Poslovni broj Gž R-442/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama Eciji Kuljiš Bajić i Meri Blaslov- Pavasović, odvjetnicama iz Splita, protiv tuženika Hrvatske gospodarske komore iz Zagreba, Roosveltov trg 2, OIB: 85167032587, zastupane po predsjedniku TĐ, a on po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1295/2020-15 od 10. veljače 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 05. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1295/2020-15 od 10. veljače 2022. godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelja prema Odluci predsjednika tuženika pod oznakom [broj], [broj] od 17. kolovoza 2020. godine, te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na rad na radno mjesto, sve sukladno ugovoru o radu broj I-15-43/2 sklopljenom na neodređeno vrijeme dana 23. rujna 2014. godine, a ako takvo radno mjesto ne postoji, da ga vrati na drugo odgovarajuće radno mjesto višeg stručnog suradnika u .... Istom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka BĐ i ĆĐ, kao i iskaza tužitelja, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao radnika tuženika radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu prema Odluci predsjednika tuženika pod oznakom [broj], [broj] od 17. kolovoza 2020. godine, te zahtjev radi povrata na rad, sve pobliže naznačeno u izreci pobijane presude.

6. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 01. siječnja 2002. godine, te da je isti s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. rujna 2014. godine, na temelju kojeg je obavljao poslove radnog mjesta višeg stručnog suradnika u ..., Županijskom odsjeku Sektora za ... i ... u Hrvatskoj gospodarskoj komori, a da je tuženik kao poslodavac donio dana 17. kolovoza 2020. godine Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju (u nastavku teksta: Odluka).

7. Nadalje utvrđuje da je tužitelj predmetnu Odluku primio dana 21. rujna 2020. godine, te je u roku od 15 dana, propisanom odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZR), podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, i to putem pošte preporučenom pošiljkom, a da isti nije u skladu s odredbom članka 133. stavak 2. ZR-a odgovorio na taj zahtjev u roku od 15 dana računajući od 05. listopada 2020. godine kao dana kada je primio taj zahtjev, pa utvrđuje da je predmetna tužba koju je tužitelj podnio dana 22. listopada 2020. godine pravovremena i dopuštena, jer da je u skladu s odredbom članka 133. stavak 2. ZR-a podnesena u daljnjem roku od 15 dana.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetnom Odlukom tužitelju otkazan ugovor o radu s obrazloženjem da je za njegovim radom prestala potreba zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga, te da je tuženik u skladu s odredbom članka 127. ZR-a proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom kod tuženika radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom radnika, pri čemu je tužitelj bio uvršten u listu kolektivnog viška radnika.

9. Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije u skladu s odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom kod tuženika o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju, već jedino spomenuto savjetovanje u svrhu otklanjanja ili smanjenja broja kolektivnog viška radnika u smislu odredbe članka 127. ZR-a, pa utvrđuje da je Odluka ništetna, u smislu odredbe članka 150. stavak 12. ZR-a.

10. Osim toga, utvrđuje da je tužitelj u vrijeme donošenja Odluke bio stariji od 60 godina, te da tuženik nije tražio niti je dobio suglasnost sindikalnog povjerenika za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, u skladu s odredbom članka 151. stavak 1. točka 4. ZR-a, pa utvrđuje da je pobijana Odluka i iz tog razloga nezakonita, te kao takva ništetna.

11. Uz navedeno, sud prvog stupnja utvrđuje i da tuženik nije dokazao da je kod otkazivanja ugovora o radu vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a, tj. o trajanju radnog odnosa tužitelja, njegovoj starosti i obvezama uzdržavanja koje ga terete, odnosno da nije dokazao kojim kriterijima je dao prednost u odnosu na preostale radnike koji su također obavljali poslove višeg stručnog suradnika kao i tužitelj.

11.1. Naime, u vezi toga utvrđuje da je tužitelj jedini radnik u Županijskoj komori Split koji je stariji od 60 godina, te da je u radnom odnosu kod tuženika bio gotovo 19 godina i da uzdržava suprugu i sina studenta koji su nezaposleni.

11.2. Nadalje utvrđuje da je tužitelju neposredno nadređena osoba-BĐ dana 21. srpnja 2020. godine u 14 sati i 58 minuta bio putem e-mail poruke iz središnjice Hrvatske gospodarske komore pozvan da do idućeg dana u 14,00 sati dostavi prikaz tabelarnih podataka s imenima radnika za koje smatra da su najbolji glede kvalitete rada, motiviranosti i organiziranosti, a koje planira zadržati u radnom odnosu, te da je BĐ sutradan u 13 sati i 43 minute dostavio zatražene podatke predsjedniku Komore putem e-mail poruke, pri čemu je na popis stavljeno 12 radnika za koje je BĐ smatrao da trebaju nastaviti radni odnos, nakon čega je predsjednik Komore donio odluke o otkazu na temelju liste koju mu je dostavio BĐ, s time da otkaz nije dobio nitko od radnika s navedenog popisa. Pri tome utvrđuje kako je svjedok BĐ u svojem iskazu naveo da u trenutku kada je odlučivao za koje više stručne suradnike smatra da ih se treba ostaviti u radnom odnosu nije imao informaciju o njihovim obvezama uzdržavanja, pa utvrđuje da se pri odlučivanju o tome kojim će se radnicima dati otkaz ugovora o radu nije vodilo računa o kriterijima iz odredbe članka 115. stavak 2. ZR-a.

