Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-880/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vesne Britvec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HS iz [adresa], Dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv 1. tužene AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Filipu Periću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed, povodom žalbe 1. i 2. tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-1/2023 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-1/2023 od 26. srpnja 2024. pod točkama I. i III. izreke.

I

r i j e š i o  je

Odbacuje se kao nedopuštena žalba 1. i 2 tuženika podnesena protiv točke II. izreke prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je 1. i 2. tuženicima da predaju u posjed tužitelju slobodnu od svojih stvari i osoba, nekretninu označenu kao čest. zem. broj [katastarska čestica], oranica, ukupne površine 32 m2, stare izmjere, položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se odnosi na čest. kat. broj 1711 k. o. [katastarska općina], nove izmjere, za cijelo, obojana žuto-plavom bojom na skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića, dipl. ing. geod. od 15. ožujka 2024. godine, sve u roku 15 dana. Pod točkom II. izreke, tužitelj je odbijen sa zahtjevom da se tuženicima naloži uklanjanje betonskog zida izgrađenog na dijelu čest. kat. br. 580/13 stare izmjere koja odgovara dijelu čest. kat. br. 1711 nove izmjere k. o. [katastarska općina], prikazan žutom bojom i označen (A-B) dužine 5.05 metara, širine 20 cm, visine od 50 cm u točki (A) do 65 cm u točki (B), na skici sudskog očevica izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića, dipl. ing. geod. od 15. ožujka 2024. godine, u roku 15 dana.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženicima da tužitelju naknade parnične troškove u iznosu od 1.053,24 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjsku presudu pobijaju 1. i 2. tuženici pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.U žalbi ističu da je nesporno da je 1. tuženica samostalna posjednica predmetne nekretnine, da u odnosu na 1. tuženicu egzistira pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1045/2017, kojom je 1. tuženici naložena predaja u posjed iste nekretnine, da se taj postupak vodio po tužbi IS čiji je tužitelj singularni sukcesor.Smatraju da je tužitelj kao singularni sukcesor vezan presudom Općinskog suda u Zadru broj P-1045/2017, te ponavljaju prigovor presuđene stvari.Tvrde da je tužitelj predmetni Dodatak ugovoru sklopio s BS 2021., pa je trebao od IS kao prodavatelja zahtijevati uklanjanje pravnih nedostataka za koje je znao.Smatraju da je pogrešno odbijen prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženika.Prigovaraju da je dio iskaza 2. tuženika u kojem je naveo nije pristao maknuti ogradu radi ulaska tužitelja na predmetnu nekretninu pogrešno interpretiran kao potvrda da je 2. tuženik u posjedu. Predlažu da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu je podnesen.

4. Žalba 1. i 2. tuženika protiv točke II. izreke nije dopuštena. Prema odredbi članka 358. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.Nema pravnog interesa za podnošenje žalbe stranka koja je u cijelosti uspjela u parnici.Točkom II. izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za uklanjanje betonskog zida, pa tuženici koji su uspjeli u sporu po tom zahtjevu, nemaju pravni interes na pobijanje tog dijela presude.

5. Žalba tuženika u preostalom dijelu nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Predmet spora su zahtjevi za predaju u posjed nekretnine i zabranu uznemiravanja vlasništva uklanjanjem betonskog zida.Budući je presuda postala pravomoćna u odnosu na zahtjev za zaštitu od uznemiravanja, predmet žalbenog postupka je zahtjev za predaju u posjed.

8. Iz nespornih činjenica i isprava koje se nalaze u spisu, proizlazi :

- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 2. veljače 2001. prodavatelj IS prodao tužitelju dio parcele nove izmjere 1711 od 40 m2 u k. o. [katastarska općina], i predao nekretninu tužitelju u posjed,

- da je neposredni pravni prednik tužitelja iz pravnog posla kupoprodaje IS stekao spornu nekretninu ugovorom o zamjeni od 15. prosinca 1999. sklopljenim sa zemljišnoknjižnim vlasnikom sada pok. ŽS, koji je umro **.**.2002. ( list 7 i 23 priloženog spisa P-1045/17 ),

- da su nasljednici zemljišnoknjižnog vlasnika oduzeli tužitelju posjed, te Ugovorom o kupoprodaji od 10. rujna 2014., prodali 1. tuženoj kčbr. [katastarska čestica] od 32 m2 u k. o. [katastarska općina] ( list 53 priloženog spisa P-1045/17 ), i predali joj nekretninu u posjed,

- da je temeljem tog ugovora 1. tužena ishodila uknjižbu vlasništva na svoje ime 2016. godine, kako to navodi u stranačkom iskazu,

- da je u postupku koji se vodio u predmetu broj P-1045/2017, po tužbi pravnog prednika tužitelja protiv 1. tužene i nasljednika pok. ŠS, presudom broj P- 1045/2017 od 5. ožujka 2019. utvrđeno da je pravni prednik tužitelja IS stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], koja u novoj izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a 1. tuženoj naloženo trpljenje upisa prava vlasništva prednika tužitelja, te predaja u posjed sporne nekretnine,

- da je prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1018/2019 od 22. listopada 2020.,

- da je između prodavatelja IS i tužitelja **.**.2021. sklopljen Dodatak i (Aneks prvi) Osnovnom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. veljače 2001., kojim su ugovorne strane radi provedbe u zemljišnim knjigama, dopunile podatke o predmetu prodaje navođenjem zemljišnoknjižnog broja sporne čestice i uloška u koji je nekretnina upisan,

- da je tužitelj uknjižio vlasništvo temeljem presude, ugovora od 2. veljače 2001. i aneksa od 4. svibnja 2021.

- da iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da se u posjedu nalaze tuženici.

9. Temeljem ovih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj uknjiženi i stvarni vlasnik sporne nekretnine koju tuženici drže u posjedu bez pravne osnove, te primjenom članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08- dalje: ZV ), naložio tuženicima da nekretninu predaju tužitelju u posjed.

10. Ne stoje žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud pogrešnom interpretacijom iskaza 2. tuženika, pogrešno zaključio da 2. tuženik drži spornu nekretninu u posjedu.Suprotno ovim tvrdnjama, kod činjenice da su tuženici bračni drugovi i navoda iskaza 2. tuženika da povremeno pomaže u težim radovima u vrtu, te da je tužitelj od njega tražio uklanjanje ograde, pravilnom primjenom članka 8. ZPP, prvostupanjski sud je zaključio da su tuženici suposjednici sporne nekretnine.

11. Kod odlučivanju o prigovoru prava tuženika na posjed iz članka 163. stavak 1. ZV, pravilno je ocjenjeno da 1. tužena nije stekla valjanu pravnu osnovu posjeda sklapanjem ugovora o kupoprodaji od 10. rujna 2014. sa nasljednicima upisanog vlasnika koji je za života, 1999. godine otuđio spornu nekretninu ugovorom o zamjeni. Prema članku 115. stavak 1. ZV, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.U smislu odredbi članka 115. ZV, na temelju pravnog posla vlasništvo se ne može steći od osobe koja nije vlasnik.

11.1. Prvo tužena nije stekla vlasništvo povjerenjem u zemljišne knjige.Prema odredbi članka 122. stavak 1. ZV, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

11.2. Kod nespornih činjenica da je nekretnina predana u posjed tužitelju od strane prodavatelja iz kupoprodaje od 2001., da su stranke vlasnice susjednih nekretnina, a napose stranačkog iskaza 1. tužene u kojem je navela da joj je sporna nekretnina ponuđena 2011. godine, ali je tada nije kupila, jer je tužitelj govorio on to kupio od IS, nema dvojbe da je 1. tužena u vrijeme sklapanja ugovora od 10. rujna 2014., kao i u vrijeme podnošenja prijedloga za upis ( 2016. godina ), znala da stvarno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju.Ne postupa u dobroj vjeri kupac kad kupuje nekretninu za koju zna da je već od vlasnika prodana drugom i da je on već ušao u posjed, pa kada je 1. tužena nakon sklapanja ugovora od 10. rujna 2014. uknjižila vlasništvo sporne nekretnine na svoje ime, time nije stekla pravo vlasništva u odnosu na tužitelja kojem je nekretnina prvom prodana i predana od strane stvarnog vlasnika.

12. Žalitelji u žalbi ustraju na prigovoru presuđene stvari po zahtjevu za predaju u posjed u odnosu na 1. tuženicu.Naime, tuženici tvrde da je da je tužitelj kao singularni sukcesor vezan pravomoćnom presudom donesenom u sporu po tužbi prednika tužitelja kojom je 1. tuženici naložena predaja u posjed sporne nekretnine.

12.1. Da bi se radilo o istovjetnosti tužbenog zahtjeva, potrebno je da postoji subjektivni i objektivi identitet spora.Bez obzira što pravomoćnost presude donesene u korist ili na štetu prednika, djeluje i u odnosu na njegovog singularnog sukcesora kada je do sukcesije došlo nakon pravomoćnosti presude, u konkretnom slučaju nema objektivnog identiteta spora. Za objektivni identitet spora nije dovoljno da u parnici koju je vodio prednik tužitelja bio postavljen sadržajno isti tužbeni zahtjev, već je potrebno da se u obje parnice tužbeni zahtjev temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi.U pravomoćno okončanoj parnici koju je vodio prednik tužitelja, činjenična osnova tužbe po zahtjevima za utvrđenje i predaju u posjed bio je ugovor o zamjeni od 15. prosinca 1999., kojim je prednik tužitelja dokazivao valjani pravni temelj stjecanja i jače pravo na posjed sporne nekretnine u odnosu na 1. tuženu koja ovu nekretninu drži bez valjane pravne osnove.U ovoj parnici tužitelj, kao uknjiženi vlasnik koji je ishodio uknjižbu temeljem kupoprodajnog ugovora od 2. veljače 2001. i aneksa od 4. svibnja 2021., sklopljenih sa stvarnim vlasnikom, traži da mu 2. tužena preda spornu nekretninu koju drži u posjedu temeljem pravnog posla sklopljenog sa nevlasnikom.U ranijoj parnici nije se raspravljalo i odlučivalo o pravnom temelju stjecanja vlasništva tužitelja o kojem se raspravlja u ovoj parnici. Iako je zahtjev na predaju u posjed postavljen u ovoj parnici sadržajno inkompatibilan zahtjevu na predaju u posjed o kojem je ranije pravomoćno presuđeno tako da osnovanost jednog zahtjeva isključuje osnovanost drugog zahtjeva, ne radi se o pravomoćno presuđenoj stvari, jer se zahtjev u ovoj parnici i zahtjev u pravomoćno okončanoj parnici, temelje na različitima činjeničnima osnovama.

13. Žalitelji pobijaju odluku o trošku bez navođenja konkretnih razloga.O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP, prema uspjehu stranaka u parnici, time da su pravilno u skladu sa odredbom članka 155. stavak 1. ZPP, odmjereni potrebni troškovi stranaka.

14. Iz ovih razloga je odbijena žalba tuženika i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama I. i III. izreke, dok je temeljem članka 366. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP, žalba tuženika protiv točke II. izreke odbačena kao nedopuštena.

U Karlovcu dana 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp