Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž-1946/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. EĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku iz Supetra, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, posl. br. P-1566/2024 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, posl. br. P-1566/2024 od 25. listopada 2024. i sudi:

„1. Ispravlja se upis uknjižbe prava vlasništva dopušten u pojedinačnom ispravnom postupku posl. br. RZ-4/15 proveden u korist tužene u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (Z-29843/16), na način da briše uknjižba prava vlasništva tužene na 8/21 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uz istovremeni upis uknjižbe prava vlasništva na ukupno 8/21 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za korist tužitelja EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove, te se nalaže tuženoj da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.088,14 eur, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelji naknade parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eur.“

Obrazloženje

1.Citiranom presudom odbijeni su glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi (točka 1. izreke) i naloženo je tužiteljima da tuženoj naknade parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eur (točka 2. izreke).

2.Protiv citirane presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba je osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ispravi upis uknjižbe prava vlasništva dopušten u pojedinačnom ispravnom postupku posl. br. RZ-4/15 proveden u korist tužene u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (Z-29843/16) na način da briše uknjižba prava vlasništva tužene na 8/21 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uz istovremeni upis uknjižbe prava vlasništva na ukupno 8/21 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za korist tužitelja. Predmet spora je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji vlasnici ukupno 8/21 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i da se naloži tuženoj da im izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini. Tužbeni zahtjev temelji se na odredbi članka 202. stavka 3. Zakona o zemljišnim knjigama (protiv odluke zemljišnoknjižnoga suda donesene na raspravi za ispravak ne može se uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom).

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da se tužena pozvala na stjecanje prava vlasništva dosjelošću osobno i putem pravnih prednika na pošten i savjestan način i da je ona 2014. godine kupila predmetnu nekretninu od DĐ s uvjerenjem da je on stvarni vlasnik iste, te da ju je od tada nesmetano i neprekidno posjedovala na način da je na njoj izvela znatne radove (raskrčila šumu, samljela gomilu bagerima, obnovila 60-ak stabala maslina, posadila par stabala smokvi isl.). Pravni prednik tužiteljice DĐ predmetnu nekretninu da je stekao darovanjem od svog oca UĐ koji je u dobroj vjeri cca. 2004. godine izvršio zamjenu nekretnine u svom vlasništvu sa predmetnom nekretninom za koju je smatrao da je vlasništvo SĐ „Faraon“ koji da je na predmetnoj nekretnini brao masline i dovodio konje na ispašu, a postao je vlasnikom tako što ju je kupio od supružnika E i RĐ, dok je ABC stekla predmetnu nekretninu tako što ju je dobila od svog barbe ŠĐ. Stoga da proizlazi da su predmetnu nekretninu nesmetano i neprekidno ekonomski iskorištavali kako tužena, tako i njezini pravni prednici kao svoju i za sebe, dakle, vjerujući u zakonitost izvršavanja posjeda, bez da se tome itko protivio i osporavao im vlasništvo i posjed. Stoga da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je prednik tužitelja TĐ pok. SĐ (rođen 1884. godine, umro 1968. godine) u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine, međutim, ta okolnost da nije zapreka da treće osobe, konkretno tužena, steknu pravo vlasništva putem instituta dosjelosti.

6.3. Tužena da je pojasnila da je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine zaključila s DĐ, a na kupoprodajnom ugovoru da je kao prodavatelj označen BĐ zbog toga što je on „imao papire“ da je vlasnik predmetne nekretnine, iako ju je u međuvremenu prodao DĐ, pa da je upravo DĐ bio stvarni vlasnik i zbog toga da je od njega kao stvarnog vlasnika u dobroj vjeri kupila predmetnu nekretninu.

6.4. Prvostupanjski sud navodi da ne može prihvatiti navode tužitelja da nitko od njihovih prednika nije otuđio predmetnu nekretninu, bilo da je to učinio ranije upisani zk vlasnik TĐ „Ž“ ili je predmetna nekretnina pripala za cijelo njegovom sinu don. ZĐ“ (rođen 1921. godine, umro 2015. godine) pa je on otuđio predmet spora, kada iz iskaza svjedoka proizlazi da je davno predmetna nekretnina bila vlasništvo „F“ (obiteljski nadimak prednika tužitelja), ali nakon što su je isti otuđili ČĐ i njegovom sinu ŠĐ, da ih nikada više nisu viđali na predmetu spora već isključivo njihove pravne slijednike i to ŠĐ, SĐ“, DĐ i tuženu koji da su se svi u „svoje vrijeme“ ponašali kao isključivi vlasnici predmetne nekretnine, nesmetano je koristeći, bez da je ikada itko od prednika tužitelja intervenirao.

6.5. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da je tužena vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem valjane pravne osnove i to dosjelošću putem pravnih prednika i osobno, pa je odbio glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

7.Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak na temelju utvrđenih činjenica i posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je presudu valjalo preinačiti i prihvatiti glavni tužbeni zahtjev.

8.1. Prvenstveno valja naglasiti da je ovaj postupak na neki način nastavak pojedinačnog ispravnog postupka u kojem je tužena upisana kao vlasnica nekretnine kč. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj je prethodno kao vlasnik bio upisan prednik tužitelja TĐ. Kako nije dopuštena žalba protiv odluke iz pojedinačnog ispravnog postupka, ovaj parnični postupak je svojevrsni žalbeni postupak. Pri tome je pravilno utvrdio prvostupanjski sud da nositelj knjižnog prava koje je izbrisano rješenjem zemljišnoknjižnog suda donesenim u pojedinačnom ispravnom postupku nije dužan dokazivati da je nositelj tog knjižnog prava jer za njega vrijedi oboriva predmnjeva da je to knjižno pravo postojalo s upisanim sadržajem, opsegom i redom prvenstva sve dok nije bilo nevaljanim upisom izbrisano iz zemljišne knjige, tako da je u ovom postupku tužena trebala dokazati da su bile ispunjene pretpostavke za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi, odnosno za upis njezina prava u zemljišnu knjigu. Pravilno navode tužitelji u žalbi da tužena nije dokazala da su postojale pretpostavke za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi za 8/21 dijela, odnosno za upis njezinog prava vlasništva u zemljišnu knjigu u omjeru od 8/21.

8.2. Valja ukazati da postoji više različitih „verzija“ stjecanja predmetnih nekretnina (jedna je verzija prvostupanjskog suda u pojedinačnom ispravnom postupku, druga je verzija prvostupanjskog suda u parničnom postupku, a iz iskaza svjedoka u postupku postoje i treća i četvrta verzija stjecanja) što samo za sebe ukazuje da, ako je jedna od tih verzija i istinita, ostale nisu, pa prema tome da postoje (i) neistinite verzije stjecanja. Vlasništvo je zaštićeno Ustavom RH i ne može se izgubiti na temelju kontradiktornih izjava svjedoka koje se mogu svesti pod kolokvijalni termin „rekla-kazala“. Ovaj sud je svjestan da dokazivanje činjenica koje su se dogodile pred 50 ili više godina može predstavljati „probatio diabolica“, međutim to ne može ići na štetu pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

8.3. Naprijed je navedeno da je ovo na neki način nastavak pojedinačnog ispravnog postupka u kojem je tužena upisana kao vlasnica nekretnine kč. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno svojevrsni žalbeni postupak jer tužitelji su u pojedinačnom ispravnom postupku izgubili vlasništvo nekretnine bez mogućnosti podnošenja žalbe. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti već na temelju iskaza tužene da je nekretninu kupila od DĐ, a ne od BĐ, iako je u pojedinačnom ispravnom postupku uknjižena vlasnicom upravo na temelju ugovora s BĐ. Na ročištu dana 11. listopada 2022 . iskazala je da joj nije poznato da je sklopila ugovor s BĐ za kupnju predmetne nekretnine jer da je kontaktirala samo s DĐ u vezi kupnje iste, a ponavlja se, upravo je u pojedinačnom ispravnom postupku uknjižena vlasnicom na temelju Ugovora (titulus) za kojeg je u parničnom postupku iskazala da ga nije sklopila (iako potvrđuje da je na njemu njezin potpis). To je bio dovoljan razlog da se prihvati tužbeni zahtjev.

8.4. Ako tužbeni zahtjev ne bi bio prihvaćen iz naprijed navedenog razloga, trebao bi biti prihvaćen zbog brojnih kontradiktornosti koje se odnose na stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom. Naime, prvostupanjski sud, utvrđujući redoslijed stjecanja, nije spomenuo BĐ koji je prodao predmetnu nekretninu tuženoj. S druge strane, prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužene da je ona kupila nekretninu od DĐ, a on da ju je stekao od BĐ, iako je prethodno, objašnjavajući redoslijed stjecanja, prvostupanjski sud utvrdio da je otac DĐ stekao predmetnu nekretninu od SĐ. Dakle, prvostupanjski sud je kontradiktorno utvrdio činjenično stanje; utvrđujući redoslijed stjecanja nije upće spomenuo da je BĐ stekao predmetnu nekretninu i u jednom razdoblju bio njezin vlasnik, dok je, nastojeći objasniti nelogičnosti u iskazu tužene, utvrdio da je BĐ prodao nekretninu DĐ, pri tome ne utvrđujući od koga je BĐ stekao predmetnu nekretninu. Nadalje, prvostupanjski sud je, utvrđujući redoslijed stjecanja predmetne nekretnine, isti započeo s ŠĐ bez da je utvrdio na koji načn je on stekao nekretninu. Naime, redoslijed stjecanja trebao je započeti s TĐ, upisanim vlasnikom i posjednikom nekretnine, a ne s ŠĐ. Kao što je naprijed navedeno, to što je možda teško dokazati navedene činjenice zbog proteka vremena, ne može ići na štetu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

8.5. Nadalje, prvostupanjski sud svoja utvrđenja temelji na činjenici da su se svi vlasnici predmetne nekretnine „u svoje vrijeme“ ponašali kao vlasnici iste i da im nitko nije osporavao pravo vlasništva. Nesporno je da su prednici tužitelja živjeli u [adresa] i da su rijetko obilazili predmetnu nekretninu, ali zbog te činjenice nisu mogli izgubiti pravo vlasništva (zbog neobilaženja nekretnine). Osim toga, utvrđeno je da je nekretnina bila zapuštena pa čak i da su je tužitelji redovito obilazili ne bi mogli utvrditi da netko svojata pravo vlasništva na njoj jer je nekretninu raskrčila tek tužena i obavila na njoj znatne radove.

8.6. U Kupoprodajnom ugovoru kojeg je tužena zaključila s BĐ i koji Ugovor je za prvostupanjski sud u pojedinačnom ispravnom postupku predstavljao titulus za stjecanje prava vlasništva tužene, piše u članku 1. da je izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina BĐ koji da je vlasništvo stekao „kupnjom prije više od dvadeset godina od don ZĐ kao prijašnjeg stvarnog vlasnika nekretnina“. Čak i da je BĐ kupio predmetne nekretnine od don ZĐ, proizlazilo bi da je to bilo negdje 90-ih godina prošlog stoljeća za što bi vjerojatno postojao ugovor, a nikakav pisani ugovor ne postoji. Nadalje, čak i pod pretpostavkom da je don ZĐ i prodao predmetnu nekretninu BĐ, on mu nikako nije mogao prodati samovlasništvo iste iz razloga što niti on nije bio samovlasnik, nego tek suvlasnik nekretnine, zajedno s ostalim suvlasnicima, među ostalim i prednicima tužitelja koji su suvlasnici u omjeru od 8/21. Unatoč navodima iz predmetnog Ugovora (da je BĐ predmetnu nekretninu stekao od don ZĐ cca. 90-ih godina prošlog stoljeća), prvostupanjski sud u riješenju od 21. studenog 2016., kojim je dopustio uknjižbu tužene na predmetnoj nekretnini, u obrazloženju utvrđuje da je TĐ prodao BĐ predmetnu nekretninu 50-ih godina prošlog stoljeća. Dakle, potpuno kontradiktorno navodima iz samog Ugovora.

8.7. GĐ i DĐ su slijed stjecanja opisali tako da je don ZĐ prodao nekretninu ŠĐ, a on SĐ, a SĐ da ju je zamijenio sa njima i oni da su je posjedovali od 2001. do 2011. Niti rječju nisu spomenuli BĐ koji je predmetnu nekretninu prodao tuženoj.

8.8. Iskazi svjedoka ĆĐ su također kontradiktorni, što prvostupanjski sud nije uočio. Prilikom prvog saslušanja 25. siječnja 2023. godine navedeni svjedok je iskazao da je utužena nekretnina bila u vlasništvu OĐ koji ju je prodao ŠĐ (ne zna kada je to bilo), da bi zatim tu nekretninu naslijedili Josipa i VĐ koji su je zamijenili sa HĐ. Prilikom iskazivanja dana 10. srpnja 2024. iznio je drugačiji slijed: da je TĐ prodao nekretninu ŠĐ, koji da je predmetnu nekretninu darovao RĐ negdje 2004., a on da ju je prodao SĐ koji da ju je zamijenio sa DĐ. Navedeni svjedok, koji je 1968. godište, iskazao je da je TĐ prodao nekretninu ŠĐ kad je on (svjedok) imao 10 godina ili nešto manje, te da je TĐ zadnji put vidio kad je bio dijete, iako je TĐ umro iste godine kada se navedeni svjedok rodio (svjedok se rodio u veljači 1968., a TĐ je umro u studenom 1968.).

9. Slijedom naprijed navedenog, proizlazi da tužena nije dokazala da su postojale pretpostavke za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi za 8/21 dijela, odnosno za upis njezinog prava vlasništva u zemljišnu knjigu u omjeru od 8/21, pa je stoga valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti glavni tužbeni zahtjev. Kako je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev, nije odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

10. S obzirom na preinačenje prvostupanjske presude, valjalo je odlučiti o parničnom trošku tužitelja temeljem odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a. Tužitelji su zatražili naknadu za sastav tužbe i podnesaka za vrijeme dok ih je zastupala punomoćnica odvjetnica, ali kako takav zahtjev nije postavljen u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a, jer tužitelji nisu naveli iznose koje potražuju, taj trošak im nije dosuđen. Tužitelji su nadalje zatražili putne troškove za pristup na ročišta, pa kako su oni niži od naknade na koju bi imali pravo da ih zastupa punomoćnik odvjetnik, navedeni troškovi su im dosuđeni prema dostavljenoj dokumentaciji (putnim kartama). Za ročišta na koja su tužitelji došli osobnim vozilom i tražili troškove benzina, dosuđena im je naknada kao da su koristili javni prijevoz. Tako je tužiteljima za pristup na 8 ročišta dosuđen iznos od 96,20 eur po ročištu prema dostavljenim računima za autobusni prijevoz na relaciji Zagreb-Split- Zagreb i trajekt na relaciji Split-Supetar-Split, odnosno ukupno 769,60 eur. Tužiteljima je dosuđen i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 53,09 eur i na dvije žalbe po 106,18 eur, ukupno 1.088,14 eur.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin