Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1292/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Vidrihu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP Banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Anić iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2035/2019-57 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-2035/2019-57 od 21. srpnja 2022. u točki IV., V. i VII. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime preplaćenog iznosa uslijed promjene tečaja CHF daljnje iznose sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 5,47 eur tekućom od 13.01.2009.

- 10,30 eur tekućom od 11.02.2009.

- 15,95 eur tekućom od 11.03.2009.

- 6,03 eur tekućom od 11.04.2009.

- 3,86 eur tekućom od 12.05.2009.

- 3,26 eur tekućom od 11.06.2009.

- 5,26 eur tekućom od 11.07.2009.

- 1,27 eur tekućom od 11.08.2009.

- 3,08 eur tekućom od 11.09.2009.

- 0,92 eur tekućom od 13.10.2009.

- 2,74 eur tekućom od 11.11.2009.

- 1,15 eur tekućom od 11.12.2009.

- 6,84 eur tekućom od 12.01.2010.

- 11,82 eur tekućom od 11.02.2010.

- 10,93 eur tekućom od 11.03.2010.

- 13,79 eur tekućom od 13.04.2010.

- 19,70 eur tekućom od 08.06.2010.

- 24,31 eur tekućom od 10.07.2010.

- 31,71 eur tekućom od 11.08.2010.

- 24,25 eur tekućom od 18.08.2010.

- 46,22 eur tekućom od 19.10.2010.

- 36,84 eur tekućom od 11.11.2010.

- 36,42 eur tekućom od 11.12.2010.

- 45,70 eur tekućom od 11.01.2011.

- 59,91 eur tekućom od 11.01.2011.

- 32,61 eur tekućom od 11.02.2011., pa do isplate, u visini kamatne stope koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i koja se određuje do 31.7.2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćenog iznosa uslijed promjene kamatne stope daljnje iznose sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 5,93 eur tekućom od 13.03.2007.

- 5,91 eur tekućom od 11.04.2007.

- 5,81 eur tekućom od 11.05.2007.

- 5,83 eur tekućom od 12.06.2007.

- 5,75 eur tekućom od 11.07.2007.

- 5,83 eur tekućom od 11.08.2007.

- 5,82 eur tekućom od 11.09.2007.

- 5,74 eur tekućom od 11.10.2007.

- 5,78 eur tekućom od 13.11.2007.

- 5,78 eur tekućom od 11.12.2007.

- 5,87 eur tekućom od 11.01.2008.

- 5,93 eur tekućom od 12.02.2008.

- 6,06 eur tekućom od 11.03.2008.

- 5,97 eur tekućom od 11.04.2008.

- 5,85 eur tekućom od 13.05.2008.

- 5,89 eur tekućom od 11.06.2008.

- 5,87 eur tekućom od 11.07.2008.

- 5,78 eur tekućom od 12.08.2008.

- 5,85 eur tekućom od 11.09.2008.

- 6,06 eur tekućom od 11.10.2008.

- 6,17 eur tekućom od 11.11.2008.

- 6,12 eur tekućom od 11.12.2008.

- 6,42 eur tekućom od 13.01.2009.

- 6,54 eur tekućom od 11.02.2009.

- 20,71 eur tekućom od 11.03.2009.

- 19,94 eur tekućom od 11.04.2009.

- 19,77 eur tekućom od 12.05.2009.

- 19,73 eur tekućom od 11.06.2009.

- 19,88 eur tekućom od 11.07.2009.

- 19,57 eur tekućom od 11.08.2009.

- 19,71 eur tekućom od 11.09.2009.

- 19,54 eur tekućom od 13.10.2009.

- 19,69 eur tekućom od 11.11.2009.

- 19,56 eur tekućom od 11.12.2009.

- 29,49 eur tekućom od 12.01.2010.

- 30,05 eur tekućom od 11.02.2010.

- 29,95 eur tekućom od 11.03.2010.

- 30,27 eur tekućom od 13.04.2010.

- 30,95 eur tekućom od 08.06.2010.

- 31,48 eur tekućom od 10.07.2010.

- 32,33 eur tekućom od 11.08.2010.

- 31,47 eur tekućom od 18.08.2010.

- 33,99 eur tekućom od 19.10.2010.

- 32,92 eur tekućom od 11.11.2010.

- 32,87 eur tekućom od 11.12.2010.

- 33,93 eur tekućom od 11.01.2011.

- 35,56 eur tekućom od 11.01.2011.

- 25,42 eur tekućom od 11.02.2011.

- 21,79 eur tekućom od 11.03.2011., pa do isplate, u visini kamatne stope koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i koja se određuje do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.039,62 eur u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 322,30 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 10. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva, [broj], sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u valutnoj klauzuli u švicarskom franku (CHF) te promjenjivoj kamatnoj stopi. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.470,18 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, počevši od 11.2.2011. do zaključno 29.11.2018. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.593,95 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, počevši od 11.3.2011. do zaključno 11.1.2014. Točkama IV. i V. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu na ime preplaćenog iznosa uslijed promjene tečaja CHF za razdoblje od 13.1.2009. do 11.2.2011. te na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope za razdoblje od 13.3.2007. do 11.3.2011. Točkom VI. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim dio odredaba točke 5. Ugovora, a točkom VII. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.529,77 kuna, dok je tužitelj odbijen s ostatkom zatraženog parničnog troška.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv citirane presude u odbijajućem dijelu pod točkom IV., V. i VII. izreke pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima kao i odluka o trošku, a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je nepravilno prvostupanjski sud zauzeo stajalište da bi tuženik zbog ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu za što je isključivo odgovoran tuženik isti ostvario pravo na bilo kakav povrat tim više što tuženik ništa nije niti isplatio tužitelju radi čega se niti ne može primijeniti institut stjecanja bez osnove, pored okolnosti da tuženik takav zahtjev nije niti postavio. Također tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud protivno zakonskim odredbama izvršio uračunavanje "negativane" razlike, a dijelom je uzeo u obzir kamatnu razliku kada je kredit već bio otplaćen.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je umanjio potraživanje tužitelja za tzv. negativnu razliku mjesečnih anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaj pa predlaže odbiti žalbu tužitelja uz obvezu na naknadu žalbenih troškova.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu s osnova povrata stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Po provedenom postupku te na temelju izvedenih dokaza i sadržaja spisa prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je ugovorom o kreditu (l.s.8-18) pravni prednik tuženika odobrio tužitelju kredit od 59.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu promjenjivu redovnu kamatnu stopu,

- da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača sud vezan za utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tj. za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu, sklopljenim od strane prednika tuženika, kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF,

- da su stoga ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koja je promjenjiva jednostranom odlukom kreditora ništetne pa tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razlika između iznosa kojeg je platio temeljem obračuna tuženika obzirom na promjenjivu kamatnu stopu i iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu te kao razliku između iznosa kojeg je platio temeljem obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan isplate kredita,

- da je prema dopuni financijskog vještačenja od 16.5.2022. izvršen izračun razlike stvarno plaćenih anuiteta prema početnom otplatnom planu i tečaju na dan isplate kredita te početno ugovorenoj kamatnoj stopi, tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, prema kojem proizlazi da je tužitelj preplatio 37.479,18 HRK na ime valute, a 4.593,95 HRK na ime kamate, odnosno ukupno 42.064,13 HRK uključivo i negativne razlike,

- da je tužitelj prigovorio izračunu vještaka kojim je prikazana negativna razlika, a kojeg sud smatra neosnovanim jer da tužitelj ne može ostvariti korist ako je u pojedinom razdoblju zbog ništetne odredbe bila niža kamatna stopa od početno ugovorene, odnosno tečaj niži od početnog pa je sud mišljenja da prilikom utvrđivanja preplate tužitelja treba obuhvatiti cijelo razdoblje otplate kredita sa svim razlikama koje se tiču promjene tečaja i kamatne stope uračunavanjem i tzv. negativne razlike.

6.1. Slijedom iznijetih utvrđenja i pravnih shvaćanja prvostupanjski sud djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te obvezuje tuženika da mu s osnova ništetne odredbe o promjeni kamatne stope isplati ukupan iznos od 4.593,35 HRK sa zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog mjesečnog iznosa te s osnova ništetne odredbu valutne klauzule u CHF ukupan iznos od 37.470,18 HRK sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija uslijed uračunavanja iznosa koje je tužitelj manje platio u odnosu na početni otplatni plan, kako zbog nižeg tečaja CHF, tako i zbog niže kamatne stope u odnosu na one iz početnog otplatnog plana. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 118/14 i 107/05) obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 6.529,77 kn, a u preostalom dijelu zatraženi trošak tužitelja odbija.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uzeo u obzir tzv. negativnu razliku obračunatu po financijskom vještaku te za istu neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja s osnova preplate po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj kaluzuli u CHF i jednostranoj promijeni kamatne stope.

9. Naime, predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO- a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1112. do čl. 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja, niti je to po prirodi stvari moguće obzirom da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno je sud prvog stupnja uzeo u obzir tzv. negativne tečajne i kamatne razlike. Osim toga negativne razlike ne trebaju se automatizmom uzimati u obzir, već tuženik, da bi eventualno ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja.

9.1. Dakle, plaćanjem manjih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF na dan plaćanja od tečaja koji je važio na dan isplate kredita tužitelj nije primio od tuženika nijedan novčani iznos na temelju ugovora o kreditu, a niti je u tom dijelu utvrđena ništetnost valutne klauzule, već je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača ugovaranjem nepoštene valutne klauzule na štetu potrošača. Identično je i za ugovornu odredbu o jednostranoj promijeni kamatne stope od strane tuženika. Osim toga, odredbom članka 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa i iz takve odredbe slijedi da tuženik nema pravo potraživati naznačene novčane iznose niti na ime naknade štete.

9.2. Stoga tuženiku pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. ZOO-a ne pripada pravo na obračunatu tzv. negativnu razliku posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno s osnova iste umanjio potraživanje tužitelja i neosnovano djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja na ime preplaćenog iznosa uslijed promjene tečaja CHF u razdoblju od 13.01.2009. do 11.02.2011. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, kao i na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope u razdoblju od 13.3.2007. do 11.03.2011. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, na način kako je odlučio pod točkom

IV. i V. izreke pobijane presude.

10. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja koji je preciziran i usklađen sa provedenim financijskim vještačenjem odnosno dopunom od 16.5.2022., čiji matematički izračun među strankama nije bio prijeporan, s osnova preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF u razdoblju od 13.01.2009. do 11.02.2011. i s osnova preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope u razdoblju od 13.3.2007. do 11.03.2011., sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

11. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena ovaj sud je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

11.1. Tužitelj je imao trošak potreban radi vođenja ovog postupka na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 104,32 eur, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 114,94 eur te za provedeno vještačenje iznos od 497,71 eur, dakle u ukupnom iznosu od 716,97 eur.

11.2. Nadalje je tužitelj imao trošak na ime nagrade punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe po Tbr.7.1. 100 bodova, za sastav podnesaka od 17.09.2020., 23.03.2021., 08.10.2021. i 01.12.2021. po Tbr. 8.1. ukupno 400 bodova, za sastav podneska od 19.10.2020., 03.03.2021., 09.06.2021. i 20.05.2022. po Tbr. 8.3. ukupno 100 bodova, a za zastupanje na ročištima 14.10.2020., 30.03.2021., 20.05.2021., 30.03.2022. i 08.06.2022. po Tbr. 9.1. ukupno 500 bodova, što je ukupno 1100 bodova.

11.3. Prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) koja se ima primijeniti sukladno odredbi Tbr. 52. stavak 3. (prije Tbr. 48. stavak 3.) te u visini vrijednosti boda koja je sukladno odredbi Tbr. 54. propisana u iznosu od 2,00 eur kao i u okviru zahtjeva tužitelja prema troškovniku na ime odvjetničke nagrade u ukupnom iznosu od 2.322,65 eur/17.500,00 kn (uračunat PDV), tužitelju je valjalo priznati cjelokupni zatraženi iznos troškovnikom obzirom da je isti manji od iznosa koji bi mu pripadao po vrijednosti boda od 2,00 eur Tarife (2.750,00 eur uračunat PDV od 25%).

11.4. Slijedom navedenog tuženika je valjalo obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju u ukupnom iznosu od 3.039,62 eur (716,97 + 2.322,65) te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

12. U nepobijanom dijelu u točki I., II., III. i VI. izreke prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

13. O trošku žalbenog postupka tužitelja odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te budući da je tužitelj u cijelosti uspio u žalbenom postupku to mu je na ime nagrade punomoćniku za sastav žalbe po Tbr. 10.1. Tarife valjalo priznati zatraženi iznos od 207,38 eur (uračunat PDV) kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 114,92 eur te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić