Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8881/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽE, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. srpnja 2024., poslovni broj: Pp-1431/2021, na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika ŽE kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik NE je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku 30 od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, okrivljenik NE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.650,00 eura u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u uhićenju, tako da mu preostaje za platiti 2.570,36 eura uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u 6 jednakih mjesečnih obroka.

1.1. Na temelju čl. 139. st.1. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu navodeći kako je prvostupanjski sud presudu donio na temelju službene zabilješke policijskih službenika koji nakon višekratnih poziva za ispitivanje nisu pristupili sudu radi davanja iskaza. Također prvostupanjski sud nije uzeo u obzir pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pp-4758/2021, a kojom je brat okrivljenog oslobođen optužbe da bi dana 18. ožujka 2021. dao vozilo na upravljanje ovdje okrivljeniku, pa unatoč tome prvostupanjski sud okrivljenika proglašava krivi za učin prekršaja iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Na raspravu održanu 29. siječnja 2024., okrivljenik nije pristupio, izostanak je opravdao. Na raspravu održanu 14.ožujka 2024., 22. svibnja 2024. i 17. srpnja 2024., okrivljenik nije pristupio, izostanak nije opravdao. 2.1. Okrivljenik je bio upozoren na prava iz članka 109a PZ da se rasprava pred tijelom postupka može održati i u njegovoj odsutnosti i donijeti odluka o prekršaju, da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka. Stoga je sud dana 17.srpnja 2024., proveo raspravu u njegovoj odsutnosti.

6. Okrivljenik je odustao od predloženog dokaza svjedokinje HE te je i sud nakon višekratnih urednih dostava poziva policijskim službenicima odustao od saslušanja istih iz razloga ekonomičnost te jer sud smatra da se činjenično stanje u ovom postupku može utvrditi i na temelju dokaza koji priležu spisu, stoga je saslušanje istih nepotrebno.

7. Prvostupanjski sud službenu bilješku policijskih službenika djelatnika I Policijske postaje Split FD i TD prihvaća kao valjani pisani dokaz na temelju čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona i na istoj temelji svoju odluku. Prvenstveno, čl. 158. st. 5. rečenica prva Prekršajnog zakona propisuje: „Ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja ili to neposredno utvrdila odgovarajućim tehničkim uređajima i o tome sačinila službenu bilješku ili tehničku snimku, službena bilješka i tehnička snimka dokazi su u prekršajnom postupku.“ Dakle, na temelju citirane zakonske odredbe, jasno je da je službena bilješka pravno relevantan dokaz u prekršajnom postupku, jer ga je načinio policijski službenik o radnjama počinjenja prekršaja koje je utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja službenih radnji, što je ovdje slučaj. Također, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je ne logično, da kad bi prihvatio obranu okrivljenik da isti nije upravljao vozilom, da bi okrivljenik bio zadržan u I Policijskoj postaji Rijeka.

8. Također nisu osnovani navodi kako prvostupanjski sud nije izvršio uvid u dostavljenu presudu Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pp-475872021, no, kao što prvostupanjski sud pravilno navodi isti nije vezan pravomoćnom odlukom u navedenom postupku.

9. Slijedom svega iznijetoga, sud smatra da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja za koje se tereti.

10. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja počinjenih u stjecaju, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom maksimumu budući da je pravomoćno osuđivan za istovrsno djelo navedenim odlukama za jedan od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti o sigurnosti prometa u cestama (čl. 216. st. 3.), smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka za: spis, ovlaštenom tužitelju, okrivljeniku, branitelju okrivljenika.