Poslovni broj: Gž-1711/2021-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Marku Drnasin iz Vinkovaca, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB:38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-39/2019-42 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-39/2019-42 od 15. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB:38922958547, Zagreb, Martićeva 73 da tužitelju ŽČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti naknadi iznos od 50.490,00 kn, te imovinsku štetu u iznosu od 5.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na oba iznosa od 04. kolovoza 2014. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

U preostalom dijelu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti odbija se tužitelj za iznos od 29.226,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos.

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB:38922958547, Zagreb, Martićeva 73 da tužitelju ŽČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 16.900,89 kn u roku 15 dana. "

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj presudu pobija u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava .

4. Tužitelj smatra da je naknada neimovinske štete po kriteriju pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti dosuđena u preniskom iznosu. Navodi da se postotci smanjenja životne aktivnosti u konkretnom slučaju zbrajaju. Tužitelj prigovara i odluci o parničnom trošku.

5. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti shodno navodima žalbe.

6. Tuženik presudu pobija u dosuđujućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

7. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, iz razloga što je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, ista uopće nema razloga, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a nalazi u tome što je ne provođenjem novog prometnog vještačenja tuženik onemogućen u raspravljanju. U žalbi navodi da je prometno vještačenje provedeno suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj isto predložio tek na glavnoj raspravi od 10. listopada 2019. Međutim, kada je u pitanju tuženik i njegovi dokazni prijedlozi sud bez imalo zadrške na raspravi od 17. siječnja 2021. odbio je dokazni prijedlog tuženika s obrazloženjem da tuženik nije pravodobno predložio dokaz i da je prekludiran, ali prihvaća da se na predloženu okolnost očituje vještak koji je već vještačio u predmetnoj stvari. Navodi da je nakon navoda vještaka prometne struke, predlagao provođenje medicinskog vještačenja s kojim prijedlogom ga je sud neosnovano odbio, ali je dopisom od 25. ožujka 2021. zatražio od vještaka dr. Kasića očitovanje o tome "je li oguljotina lijeve šake mogla nastati od oštrog reza retrovizora u lijevu šaku ili je ta ozljeda mogla nastati i od drugih predmeta i ploha…." Upravo iz zaključka vještaka dr.Kasića proizlazi da oguljotina lijeve šake nije mogla nastati u dinamici nesreće kako je tužitelj opisuje i prikazuje, pa sud iz tako provedenog dokaza izvodi krive zaključke u korist tužitelja, a na štetu tuženika.

8.Navodi da je jedna od nelogičnosti suda u obrazloženju da svjedoci nisu očevici predmetne nesreće, dok s druge strane presudu temelji na rezultatima prometnog vještačenja, koje vještačenje se temelji na iskazima svjedoka, pri čemu nigdje ne navodi je li iskazima tijekom postupka saslušanih svjedok poklonio vjeru. Također u ponovljenom postupku na raspravi održanoj 9. listopada 2020. sud je rješenjem odredio priklop spisa ODO Vukovar KR-DO-529/13, a koja dokumentacija se nalazi u istom spisu, međutim što je i protiv koga poduzima ODO Vukovar ostala je nepoznanica, jer prvostupanjski sud u obrazloženju ništa ne navodi. Tuženik ističe kako nema tragova bilo kakve prometne nesreće, nema materijalnih tragova o sudjelovanju bilo kakvog drugog vozila. Također u činjeničnom opisu navodne nesreće u tužbi, navodi se kako je "do prometne nesreće došlo što je vozač udario u moped kojim je upravljao tužitelj, te je tom prilikom došlo do prometne nesreće i ozljeđivanje tužitelja", dok iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka odnosno iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da uopće nije bilo kontakta između navodnog nepoznatog vozila i mopeda tužitelja, odnosno nije bilo kontakata između nepoznatog vozila i oštećenika.

9.Također navodi da ocjena provedenih dokaza nije dana na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a. U pogledu tužiteljeve tvrdnje da su nastale ozljede uzrokovane naletom nekog vozila, može se zaključiti da nije nemoguće da je moglo doći do nesreće na takav način, ali ne i da se nesreća tako dogodila. Da je nesreća prouzročena uporabom nepoznatog vozila samo je hipotetička mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice, a teret dokazivanja te činjenice , da je predmetnu prometnu nesreću prouzročilo nepoznato vozilo, leži na tužitelju. Stoga je sud o postojanju tih činjenica bio dužan zaključiti temeljem pravila o teretu dokazivanja. Tuženik je stava kako tužitelj nije na nesumnjiv način dokazao niti dinamiku nastanka navode nesreće niti pasivnu legitimaciju. Također, tužitelj nije dokazao zakonske pretpostavke za tuženikove odgovornosti, nije dostavljen niti jedan dokaz o načinu i brzini kretanja navodnog nepoznatog vozila, kao što nije dostavljen niti jedan dokaz o protupravnosti ponašanja vozača navodnog nepoznatog vozila, kao niti dokaz o načinu i brzini kretanja samog tužitelja. Obzirom na dokaze koji su provedeni tijekom postupka proizlazi da nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi postojanje nepoznatog vozila, a time niti udovoljiti zahtjevu tužitelja.

10.Podredno, tuženik navodi kako je tijekom postupka prigovarao vještačenju dr. Kasića i vještačenju dr. Degmečića te ukazivao kako vještak ponovno, kao i do sada tijekom postupka nije imao uvid u cjelokupan zdravstveni karton, budući da je u spis dostavljena preslika kartona za godine 2014., 2013., 2012., dakle radi se o selektivnim podacima, a nikako o cjelokupnom zdravstvenom kartonu. Tuženik je još ranije osporio medicinsku dokumentaciju koja se odnosila na liječenje kod psihijatra dr. Nikole Mandića, a tijekom liječenja u Županijskoj bolnici Vukovar i KB Sveti Duh u Zagrebu tužitelj niti jednom nije spominjao psihičke tegobe, niti ga se od strane liječnika upućivalo na bilo kakvo psihijatrijsko liječenje niti se ordinirala bilo kakva terapija. Stoga ponovno postavlja pitanje tko je i kada tužitelja uputio na takve pretrage, je li tužitelj dostavio dokumentaciju o receptima kojima je propisana terapija od dr. Mandića i je li tužitelj takvu terapiju koristio. Navodi kako su dane ocjene posljedica ozljeđivanja pretjerane i nerealne, kako trajne posljedice tako i ocjena straha. Navodi da vještak strah lakog intenziteta ocjenjuje u trajanju od godine dana, a sve obzirom na jedan nalaz psihijatra od 6. rujna 2013, te još dva nalaza od 12. veljače 2014. i 21. travnja 2014., sve ukupno devet mjeseci. Isto tako, nerealna je i neprihvatljiva ocjena smanjenja životne aktivnosti. Navodi da vještaci na usmenom saslušavanju nisu argumentirano dali odgovor niti na jedno tuženikovo pitanje, te je tuženik predložio provođenje novog vještačenja, a prvostupanjski sud za svoju odluku o neprovođenju predloženog vještačenja nije ponudio valjane razloge.

11. Tuženik ukazuje kako nije bilo objektivnih razloga koji bi sprječavali tužitelja da i prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog postavi tužbeni zahtjev uvećan za stopu inflacije odnosno porasta prosječne plaće. Isto tako, da neosnovana primjena novih Orijentacijskih kriterija iz razloga što je riječ o pravoj a ne prividnoj retroaktivnosti. U odnosu na povećani dio zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare te se tuženik protivi i tijeku zateznih kamata, koje na povećani dio tužbenog zahtjeva tužitelj potražuje od 4. kolovoza 2014. Podredno, prigovara i tijeku zatezne kamate od 4. kolovoza 2014. jer tuženik na temelju dostavljene dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi postojanje nepoznatog vozila, niti je uz odštetni zahtjev tuženika dostavljena kompletna medicinska dokumentacija, pa 4. kolovoza 2014. nije mogla nastati obveza tuženika da vrši bilo kakvo plaćanje naknade štete. Također, tuđa njega i pomoć je imovinska šteta koja nije reparirana i na koju kamata može teći jedino od presuđenja. Navodi da je tijekom postupka, a naknadno nakon podnošenja tužbe tužitelj tuženiku dostavljao novu medicinsku dokumentaciju i to uz podnesak od 17. veljače 2017. koja je bila od utjecaja na ocjenu posljedica ozljeđivanja, a što je potvrdio i dr. Kasić u svom nalazu i mišljenju, a koja dokumentacija nije dostavljena uz odštetni zahtjev. Tuženik prigovara i odluci o parničnom trošku navodeći da je tužitelju neosnovano priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva kao i trošak sastava podneska od 8. siječnja 2021., a sadržaj kojeg je tužitelj mogao iznijeti na ročištu od 12. siječnja 2021.

12. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom, kao i zahtjevom za naknadu parničnog troška uz dosuđivanje parničnih troškova tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode žalbe, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

14. Žalbe nisu osnovane.

15. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisu tako da je presudu moguće ispitati.

16. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, zaključak o tome je li počinjena ova bitna povreda postupka u situaciji kada sud ne prihvati prijedlog stranke za provođenje predloženih dokaza zavisi o ocjeni je li takvim postupanjem sud nezakonito, uskratio stranci mogućnost raspravljanja. Međutim, tuženiku je raspravljanje o predmetnom sporu omogućeno već time što mu je dana prilika da predloži dokaze i da izražavanje shvaćanja i prigovora, sudjeluje u njihovoj ocjeni, a činjenica da nije prihvaćena njegova ocjena provedenih dokaza i što je njome nezadovoljan, ne može osnovano temeljiti stav o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

17. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl.354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP- a, jer je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza.

18. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a jer prema podacima iz spisa proizlazi da je sud prvog stupnja suprotno odredbi čl. 292. st. 8. ZPP-a u ovom slučaju propustio po dovršetku pripremnog ročišta donijeti formalno rješenje kojim zaključuje prethodni postupak, zbog čega tužitelj nije prekludiran u predlaganju dokaza.

19. Osim toga tuženik je u odgovoru na tužbu predložio provođenje dokaza prometnim vještačenjem, međutim tijekom postupka nije ustrajao kod tog dokaznog prijedloga. Isti dokazni prijedlog dao je tužitelj na ročištu od 10. listopada 2019. U takvoj situaciji sve da tužitelj eventualno nije predložio provođenje dokaza prometnim vještačenjem, on je mogao nakon što tuženik nije ustrajao kod tog dokaznog prijedloga, spriječiti učinak takvog odustanka i predložiti taj dokaz.

20. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 190. ZPP-a, jer povećanje tužbenog zahtjeva zbog donošenja novih Orijentacijskih kriterija o visini neimovinske štete je razlog zbog kojeg je moguće tužbu preinačiti nakon zaključenja prethodnog postupka, a sve do zaključenja glavne rasprave.

21. Naime, tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima tužitelj je tužbenim zahtjevom opravdano mogao tražiti naknadu štete u povećanom iznosu. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (u buduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

22. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

23. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je prometnim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku dipl. ing. cestovnog prometa LČ iz Brod-Promet d.o.o. utvrđeno da se prometna nesreća dogodila kao pad mopeda marke " Baotian E 49QT" reg. oznake [registarska oznaka] i vozača ŽČ na desni bok,

-da je osim ozljeda s desne strane, tragova oštećenja mopeda i tragova struganja na kacigi sa desne strane, kod EČ konstatirana ozljeda oguljotina lijeve šake, a način nastanka navedene ozljede nije sudsko medicinski analiziran prema položaju i vrsti oguljotine,

-da je prometno tehnički moguće da je došlo do kontakta vanjskog i stražnjeg dijela lijeve šake EČ sa desnim vanjskim ogledalom NN osobnog automobila Audi, a da nije došlo do kontakta sa mopedom,

-da opisani kontakt bi doveo do destabilizacije mopeda sa posljedičnim padom na desni bok, a bez sekundarnog kontakta sa NN osobnim automobilom marke Audi, ako ozljeda oguljotine lijeve šake kod EČ sudsko medicinski odgovara kontaktu sa osobnim automobilom marke Audi, tada vozač tog vozila koje pretječe nije svoje vozilo držao na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječe tako da ga je ometao i ugrožavao u prometu,

-da je prometni vještak usmeno se očitujući na primjedbe tuženika naveo da je tužitelj sa motociklom pao na desni bok i da su na desnoj strani motocikla evidentirana sva oštećenja, a evidentirana ozljeda lijeve šake nije mogla nastati od posljedica pada vozača na desni bok, dok je druga bitna činjenica da je položaj ruke vozača na motociklu na upravljaču na istoj visini kao i položaj ogledala vozila, da se na osnovu te dvije činjenice može zaključiti da je djelovanje na lijevu ruku vozača motocikla izazvalo destabilizaciju motocikla i vozača sa posljedicom pada na kolnik,