11.3. To tim više jer utvrđuje da BĐ u navedenom trenutku nije bio poznat niti broj radnika koji će biti utvrđen viškom, jer da je poslodavac tek 01. listopada 2020. godine donio Odluku o potrebnom broju radnika, i to na način da je utvrđen potreban broj radnika unutar pojedinih organizacijskih jedinica, bez da je navedeno koliki broj izvršitelja je potreban za koja radna mjesta. Nadalje utvrđuje da BĐ nije bilo poznato kako će izgledati novi ustroj Komore, tj. koji će od sektora biti zadržan, a koji ukinut, jer da je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada stručne službe Hrvatske gospodarske stupio na snagu tek 90 dana nakon što je donesen dana 23. srpnja 2020. godine, pa da isti dana 22. srpnja 2020. godine nije mogao znati koja radna mjesta, tj. koja stručna sprema će biti potrebna za poslove koji će se ubuduće obavljati u ustrojbenoj jedinici u Splitu.

12. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 150. stavak 3. i 4. ZR-a, te odredbu članka 124. stavak 1. tog Zakona, u cijelosti usvaja opisani tužbeni zahtjev.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u nastavku teksta: ZOO), te odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku teksta: OZ).

14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

15. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.

16. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, jer iz cjeline obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio postupajući na način propisan potonjom odredbom ZPP-a.

17. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe pravodobno podnio tuženiku kao njegovom poslodavcu zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u svezi pobijane Odluke, u skladu s odredbom članka 133. stavak 1. ZR-a, te da je u daljnjem roku propisanom odredbom članka 133. stavak 2. ZR-a podnio predmetnu tužbu, čime su u skladu s odredbom članka 133. stavak 3. ZR-a ispunjene pretpostavke za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

18. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pobijana Odluka ništetna, jer tuženik nije u skladu s odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom kod tuženika o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju, već jedino spomenuto savjetovanje u svrhu otklanjanja ili smanjenja broja kolektivnog viška radnika u smislu odredbe članka 127. ZR-a, niti je tuženik tražio i dobio suglasnost sindikalnog povjerenika za otkazivanje ugovora o radu tužitelju koji je u vrijeme donošenja Odluke bio stariji od 60 godina, kako je propisano odredbom članka 151. stavak 1. točka 4. ZR-a, a pravilno je i utvrđenje suda da tuženik prije donošenja Odluke nije vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a.

19. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u gore navedenom pravcu sud prvog stupnja naveo je jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i u kojima je sadržan odgovor na sve žalbene navode, a na koje razloge se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika, pa su neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na pogrešno i/ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer su izraz subjektivne ocjene provedenih dokaza.

20. Naime, pogrešno tuženik smatra da je time što je u svojem dopisu od 24. srpnja 2020. godine koji je upućen sindikalnom povjereniku kod tuženika ĆĐ, a u čijem prilogu se nalazila tablica u kojoj su navedeni podaci o radnicima koje se željelo proglasiti kolektivnim viškom i u odnosu na koje se namjeravalo donijeti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, pa tako i za tužitelja, u odnosu na kojeg je dostavljen i podatak da je isti navršio 60 godina života, postupio u skladu s odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a, te odredbom članka 151. stavak 1. točka 4. istog Zakona, sve to neovisno o očitovanju sindikalnog povjerenika na taj dopis, jer je tuženik potonjim dopisom, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, postupio jedino u skladu sa svojom obvezom savjetovanja radi otklanjanja ili smanjenja broja kolektivnog viška radnika, u smislu odredbe članka 127. stavak 1. ZR-a, ali time nije bila isključena njegova obveza da neovisno o potonjem dopisu provede u skladu s odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a posebno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

20.1. Naime, odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a propisano je da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika, pod kojom se prema odredbi članka 150. stavak 3. točka 2. ZR-a smatra i odluka o otkazu, mora savjetovati s radničkim vijećem (ili sindikalnim povjerenikom-članak 153. stavak 3. ZR-a) o namjeravanom odluci, te da mora radničkom vijeću (ili sindikalnom povjereniku) dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

20.2. Budući da se odluka o poslovno uvjetovanom otkazu donosi nakon savjetovanja koje je propisano odredbom članka 127. stavak 1. ZR-a, te da je riječ o različitim odlukama, to je tuženik kao poslodavac bio dužan savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom o svakoj odluci o otkazu ugovora o radu, pa dakle i namjeri da tužitelju otkaže ugovor o radu, posebno imajući u vidu da je kod tuženika kao poslodavca zbog proteka vremena moglo doći i do promjene okolnosti odlučnih za predmetnu odluku, a u konkretnom slučaju tuženik nije postupio u skladu s navedenom obvezom.

21. Isto tako, tuženik je neovisno o sadržaju naznačenog dopisa od 24. srpnja 2020. godine i očitovanja sindikalnog povjerenika kod tuženika na isti trebao u skladu s odredbom članka 151. stavak 1. točka 4. ZR-a zatražiti posebnu suglasnost sindikalnog povjerenika za namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju koji je u to vrijeme navršio 60 godina života, po čemu također nije postupio.

22. Stoga je pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZR-a usvojen tužbeni zahtjev.

23. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

24. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, kao i odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a.

25. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

26. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 05. ožujka 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar