Poslovni broj: Gž R-19/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Marine Kaštela d.o.o., OIB: 91193992241, Kaštel Gomilica, F. Tuđmana 213, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kačić & Brbora, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-150/2019-48 od 16. studenog 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-150/2019-51 od 24. studenog 2023., na sjednici održanoj 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-150/2019-48 od 16. studenog 2023..
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.308,91 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.351,68 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženiku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.308,91 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva uslijed šikaniranja (mobingiranja) od strane tuženika.
6. Tužitelj ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu konobara,
- da je tužitelju uručeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 19. listopada 2018. jer da je 6. listopada 2018. zatečen na radu pod utjecajem alkohola i droga,
- da je Odlukom o izvanrednom otkazu od 25. listopada 2018. tuženiku otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne obveze jer da je 6. listopada 2018. na radnom mjestu bio pod utjecajem alkohola i droga,
- da je tužitelj protiv odluke o otkazu pokrenuo radni spor,
- da je tuženik poništio odluku o otkazu ugovora o radu i vratio tužitelja na rad, nakon čega je tužitelj povukao tužbu u radnom sporu.
8. Sporno je da li je tuženik Upozorenjem na obveze iz radnog odnosa i Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu mobingirao tužitelja i time mu uzrokovao neimovinsku štetu u vidu povrede časti, ugleda i dostojanstva.
9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:
- da je voditeljica restorana BI u kojem je radio tužitelj posumnjala da je tužitelj 6. listopada 2018. na svečanoj svadbenoj večeri konzumirao alkohol i drogu, što joj je isti priznao te je to prijavila direktorici EI,
- da je direktorica EI razgovarala sa tužiteljem koji joj je rekao da konzumira drogu već neko vrijeme i obećao da će nastojati da se to više ne ponovi te zatražio razgovor sa vlasnikom tuženika TI,
- da je tužitelj u razgovoru sa TI rekao da konzumira kokain zbog situacije u obitelji i količine posla pa da mu to pomaže da sve izdrži te obećao da to više neće činiti pa je MI tražio njegovu pisanu izjavu o tome i odlučio da se tužitelja pisano upozori na povredu obveze iz radnog odnosa,
- da je nakon Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 19. listopada 2018. tužitelj podnio tuženiku dopis od 23. listopada 2018. u kojem je osporio da bi direktorici EI ili voditeljici BI priznao konzumaciju alkohola ili droge na radnom mjestu i predložio predmetno upozorenje staviti izvan snage,
- da je na redovnom sastanku direktorice, voditelja restorana, šefova kuhinje i vlasnika tuženika, voditeljica pravne službe ŠI predala dopis tužitelja od 23.listopada 2018., nakon čega su direktorica i vlasnik tuženika isti pročitali i rekli da je tužitelj u dopisu napisao sve suprotno od onoga što je njima rekao pa je uprava tuženika, s obzirom na narušeno povjerenje, odlučila tužitelju dati otkaz,
- da je uslijedila Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, protiv koje je tužitelj pokrenuo radni spor, nakon čega je tuženik poništio odluku o izvanrednom otkazu i vratio tužitelja na rad, a zbog teške obiteljske i socijalne situacije tužitelja (podstanar, dvoje male djece, supruga ne radi) kako bi se tužitelju pružila još jedna šansa.
10. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao poslodavac, a na temelju saznanja o ponašanju tužitelja na radnom mjestu koja je imao od neposredno nadređene osobe i samog tužitelja, u skladu sa Zakonom o radu upozorio tužitelja na kršenje radne obveze, a potom mu i otkazao ugovor o radu, pa ujedno cijeneći da upozorenje i odluku o otkazu nije učinio dostupnim neovlaštenim osobama, zaključuje da u postupanju tuženika nema obilježja šikaniranja (mobinga) s ciljem ugrožavanja dostojanstva, časti i ugleda tužitelja odnosno elemenata protupravnosti.
11. Stoga, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki za naknadu štete iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18, dalje: ZOO) u svezi s čl. 111. st. 2. i čl. 134. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17, dalje ZR), slijedom čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tuženiku troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa), uz trošak sudske pristojbe.
13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 19. listopada 2018., a potom i Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, donio na temelju saznanja voditeljice restorana BI kao neposredno nadređene osobe tužitelju o sumnji na konzumaciju alkohola i droge od strane tužitelja na radnom mjestu 6. listopada 2018. te navoda samog tužitelja o konzumaciji droge u razgovorima sa direktoricom tuženika EI i vlasnikom tuženika TI. Pri tome, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je osnovano poklonio vjeru iskazima svjedoka EI, TI, AI, ŠI i zakonske zastupnice tuženika OI, budući da su suglasno, životno i logično iskazivali te su njihovi iskazi o sumnji na konzumaciju alkohola i droga od strane tužitelja i njegovu priznanju u suglasju sa materijalnim dokazima i to e-mail porukom voditeljice restorana BI i bilješkom direktorice EI.
14.1. Stoga, žalbeni navodi kojima tužitelj osporava vjerodostojnost navedenih svjedoka i iznosi vlastitu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka, nisu od utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
14.2. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, iskaz svjedokinje BI nije ključan dokaz jer ista ne negira da bi direktoricu tuženika obavijestila o spornom ponašanju tužitelja na radnom mjestu, već iskazuje da se toga ne može točno sjetiti, kao niti drugih spornih okolnosti pa se na temelju njezina iskaza ne mogu utvrditi odlučne činjenice. Također, iskaz svjedokinje PIN, supruge tužitelja, prvostupanjski sud pravilno nije cijenio budući da ista nije iskazivala o spornom ponašanju tužitelja na radnom mjestu. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, iskaz svjedoka NI o pritiscima tuženika na njega i ostale radnike da potvrde kako je tužitelj ovisnik o drogi, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio kao vjerodostojan, budući da nije potkrijepljen nijednim drugim dokazom, dok iz iskaza svjedoka JI, s obzirom da isti nije iskazivao o spornom ponašanju tužitelja, već njegovom radu u razdoblju nakon poništenja odluke o otkazu ugovora o radu nije moguće utvrditi odlučne činjenice.
14.3. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na zapisnike o ispitivanju alkohola i droge koji su u odnosu na tužitelja bili negativni, nisu od odlučnog značaja, s obzirom da se ne odnose na spornu konzumaciju od 6. listopada 2018., već na razdoblje nakon tog događaja.
15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.
16. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da ga je tuženik šikanirao (mobingirao) donošenjem Upozorenja na obveze iz radnog odnosa i Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u kojima je naveo da je tužitelj konzumirao alkohol i drogu.
18. Za naknadu štete zbog mobinga poslodavac odgovara po načelu krivnje sukladno čl. 1045. ZOO-a, za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta, adekvatna uzročno posljedična veza).
18. 1. Mobing nije kategorija koja je definirana u ZR ili kojem drugom zakonu, ali prema sudskom praksom prihvaćenom standardu, mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno, psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale.
19. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tuženik sporno upozorenje i odluku o otkazu u kojim je naveo da je tužitelj na radnom mjestu 6. listopada 2018. konzumirao alkohol i drogu donio na temelju saznanja dobivenih od nadređenih osoba tužitelju i samog tužitelja, to i prema ocijeni ovog suda, suprotno žalbenim navodima, u postupanju tuženika nema elemenata mobinga odnosno bilo kakvog šikanoznog ili zlonamjernog ponašanja s ciljem eliminacije tužitelja s radnog mjesta.
19.2. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, provedenim dokazima nije utvrđeno da bi upozorenje i odluka o otkazu bili doneseni iz razloga osvete tužitelju zbog očitovanja kojim je osporio navodno priznanje o konzumaciji droge, jer o tome nije iskazivao nijedan svjedok, niti sam tužitelj, dapače iskazao je da ne zna koji je pravi razlog otkaza.
19.3. Također, sama činjenica da su upozorenje i odluka o otkazu doneseni bez opravdanih razloga kako to tvrdi tužitelj, ne predstavlja valjanu osnovu za naknadu štete tužitelju u situaciji kada nije utvrđeno da bi postupanje tuženika u vezi upozorenja i otkaza ugovora o radu tužitelju imalo obilježje mobinga.
20. S obzirom da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi postupanje tuženika imalo obilježje mobinga, to nije utvrđeno postojanje protupravne štetne radnje tuženika, slijedom čega nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju iz čl. 1045. ZOO-a, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
21. Paušalno pozivanje tužitelja na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06., dalje: Konvencija), kao i na povredu prava jamstva štovanja i pravne zaštite dostojanstva iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske i povrede prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčenog člankom 8. Konvencije,ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer tužitelj ne konkretizira u čemu bi se sastojale navedene povrede, a iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da bi tužitelju u postupku i donošenjem pobijane presude bilo povrijeđeno koje od navedenih prava.
22. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u točki I. izreke.
23. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, s obzirom da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1.ZPP-a pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