-da je provedenim vještačenjm po vještaku dr. Miroslavu Kasiću utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje i oguljotinu desne šake, oguljotinu lijeve šake, prijelom oba platoa desne goljenične kosti u koljenskom zglobu, ozljedu oba križna ligamenta te lateralnog kolateralnog ligamenta desnog koljena,

-da je posljedica zadobivenih ozljeda povremena bol u desnom koljenu koja je ponekad intenzivna a koja se javlja nakon dužeg stajanja, hodanja, da je zaostala stražnja nestabilnost desnog koljena i smanjenje gibljivosti desnog koljena u lakom stupnju, što predstavlja smanjenje životne aktivnost od 15%,

-da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda i njihovog liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 19 dana, te lakog intenziteta 3 mjeseca,

-da je tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć (nemedicinska) tijekom tri mjeseca imobilizacije desnog koljena, natkoljeničnim gipsom i ortozom, a povremeno za pomoć pri kretanju, odlascima na kontrole, obavljanje higijene tijela, u trajanju od tri mjeseca po tri sata dnevno,

-da je vještak dr. Miroslav Kasić u dopuni nalaza i mišljenja naveo kako iz nalaza dežurnog kirurga ne može se sa sigurnošću utvrditi lokalizacija oguljotine lijeve šake, njezin opseg i karakter osim što je naznačeno da je manja, pa obzirom na navedeni nedostatak ožiljka na lijevoj šaci ne može se sa sigurnošću utvrditi da je ista oguljotina nastala od oštrog reza retrovizora u lijevu šaku, a mogla je nastati od sasvim lakog dodira vanjske strane retrovizora osobnog automobila i to na vanjskoj strani lijeve šake, jer bi inače oštri rez retrovizora prouzrokovao značajniji opseg ozljeđivanja šake, a ista ta oguljotina da je mogla nastati i zbog naknadnog pada sa motocikla i ozljeđivanja nekom drugom tvrdom podlogom ,

-da je vještačenjem po vještaku dr. Dunji Degmečić utvrđeno da je tužitelj preživio traumatsku situaciju te intenzivan strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko minuta, te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju desetak dana, te lakog intenziteta u trajanju od gotovo godinu dana, te uzevši u obzir životnu dob tužitelja, proživljenu traumatsku ozljedu te dugoročne tjelesne posljedice kao i psihičke tegobe, te teškoće s prilagodbom situacije u kojoj se našao, te pogoršanu razinu funkcioniranja, kod tužitelja je kao posljedica šetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 10% u odnosu na zdravu osobu,

-da su vještaci dr. Miroslav Kasić i dr. Dunja Degmečić usaglasili svoje nalaze i mišljenja te zajednički naveli da smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 20%,

-da je analizom iskaza svjedoka EČL i VČ utvrđeno da svjedoci nisu očevici predmetne prometne nesreće jer niti jedan od navedenih svjedoka nije vidio bilo kakav kontakt između mopeda tužitelja i NN vozila,

-da je svjedokinja EČL iskazala da je mjestu štetnog događaja stala svojim osobnim automobilom kako bi izvršila skretanje lijevo, nakon što propusti vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera i tada je uočila na retrovizoru da s njene desne strane nailazi velikom brzinom osobni automobil koji je prošao jako blizu njenog vozila, dok tužitelja i motor nije primijetila, već je tek nakon što je parkirala vozilo i izašla uočila tužitelja na pločniku i policijske službenike, koji su izašli iz policijske postaje na dojavu VČ.

19.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj s mopedom sudjelovao u prometnoj nesreći u jutarnjim satima (nešto prije 7,00 sati) na način da je nepoznato vozilo prilikom pretjecanja tužitelja vanjskim retrovizorom blaže zakačilo lijevu ruku tužitelja i time destabiliziralo moped uslijed čega je tužitelj pao na desni bok i pri tom ozlijedio i desnu ruku (zglob) i više drugih ozljeda nogu, a na mopedu su evidentirana navedena oštećenja na desnoj strani. Utvrđuje da je prometnim i medicinskim vještačenjem utvrđena uzročno posljedična veza između ozljede tužitelja, oštećenja na mopedu i protupravnog ponašanja vozača nepoznatog vozila koji prilikom pretjecanja nije držao dovoljan razmak između svog vozila i mopeda uslijed čega je zakačio retrovizorom lijevu ruku tužitelja i time ga destabilizirao uslijed čega je tužitelj pao i time zadobio brojne ozljede.

20. Odlučujući o visini neimovinske štete sud prvog stupnja uz primjenu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a tužitelju za povredu prava osobnosti koja se sastoji u svim posljedicama za njegovo zdravlje u duševnoj i tjelesnoj sferi priznaje iznos od 50.490,00 kn kao novčanu satisfakciju, u kojem iznosu je sadržana naknada za umanjenje životnih aktivnosti 22.500,00 kn, strah 13.000,00 kn, za bolove 14.990,00 kn, pri čemu je vodio računa o svim naprijed navedenim okolnostima u vezi s načinom ozljeđivanja tužitelja, načinom i tijekom liječenja i težini posljedica.

21.Što se pak tiče novčane naknade imovinske štete sud prvog stupnja primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO/05 u svezi s čl. 223. ZPP-a utvrđuje novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5.400,00 kn, a imajući u vidu da se radilo pomoći od nekvalificirane osobe 3 sata dnevno tijekom 3 mjeseca, ukupno 270 sati i cijeni za 1 sat u iznosu od 20,00 kn.

22. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu.

23. Sud prvog stupnja je naime provedenim dokazima utvrdio da je nepoznato vozilo prilikom pretjecanja tužitelja vanjskim dijelom retrovizora blago zahvatilo lijevu ruku tužitelja i time ga destabiliziralo.

24. Prigovor tuženika da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se radilo o nepoznatom vozilu i da je do nezgode došlo krivnjom nepoznatog vozila, sud prvog stupnja je pravilno i uz valjane razloge otklonio temeljem provedenog prometnog vještačenja kojim je utvrđeno da je tehnički moguće da je došlo do kontakta vanjske i stražnje strane dijela lijeve šake tužitelja sa vanjskim ogledalom nepoznatog vozila, a koji kontakt je doveo do destabilizacije mopeda sa posljedičnim padom na desni bok, a bez sekundarnog kontakta sa nepoznatim osobnim automobilom. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je do pada tužitelja došlo iz nekog drugog razloga.

25. Naime, točno je da nitko od saslušanih svjedoka nije vidio sam nastanak nesreće. Međutim svjedokinja EČL na mjestu štetnog događaja u svom vozilu bila je zaustavljena uz središnju liniju kako bi skrenula u lijevo i tada je uočila vozilo koje je s njene desne strane nailazilo velikom brzinom i koje je prošlo i jako blizu njezinog vozila, a nakon što je parkirala svoje vozilo ispred policijske postaje, koja je udaljena od mjesta događaja oko 10 metara što je vremenski oko jedne minute, uočila je tužitelja na kolniku i policijske službenike. U takav iskaz sud prvog stupnja nije imao razloga sumnjati jer je očevidom na licu mjesta i prometnim vještačenjem utvrđeno da je cesta na mjestu događaja široka 8 metara, jedna prometna traka široka je 4 metra, vozila su široka 1,7 metara, pa su prostorne mogućnosti dozvoljavale upravo takav način kretanja kako opisuje svjedokinja ŽČL. Kada se tome doda da je tehnički moguće da je došlo do kontakta vanjskog i stražnjeg dijela lijeve šake tužitelja i desnog vanjskog dijela ogledala nepoznatog vozila, sve navedeno ukazuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da postoji odgovornost tuženika.

26. Dakle, vozač nepoznatog vozila se kritične zgode kretao suprotno odredbi čl. 70. st. 2. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24 ) jer prilikom pretjecanja motocikla tužitelja nije držao vozilo na dovoljnoj udaljenosti zbog čega je desnim vanjskim dijelom ogledala blago zahvatio lijevu šaku tužitelja što je izazvalo destabilizaciju motocikla i vozača sa posljedicom pada na kolnik, pa je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja s tim da ničim nije dokazao da bi tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja.

27. Pritom pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika da se provede novo prometno i medicinsko vještačenje po drugim vještacima.

28. Naime, prema odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danoga mišljenja, a ti se nedostatci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, tražit će se mišljenje drugih vještaka. Takvih nedostataka u ovom postupku nije bilo, a isto tako u nalazu i mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti ili nedostataka niti osnovane sumnje u pravilnost danog nalaza i mišljenja, slijedom čega nije bilo potrebe za određivanje novog vještačenja.

29. Naime, predmetno vještačenje je obavljeno po stručnim osobama sukladno odredbi čl. 258.-261. ZPP-a te tuženik svojom ocjenom nalaza nije doveo u sumnju pravilnost i stručnost danih nalaza i mišljenja. Radi utvrđenja činjenica vještaci su se očitovali na sve primjedbe tuženika, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da nije bilo osnove za novo vještačenje.

30. Naime, uz činjenicu da vještak Miroslav Kasić nije mogao isključiti ni jednu od dviju varijanti nastanka ozljede lijeve šake tužitelja, a uvažavajući činjenicu da je tehnički moguće da je došlo do kontakta vanjske i stražnje strane dijela lijeve šake tužitelja sa vanjskim ogledalom nepoznatog vozila, a koji kontakt je doveo do destabilizacije mopeda sa posljedičnim padom na desni bok, a bez sekundarnog kontakta sa nepoznatim osobnim automobilom, ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da oguljotina lijeve šake nije mogla nastati u dinamici nesreće kako je tužitelj opisuje i prikazuje.

31. Točan je žalbeni navod tuženika da sud u obrazloženju presude ne navodi što je utvrdio uvidom u spis ODO Vukovar KR-DO-529/13. Međutim, kako iz navedenog spisa proizlazi da je podneseno posebno izvješće protiv nepoznatog počinitelja zbog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisanog i kažnjivog po čl. 227. st.2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona i da je spis temeljem čl. 68. st. 2. Zakona o državnom odvjetništvu stavljen u evidenciju neotkrivenih počinitelja kaznenog djela, isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

32. Ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužitelju dosudio novčanu naknadu za povredu prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje izazvane pretrpljenim fizičkim bolovima, strahom i smanjenjem životne aktivnosti u ukupnom iznosu od 50.490,00 kn, a imajući u vidu okolnosti vezane uz način ozljeđivanja tužitelja, težinu ozljede, tijek i način liječenja, težinu posljedica. Pri tome ovaj sud smatra da tužitelju po kriteriju fizičkih bolova pripada iznos od 14.990,00 kn po kriteriju straha iznos od 10.000,00 kn i kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 25.500,00 kn. Kako se radi o kvalifikatornim okolnostima koje nisu samostalni oblik naknade štete i koje zajedno sa ostalim okolnostima iz čl. 1100. ZOO-a utječu na visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude.

33.U vezi s time nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete jer ne postoje neke posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčane naknade u većem iznosu. Što se tiče žalbenih navoda tuženika treba odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve okolnosti o kojima je u konkretnom slučaju vodio računa u odnosu na sve posljedice u tjelesnoj i duševnoj sferi tužitelja.

34.Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a i odredbu čl. 223. ZPP-a kada je tužitelju s naslova novčane naknade imovinske štete za tuđu pomoć dosudio iznos od 5.400,00 kn, a uzimajući u obzir da se radilo pomoći od nekvalificirane osobe 3 sata dnevno tijekom 3 mjeseca, ukupno 270 sati i cijeni za 1 sat u iznosu od 20,00 kn.

35. Dodatno, na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je proživljena traumatska ozljeda te dugoročne tjelesne posljedice kao i psihičke tegobe te teškoće s prilagodbom na situaciju u kojoj se našao te pogoršanu razinu funkcioniranja posljedica štetnog događaja, a koji zaključak vještaka se temelji na medicinskoj dokumentaciji, ali i pregledu tužitelja. Nema osnove ni žalbeni navod tuženika glede zdravstvenog kartona, budući da prema podacima u spisu ne postoji zdravstveni karton tužitelja za razdoblje prije 2012. ( list 346. spisa ).

36. Nije osnovan ni prigovor zastare na povećani tužbeni zahtjev. Naime, predmetni novčani zahtjev je povišen, bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, što znači da je podnošenjem tužbe prekinuto zastarijevanje u odnosu na sve zahtjeve iz iste činjenične i pravne osnove, pa tako i povećane zahtjeve.

37. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano o odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15,36/09, 75/09,76/13, 152/14,155/23-dalje ZOOP) u vezi s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a kada je tužitelju na iznos neimovinske i imovinske štete dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 4. kolovoza 2014. Naime, odlučujući o tijeku zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu treba poći od sadržaja odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP koju treba primijeniti kao lex specialis za štetu nastalu u prometu, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. ovog članka tj. isplate neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenika, osoba uz nužni iznos naknade štete ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

38. Jednako tako odluka o parničnom trošku rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

39. Iz navedenih razloga valjalo je žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan