Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-321/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, OIB: 43541122224, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1837/2023-102 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tužene i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1837/2023-102 od 24. rujna 2024. i sudi:
Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja i zahtjev za naknadom parničnog troška koji glase:
„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju (na ime održavanja IKOS, informatičkog sustava), iznos od 7.500,00 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, i to na iznos od:
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.07.2006. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.08.2006. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.09.2006. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.10.2006. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.11.2006. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.02.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.03.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.04.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.05.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.06.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.07.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.08.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.09.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.10.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.11.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.12.2007. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.01.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.02.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.03.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.04.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.05.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.06.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.07.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.08.2008. godine pa do isplate,
- 300,00 USD, u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.09.2008. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju (na ime neisplaćene plaće za prekovremeni rad), iznos od 13.135,24 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, i to na iznos od:
- 228,00 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.11.2005. godine pa do isplate,
- 192,06 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.12.2005. godine pa do isplate,
-125,34 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.01.2006. godine pa do isplate,
-168,32 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.02.2006. godine pa do isplate,
-188,96 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.03.2006. godine pa do isplate,
-202,60 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.04.2006. godine pa do isplate,
-278,76 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.05.2006. godine pa do isplate,
-307,80 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.06.2006. godine pa do isplate,
-312,62 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.07.2006. godine pa do isplate,
-301,60 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.8.2006. godine pa do isplate,
-191,25 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.09.2006. godine pa do isplate,
-328,58 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.10.2006. godine pa do isplate,
-356,32 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.11.2006. godine pa do isplate,
-198,54 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.12.2006. godine pa do isplate,
-283,32 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.01.2007. godine pa do isplate,
-309,12 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.02.2007. godine pa do isplate,
-324,87 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.03. 2007. godine pa do isplate,
-434,53 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.04. 2007. godine pa do isplate,
-388,32 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.05.2007. godine pa do isplate,
-406,80 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.06. 2007. godine pa do isplate,
-470,44 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.07. 2007. godine pa do isplate,
-469,40 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.08. 2007. godine pa do isplate,
-321,30 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.09. 2007. godine pa do isplate,
-524,60 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.10. 2007. godine pa do isplate,
-465,60 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.11. 2007. godine pa do isplate,
-473,10 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.12.2007. godine pa do isplate,
-484,02 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.01.2008. godine pa do isplate,
-438,12 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.02. 2008. godine pa do isplate,
-512,05 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.03. 2008. godine pa do isplate,
-540,20 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.04. 2008. godine pa do isplate,
-515,47 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.05. 2008. godine pa do isplate,
-495,72 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.06. 2008. godine pa do isplate,
-570,20 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.07. 2008. godine pa do isplate,
-468,90 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.08. 2008. godine pa do isplate,
-430,61 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.09. 2008. godine pa do isplate,
-427,80 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.10.2008. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju (na ime pasivnog dežurstva), iznos od 30.149,24 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, na iznos od:
- 860,32 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.11.2005. godine pa do isplate,
- 759,70 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.12.2005. godine pa do isplate,
-781,18USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.01.2006. godine pa do isplate,
-784,00 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.02.2006. godine pa do isplate,
-796,32 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.03.2006. godine pa do isplate,
-742,50 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.04.2006. godine pa do isplate,
-849,40 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.05.2006. godine pa do isplate,
-746,65 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.06.2006. godine pa do isplate,
-789,70 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.07.2006. godine pa do isplate,
-872,65 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.8.2006. godine pa do isplate,
-782,42USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.09.2006. godine pa do isplate,
-844,66 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.10.2006. godine pa do isplate,
-822,48 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.11.2006. godine pa do isplate,
-786,45 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.12.2006. godine pa do isplate,
-885,48 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.01.2007. godine pa do isplate,
-802,62 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.02. 2007. godine pa do isplate,
-833,33 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.03. 2007. godine pa do isplate,
-839,97 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.04. 2007. godine pa do isplate,
-868,32 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.05. 2007. godine pa do isplate,
-818,42 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.06. 2007. godine pa do isplate,
-879,45 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.07. 2007. godine pa do isplate,
-860,36 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.08. 2007. godine pa do isplate,
-835,38 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.09. 2007. godine pa do isplate,
-945,00 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.10. 2007. godine pa do isplate,
-837,00 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.11. 2007. godine pa do isplate,
-871,50 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.12.2007. godine pa do isplate,
-998,82 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.01.2008. godine pa do isplate,
-878,04 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.02. 2008. godine pa do isplate,
-916,20 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.03. 2008. godine pa do isplate,
-1.000,08 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.04. 2008. godine pa do isplate,
-950,25 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.05. 2008. godine pa do isplate,
-1.012,00 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.06. 2008. godine pa do isplate,
-1.010,80 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.07. 2008. godine pa do isplate,
-943,08 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od
16.08. 2008. godine pa do isplate,
-944,71 USD u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB na dan isplate, počev od 16.09. 2008. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.687,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 24. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 12.112,50 eur, u roku do 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužene za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju slijedeće iznose:
7.500,00 USD, 13.135,24 USD i 30.149,24 USD, sve u protuvrijednosti u valuti euro uz zateznu kamatu, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 23.687,50 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnijela tužena iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužene odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja da mu tužena isplati slijedeće iznose: na ime održavanja IKOS-informatičkog sustava iznos od 7.500,00 USD, na ime prekovremenog rada iznos od 13.135,24 USD i na ime pasivnog dežurstva iznos od 30.149,24 USD, sve u protuvrijednosti u valuti euro po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj od 29. ožujka 2004. do 1. listopada 2008. bio raspoređen kao ugovorni službenik na rad na određeno vrijeme od četiri godine u generalni konzulat Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama sa sjedištem u [adresa] kao djelatnik sigurnosti i to temeljem Odluke, klasa: 080-04/04-01/49, broj: 521-02-02-02-04-01 od 17.3.2004., te da je sukladno navedenoj Odluci tužitelj s tuženikom dana 29.3.2004. sklopio Ugovor o rasporedu ugovornog službenika na određeno vrijeme kao i Anex Ugovoru dana 5.12.2007.
6.2.Prvostupanjski sud utvrđuje da rad u diplomatskoj misiji podrazumijeva prekovremeni rad i pasivno dežurstvo. Naime, tužitelj da je pri generalnom Konzulatu RH u SAD-u temeljem Ugovora od 26. ožujka 2004. raspoređen na radno mjesto djelatnika sigurnosti, te da je sebe stavio u cjelodnevno raspolaganje zajedno sa službenim vozilom.
6.3.Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je postojala potreba održavanja IKOS sustava, potreba prisustvovanja događanjima vezanim za djelatnike misije izvan radnog vremena, kao i potreba za pasivnim dežurstvom u vidu intervencije u točno određenom vremenu u izvanrednom slučaju kako bi se izbjegla šteta za poslodavca, a koje aktivnosti da je obavljao tužitelj po nalogu Generalnog Konzula obzirom da je Ugovorom određeno da će tužitelj takav oblik rada obavljati neprekidno u trajanju od 4 godine. Pitanje prekovremenih sati da je detaljno regulirano čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos za prekovremeni rad definiran koeficijentom uvećanja satnice u iznosu od 50% i to za 20 sati mjesečno, odnosno iznos od 13.135,24 USD u protuvrijednosti u valuti euro, s osnove pasivnog dežurstva dosudio mu je iznos od 30.149,24 USD u protuvrijednosti u valuti euro i s osnove održavanja IKOS informatičkog sustava dosudio mu je iznos od 7.500,00 USD u protuvrijednosti u valuti euro.
7.Osnovani su žalbeni navodi tužene da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak na temelju utvrđenih činjenica i posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je presudu valjalo preinačiti odbijanjem tužbenih zahtjeva iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.
8.1.1. U odnosu na naknadu za održavanje informatičkog sistema IKOS za razdoblje od srpnja 2006. do rujna 2008. godine (300 USD mjesečno, ukupno 7.500,00 USD) valja reći slijedeće. Tužitelj taj zahtjev temelji na činjenici da je s tuženom imao zaključen ugovor o djelu za održavanje IKOS-a za razdoblje od listopada do prosinca 2006. godine i da mu je tužena podmirila naknadu u iznosu od 300,00 USD mjesečno, ali da je on nastavio održavati sistem i nakon isteka navedenog ugovora. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio naknadu za održavanje IKOS-a i za razdoblje prije zaključenja ugovora o djelu, kao i nakon isteka navedenog ugovora. Jedini dokaz u prilog tužiteljevim tvrdnjama da je u utuženom razdoblju održavao IKOS je njegov iskaz. S druge strane, iz iskaza svjedoka VE, koji je bio generalni konzul u konzulatu, proizlazi da je za vrijeme trajanja ugovora tužitelj obavljao poslove održavanja sistema, ali nakon što mu se odbilo produžiti ugovor, da je odbijao raditi, što mu navedeni svjedok nije zamjerio jer mu to nije bilo plaćeno, dok iz bilješki navedenog svjedoka (list 106 spisa) proizlazi da je upravo on predložio da tužitelj radi na održavanju sustava, da je njegov prijedlog prihvaćen ali za razdoblje od tri mjeseca za koje je razdoblje sklopljen ugovor o djelu, da je po isteku ugovora Ministarstvo vanjskih poslova odbilo njegovo produljenje, što da je i ispravno jer da je sustav radio besprijekorno, a da po isteku ugovora svjedok nikada nije smatrao da tužitelj ima bilo kakvu obvezu u smislu funkcioniranja IKOS-a, niti da mu je ikada dao nalog u smislu održavanja računalne opreme.
8.1.2. Utuženo razdoblje obuhvaća razdoblje prije zaključenja ugovora, razdoblje trajanja ugovora, kao i razdoblje nakon što je ugovor istekao, odnosno nije više produljen. Ranijom ukidnom odlukom ovog suda (posl.br. Gž R-150/2018 od 31. ožujka 2020.) prvostupanjskom sudu je ukazano da je za razdoblje koje je prethodilo sklapanju ugovora potrebno utvrditi da li je tužitelj održavao opremu i ako ju je održavao, zbog čega nije u ugovoru navedena obveza da se to održavanje i plati, dok je za razdoblje nakon isteka ugovora potrebno utvrditi da li je tužitelj održavao informatički sustav. Teret dokazivanja činjenice održavanja informatičkog sustava kroz cijelo utuženo razdoblje bio je na tužitelju. Mišljenje je ovog suda da tužitelj te činjenice nije dokazao.
8.1.3. Naime, tužitelj nije dokazao da je održavao IKOS prije sklapanja ugovora, dakle u razdoblju od srpnja do listopada 2006. Uostalom, da ga je održavao logično bi bilo da je to navedeno u ugovoru i da je ugovorena naknada za već obavljeno održavanje IKOS-a.
8.1.4. Iako je tužitelj učinio nespornim da mu je tužena isplatila naknadu za održavanje IKOS-a za vrijeme trajanja ugovora, on tužbenim zahtjevom potražuje naknadu i za to razdoblje, koju mu je prvostupanjski sud dosudio.
8.1.5. Tužitelj nije dokazao da je održavao IKOS nakon isteka ugovora o djelu, iako potražuje naknadu i za to razdoblje. Naime, nije logično ni životno da bi tužitelj i dalje održavao IKOS znajući da mu to neće biti plaćeno jer je tužena odbila zaključiti ugovor o djelu za to razdoblje, odnosno produljiti trajanje ranijeg ugovora o djelu.
8.1.6. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da je održavao IKOS u razdoblju prije sklapanja ugovora i nakon isteka ugovora, te kako je nesporno da mu je tužena podmirila naknadu za održavanje IKOS-a za vrijeme trajanja ugovora, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu za održavanje IKOS-a.
8.2.1. U odnosu na naknadu s osnove prekovremenih sati, valja reći slijedeće. Nesporno je da ne postoji nikakva evidencija o odrađenim prekovremenim satima, iako je tu evidenciju trebao voditi upravo tužitelj (to je bio njegov zadatak). On nema niti neke svoje privatne evidencije i jedini dokaz u prilog njegovim tvrdnjama da je u utuženom razdoblju odrađivao prekovremene sate je njegov iskaz. Nasuprot njegovom iskazu, iz iskaza generalnog konzula VE proizlazi da je tužitelj radio prekovremeno nekoliko puta godišnje, jer da je većinom svjedok sam vozio službeni auto ako je trebalo odraditi neku protokolarnu obvezu, međutim, svjedok je za odrađene prekovremene sate odobravao svima, pa tako i tužitelju, slobodne dane, tako da je tužitelj pohađao koledž u New Jerseyu za koje potrebe da je koristio slobodne dane koje mu je svjedok odobravao. Iz bilješki navedenog svjedoka proizlazi da je svima u konzulatu bilo poznato da je oslobodio tužitelja gotovo u potpunosti svih obveza u večernjim satima, u danima vikenda i praznika, a ako je tužitelj dočekivao delgacije isl., da slobodni dani nikada nisu bili upitni.
8.2.2. U ranijoj ukidnoj odluci ovaj je sud ukazao prvostupanjskom sudu da je na tužitelju teret dokazivanja da je, kao djelatnik konzulata, sudjelovao na protokolarnim događajima koji se spominju u spisu (listovi 107, 110, 112, 118, 120, 123, 126, 131, 134, 135, 137, 145, 148, 154 i 245). Tužitelj to nije dokazao. Da je to dokazao, onda bi na tuženoj bio teret dokaza da se tužitelj suglasio da se ostvareni prekovremeni sati nadoknade korištenjem slobodnih dana.
8.2.3. Valja pri tome ukazati i na slijedeće. U konkretnom slučaju tužitelj je „dokazao“ da je odradio prekovremene sate jedino svojim iskazom, nasuprot kojeg iskaza postoji evidencija o radu gdje se ne navode prekovremeni sati i iskaz generalnog konzula da je tužitelju za sve odrađene prekovremene sate odobrio slobodne dane. Pitanje je mogu li personalni dokazi, poput iskaza tužitelja, imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena (jer nedostaju podaci o navodno odrađenim prekovremenim satima), o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pri tome je također relevantna činjenica da tužitelj do pokretanja ovog postupka nije iznio primjedbe o postojanju navodno odrađenih prekovremenih sati za koje mu nije plaćena naknada, a bilo bi logično da je iznosio primjedbe na svaki obračun plaće zbog toga što mu nisu obračunati ni plaćeni (navodno) odrađeni prekovremeni sati. Takav je i stav recentne sudske prakse (VS RH, Rev-927/22 od 7. veljače 2023.).
8.2.4. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju odradio po 20 prekovremenih sati svaki mjesec koji mu nisu plaćeni, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu za prekovremeni rad.
8.3.1. U odnosu na naknadu zbog pasivnog dežurstva valja reći slijedeće. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je dodijeljen službeni mobilni telefon i da je na taj način bio zadužen da bude dostupan strankama 24 sata. S druge strane, iz iskaza svjedoka generalnog konzula VE proizlazi da nije nikada određivao tzv. pasivno dežurstvo jer da nije smatrao da bi tužitelj bio ovlašten riješiti neki konzularni problem, dok iz bilješki navedenog svjedoka prizlazi da je normalno da u slučajevima potrebe za poduzimanjem hitne konzularne radnje to obavi netko od konzularnih djelatnika (u konzulatu je bilo zaposleno ukupno 6 osoba; generalni konzul, konzul savjetnik, konzul III. razreda, konzul I. razreda, administrativni djelatnik i tužitelj kao djelatnik sigurnosti), ali da to nije bio tužitelj.
8.3.2. S obzirom da su glede navedene činjenice iskazi tužitelja i svjedoka generalnog konzula dijametralno suprotni, ovaj je sud u ranijoj ukidnoj odluci uputio prvostupanjski sud da je teret dokazivanja činjenice da je bio pasivno dežuran na tužitelju, pri čemu je, ako bi se utvrdilo da je tužitelj bio pasivno dežuran, trebalo utvrditi što je takvo dežurstvo uključivalo vodeći računa o nespornoj činjenici da je tužitelj bio djelatnik sigurnosti i da nije bio ovlašten obavljati konzularne poslove.
8.3.3. Tužitelj nije dokazao da je bio pasivno dežuran u utuženom razdoblju. Mišljenje je ovog suda da bi o pasivnom dežurstvu trebala postojati odluka, a nikakve odluke nema. Suprotno navodima tužitelja, isprava koju je izdao Generalni konzulat dana 15. srpnja 2008. (list 549 spisa) u kojoj se navode brojevi telefona za kontakt, pa tako i dežurni telefonski broj telefona kojeg je koristio tužitelj, nije dokaz da je tužitelj bio pasivno dežuran, uzevši u obzir da on nije bio ovlašten riješiavati konzularne probleme jer je on bio djelatnik sigurnosti. Sve što je navedeno pod točkom 8.2.3. obrazloženja odnosi se i na pasivno dežurstvo. Naime, nelogično je i neživotno da bi tužitelj bio pasivno dežuran nekoliko godina (od listopada 2005. do kolovoza 2008.), a da o tome ne postoji nikakva odluka i da on ne stavi prigovor niti na jedan obračun plaće u tom razdoblju zbog toga što mu nije isplaćena naknada za pasivno dežurstvo.
8.3.4. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju bio pasivno dežuran, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu za pasivno dežurstvo.
8.4. S obzirom na preinačenje prvostupanjske presude, valjalo je odlučiti o parničnom trošku tužene temeljem odredbe članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a. Tuženoj tako pripada naknada za sastav odgovora na tužbu (500 bodova), naknada za zastupanje na 8 ročišta (500 bodova po ročištu) i naknada za sastav 4 obrazložena podneska (500 bodova po podnesku), ukupno 13.000,00 eur. Tom trošku pridodana je naknada za sastav žabe od 1.250,00 eur, tako da bi ukupno tuženoj pripao iznos od 14.250,00 eur da je u cijelosti uspjela u postupku, a kako je u postupku uspjela sa 85%, pripada joj 85% od navedenog iznosa, odnosno 12.112,50 eur, te joj je taj iznos i dosuđen. U preostalom dijelu valjalo je odbiti zahtjev tužene za naknadom troškova postupka.
9. Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.
U Rijeci, 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
