3. ovoga članka. Isto vrijedi i za članove njihovih obitelji koji s njima žive u zajedničkom kućanstvu, ako nisu državljani države primateljice (stavak 1). Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na privatnu poslugu koja je isključivo u službi člana diplomatske misije ili konzularnog ureda, uz uvjet da te osobe nisu državljani države primateljice niti imaju prebivalište u toj državi, te da se na njih primjenjuju pravni propisi o socijalnom osiguranju koji su na snazi u državi šiljateljici ili u nekoj trećoj državi (stavak 2.). Član diplomatske misije ili konzularnog ureda u čijoj su službi osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće predviđeno u stavku 2. ovoga članka, obvezan je poštovati obveze koje poslodavcu nameću pravni propisi o socijalnom osiguranju države primateljice (stavak 3.). Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, osobe koje su državljani države primateljice mogu, u roku od tri mjeseca od dana preuzimanja službe, odnosno u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Ugovora, izabrati primjenu pravnih propisa države šiljateljice (stavak 4.).

15. Člankom 10. Ugovora propisano je da na zajednički zahtjev zaposlenika i njegovog poslodavca, nadležna tijela država ugovornica mogu dogovoriti i druge iznimke od članka 7. ovog Ugovora, pri čemu moraju uzeti u obzir vrstu i okolnosti zaposlenja.

16. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je poništio osporavano rješenje. U bitnome smatra da ne postoji obveza osiguranja tužiteljice kao hrvatske državljanke na domaće mirovinsko osiguranje po osnovi članstva u upravi trgovačkog društva - u situaciji u kojoj je u istom razdoblju u Bosni i Hercegovini bila osigurana na mirovinsko osiguranje po osnovi zaposlenja. Pri tom se sud pozvao na odredbu članka 12. ZOMO-a i članka 7. Ugovora.

17. Nije sporno da je tužiteljica kao direktor društva upisana u nadležni Sudski registar u Republici Hrvatskoj i po drugoj osnovi nije osigurana na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj. Za odgovor na pitanje podliježe li obvezi na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj sukladno odredbi članka 12. ZOMO-a i predstavlja li činjenica da je u spornom razdoblju bila i u radnom odnosu u Bosni i Hercegovini razlog za izuzetak od općeg pravila osiguranja (isključenje te obveze) treba poći, ne samo od odredbe članka 7. Ugovora, već i od odredbi članaka 1. stavak 1. točke 1. te članka 4. Ugovora. Naime, obveza osiguranja zaposlene osobe određuje se prema pravnim propisima države ugovornice na čijem teritoriju je osoba zaposlena (članak 7. Ugovora). Polazeći od članka 1. stavak 1. točka 8. Ugovora te značenja pojma zaposlenik ( »zaposlenik« – zaposlena osoba ili osoba samostalnog zanimanja kao i osoba osigurana na osnovi vlastite djelatnosti prema pravnim propisima iz članka 2. ovog Ugovora – o mirovinskom i invalidskom osiguranju), prema stavu ovoga Suda, a s obzirom na to da se zaposlenje odnosno osiguranje na osnovi vlastite djelatnosti odvija na teritoriju Republike Hrvatske, ima se primijeniti propis Republike Hrvatske (čl. 12. ZOMO).

18. Odredbama članaka 8. i 9. Ugovora propisani su izuzeci od općeg pravila osiguranja, međutim izuzeci koje propisuju navedeni članci u konkretnom slučaju se ne odnose na tužiteljicu, jer ona nije osoba u smislu tih članaka, slijedom čega u odnosu na nju treba primijeniti propis Republike Hrvatske odnosno ZOMO.

19. Članak 4. Ugovora propisuje da, ukoliko Ugovor ne određuje drukčije, pri primjeni pravnih propisa jedne države ugovornice, državljani druge države ugovornice izjednačeni su s njezinim državljanima. Ovo se treba tumačiti na način da su državljani BiH pri primjeni pravnih propisa RH izjednačeni sa državljanima RH, kako u pogledu prava, tako i u pogledu obveza. Stoga, s obzirom na to da su hrvatski državljani koji nisu mirovinski osigurani po nekoj od zakonskih osnova u Republici Hrvatskoj, u obvezi biti u mirovinskom osiguranju kao članovi uprave trgovačkog društva, to i tužiteljica, s obzirom da u Republici Hrvatskoj nije zaposlena niti mirovinski osigurana po nekoj drugoj osnovi, u obveznom je mirovinskom osiguranju kao član uprave trgovačkog društva.

20. Ovakav stav u izražen je u dosljednoj praksi ovoga Suda, primjerice u presudi poslovni broj Usž-787/22-2 od 20. travnja 2022. (točka 13. obrazloženja), a takav stav Upravni sud u Zagrebu zauzeo je i u presudi poslovni broj UsI-2879/2021-7 od 8. lipnja 2022., pa je za zaključiti da pretežita sudska praksa potkrepljuje pravni stav ovoga Suda. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud zauzima posve suprotni stav, no za isti ne daje valjane argumente temeljene na odredbama ZOMO-a i Ugovora, a koje su relevantne za konkretni slučaj.

21. Zbog toga ovaj Sud ocjenjuje da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Slijedom svega naprijed iznijetog, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS- a odlučeno je kao u točkama I. i II. Izreke ove presude.

23. Odluke o trošku temelji se na odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, sve s obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu.

U Zagrebu, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić