Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-935/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Perici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska Avenija 6, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9146/2019-34 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9146/2019-34 od 5. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3 Ugovora o [broj kredita], sa Aneksima 1 i 2, koji je sklopljen 13.2.2003. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke, kao i zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 11.693,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose od plaćanja do isplate te ovršni i parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke pobijane odluke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) osporavajući i odluku o trošku te predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je u donošenju pobijane presude počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka time što prvostupanjski sud nije sukladno odredbi članaka 8. ZPP-a ocijenio dokaze kojima je tužitelj obrazlagao osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke, a koja je ništetna zbog neodredivosti ugovorne obveze temeljem odredbi članka 269. do čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO/05). Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda da iz iskaza tužitelja proizlazi da je pročitao ugovor i da je znao da ima pravo ugovoriti i nastavak fiksne kamatne stope, ali da to nije učinio jer nije znao je li to za njega povoljnije ili nepovoljnije. Također tužitelj smatra da je potpuno neodlučna činjenica je li tužitelj mogao ili nije mogao odabrati, i je li tužitelj odabrao ili nije odabrao ugovornu opciju fiksiranja ili promjenjive kamatne stope obzirom da je ista zbog svoje neodredivosti ništetna. Osim toga tužitelj ističe da čak i da je ugovorna odredba jasna i lako uočljiva, zasigurno je da nije razumljiva visina promjene promjenjive kamatne stope koja ovisi isključivo o jednostranoj odluci banke tuženika, a tužitelj nema mogućnost bilo kakvog utjecaja na sadržaj elemenata kojima banka jednostranom odlukom mijenja visinu kamatne stope. Stoga tužitelj tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije narušena pravična ravnoteža između prava i obveza ugovornih strana kao i da pobijana presuda u obrazloženju sadrži činjenične netočnosti odnosno navode koji su u potpunoj suprotnosti sa izvedenim dokazima.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane jer da u donošenju pobijane odluke nisu ostvarene povrede postupka kako to tvrdi tužitelj u žalbi te da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje temeljem kojeg je pravilno zaključio da spornom ugovornom odredbom nije narušena pravična ravnoteža između prava i obveza ugovornih strana.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika te restitucijski zahtjev s osnova pretplate po istoj.

6. Prvostupanjski sud je uvidom u dokumentaciju, prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, iskazu tužitelja i svjedoka LI, referenta tuženika, utvrdio:

- da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio 13.2.2003. ugovor o [broj kredita] s prednikom tuženika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. kao kreditorom, kojim je tužitelju odobren stambenu kredit u iznosu od 60.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti s kamatom od 6,9 % godišnje koja je ugovorena kao fiksna prvih pet godina, a potom promjenjiva u skladu sa čl. 6 Ugovora, na rok od 20 godina, u protuvrijednosti anuiteta od 461,58 EUR,

- da su prema čl. 6. ugovora ugovorne stranke suglasne da će svakih 5 godina na zahtjev korisnika kredita, koji mora biti podnesen najkasnije do isteka razdoblja za koje je utvrđena kamatna stopa, primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od 5 godina. Nova kamatna stopa prema zahtjevu korisnika kredita može biti fiksna po stopi važećoj sukladno odluci banke u trenutku podnošenja zahtjeva ili promjenjiva sukladno

Odluci o kamatnim stopama banke,

- prema financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću da je zbog promjenjive kamatne stope preplaćen iznos od 11.693,02 kn/1.554,90 eur,

- da je kamatna stopa iznosila u razdoblju od 30.04.2008. do 30.09.2008. 7,10%, od 31.10.2008. do 28.02.2010. 6,90%, od 31.03.2010. do 31.12.2004. 7,65%, od 31.01.2015. do 30.06.2015. 7,40%, od 31.07.2015. do 31.12.2015. 7,20%, od 31.01.2016. do 30.06.2016. 7,11%, od 31.07.2016. do 31.12.2016. 7,00%, od 31.01.2017. do 30.06.2017. 6,93%, od 31.07.2017. do 31.12.2017. 6,76%, od 31.01.2018. do 30.06.2018. 6,45%, od 31.07.20118. do 31.12.2018. 6,16%, od 31.01.2019. do 30.06.2019. 5,84%, od 31.07.2019. do 31.12.2019. 5,55%, od 31.01.2020. do 31.08.2020. 5,29 %, te 30.09.2020. 5,03%,

- da je tužitelj imao mogućnosti u skladu s čl. 6. Ugovora o kreditu, sam tražiti određivanje fiksne kamatne stope, što nije učinio.

6.1. Temeljem iznesenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju temeljem odredbe članka 6. Ugovora ostavljena mogućnost da primjeni početno ugovorenu kamatnu stopu, a što tužitelj nije učinio jer ugovor nije niti pročitao čime nije primijenio pažnju prosječnog čovjeka prilikom stupanja u pravni odnos s tuženikom. Također da je kamatna stopa veći dio razdoblja otplate bila jednaka početno ugovorenoj te i znatno niža. U konkretnom slučaju da nisu primjenjiva pravna shvaćanja izražena u presudama Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13 i Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 jer sporni ugovor o kreditu nije sklopljen u razdoblju na koji se navedene presude odnose, iz kojeg razloga nisu primjenjive niti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03) koje su u primjeni od 10.9.2003. Stoga sagledavajući spornu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kroz odredbu članka 3. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.4.1993. (dalje Direktiva) prvostupanjski sud ocjenjuje da je ista jasna i lako uočljiva te da tužitelj nije iskoristio pravo ugovoriti nastavak primjene fiksne kamatne stope kao i da neznatno višom promjenom kamatne stope od početno ugovorene u kratkom razdoblju otplate, nije narušena pravična ravnoteža između prava i obveza ugovornih strana.

6.2. Slijedom navedenog prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 103. ZOO-a te temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak ZPP-a obvezuje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju neosnovano tuženik ukazuje u žalbi budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7.1. Međutim, osnovano se žalbom upire u pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. Pravilno je polazište prvostupanjskog suda da se na konkretni ugovor o kreditu, kojeg su tužitelj i pravni prednik tuženika zaključili 13.2.2003., u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu prema članku 3. u svezi članka 6. Ugovora kao i njegove anekse od 24.3.2003. i 16.8.2005., kojima ugovorena kamatna stopa nije mijenjana u odnosu na odredbe osnovnog Ugovora, ne primjenjuju pravna utvrđenja i shvaćanja utvrđena pravomoćnim presudama u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima koja sadrži pravno utvrđenje o ništetnosti odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po članku 502.a ZPP-a (Rev 953/20).

8.1. Nadalje pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su u konkretnom slučaju neprimjenjive odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03) obzirom da su parnične stranke predmetni pravni posao zaključile prije stupanja na snagu toga Zakona pa se valjanost sporne ugovorne odredbe ima sagledati kroz mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima kao i odredbe članka 3. stavak 1. Direktive. Iako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi bio Zakona o obveznim odnosima/91 (NN 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01 – dalje ZOO/91) njegove odredbe su istovjetnog sadržaja kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima/05 o osnovnim načelima kao i odredivosti činidbe. Također je važno napomenuti da se ne dovodi u pitanje pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu jer je to njihovo legitimno pravo s obzirom na prirodu poslovanja banaka kao novčarskih institucija čiji je krajnji i legitimni cilj ostvarivanje zarade, posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje i kada brojni ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.

8.2. Naime, ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. st. 2. i članka 272. ZOO-a/05 (prije članci 46. st. 2., 47 i 50. st.1. ZOO/91). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo zabrane zlouporabe prava, načelo savjesnosti i poštenja, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima posebice u okolnostima kada je jedna ugovorna strana banka/ trgovac dok je druga ekonomski slabija ugovorna strana, tj. potrošač.

9. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud cijenio da je teret dokaza o informiranju, obaviještenosti i razumijevanju sporne ugovorne obveze na tužitelju kao potrošaču u konkretnom pravnom odnosu. Osim toga, predmetni ugovor o kreditu je standardizirani, tipski ugovor, prethodno sastavljen od strane prednika tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, a o čemu je iskazivao i službenik tuženika kao svjedok kada navodi da je postojala mogućnost utjecaja samo na visinu iznosa kredita i rok njegove otplate, međutim ne i u odnosu na spornu ugovornu odredbu o kamatnoj stopi. Dakle, predmetnu je odredbu u ugovoru o kreditu i aneksima formuliralo isključivo tuženik i na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo iako čini bitan sastojak tj. "cijenu" predmetnog ugovora o kreditu.

10. Sporni sadržaj ugovorne odredbe članka 3. u svezi članka 6. glasi: "… Visina kamatne stope od 6,9% je fiksna na rok od 5 godina,…, a nakon toga je promjenjiva u skladu sa člankom 6. ovog Ugovora."

Odredbom članka 6. u točki 1. i 2. predmetnog ugovora o kreditu, stipulirano je: "Ugovorne strane su suglasne da će se svakih pet godina, na zahtjev Korisnika kredita, …., primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od 5 godina. Nova kamatna stopa prema zahtjevu Korisnika kredita može biti fiksna, po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke u trenutku podnošenja zahtjeva, ili promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnoj stopi Banke.

Stranke su suglasne da će danom podnošenja zahtjeva smatrati dan kada je zahtjev za novu kamatnu stopu zaprimljen kod Banke. Ukoliko Korisnik kredita ne podnese zahtjev za novu kamatnu stopu najkasnije do isteka razdoblja od pet godina za koje je kamatna stopa utvrđena, po isteku tog razdoblja sve do isteka ugovorenog roka otplate kredita, kamatna stopa će biti promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Banke."

10.1. Analizirajući sadržaj članka 6. točka 1. i 2. Ugovora proizlazi da nakon proteka pet godina kamatna stopa ponovno može biti ugovorena kao fiksna, po pravodobnom zahtjevu tuženika kao korisnika kredita, međutim i tada u visini kamatne stope koju će Banka/tuženik odrediti " …po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke u trenutku podnošenja zahtjeva…", a što je protivno zaključku prvostupanjskog suda da je tužitelj mogao iskoristiti opciju da mu kamatna stopa ostane kao što je prvotno bila ugovorena (6,9% godišnje). Tim više, svjedok LI u iskazu navodi da se ne sjeća čl. 6 ugovora o stambenom kreditu i opciji produljenja fiksne kamatne stope, dok tužitelj u iskazu navodi da mu nisu bili objašnjeni parametri mijenjanja kamatne stope kao niti dinamika promjene te da nije podnio zahtjev da kamatna stopa bude fiksna jer nije znao je li to za njega povoljnije ili nije. Pored navedenoga, sud prvog stupnja je financijskim vještačenjem utvrdio postojanje pretplate po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi te kasnijim izmjenama temeljem jednostrane odluke tuženika u ukupnom iznosu od 1.554,90 eur.

11. Slijedom iznijetoga osnovano tužitelj žalbom upire da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sadrži li sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a imajući posebice u vidu formulaciju odredbe članka 3. kao i članka 6. Ugovora, kako glede visine fiksne tako i promjenjive kamatne stope te poziciju tužitelja kao potrošača i njegovog utjecaja na sadržaj tog bitnog sastojka ugovora o kreditu, sve potrebne parametre i precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, a što bi tužitelju kao prosječnom potrošaču bilo razumljivo i temeljem čega bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u pogledu njegove ugovorne obveze proizaći u budućnosti uzimajući u obzir i da se radi o dugoročnom ugovoru o kreditu sklopljenim na rok od 20 godina. Također ovaj sud prihvaća žalbene navode tužitelja da je pritom neodlučno je li tužitelj mogao ili nije birati opciju fiksne ili promjenjive kamatne stope, kao i je li takvu mogućnost iskoristio ili nije. Naime, od presudnog je značaja za ocjenu valjanosti sporne odredbe, u smislu odredivosti ugovorne obveze tužitelja kao potrošača, je li ista u svojoj cjelini bila dovoljno precizna i sadržavala egzaktne parametre i kriterije za promjenu kamatne stope (bilo fiksne ili promjenjive) kao i jasnu metodu izračuna tih parametara. Jednako tako je bitno ocijeniti je li sporna ugovorna odredba bila jasna i razumljiva tužitelju kao prosječnom potrošaču u smislu da je dobio od banke sve potrebne informacije kako bi mogao donijeti valjanu odluku o prihvaćanju svoje ugovorne obveze prema tuženiku.

12. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku upotpuniti činjenično stanje na način kako mu je ukazano ovim rješenjem rukovodeći se odredbama Zakona o obveznim odnosima o odredivosti činidbe kao i načela o ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela savjesnosti i poštenja, načela zabrane zlouporabe prava te u smislu odredbe člana 3. stavak 1. Direktive utvrditi je li tužitelju kao potrošaču sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke bila jasna i razumljiva te je li njome nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede promjene kamatne stope i posljedično tome promjene anuiteta i potom ponovno ocijeniti je li ista uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca odnosno drugu ugovornu stranu.

13. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na koje mu je naprijed ukazano, nakon čega će ponovnom ocjenom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, kako personalnih tako i materijalnih, utvrditi odlučne činjenice i za to dati dostatne, argumentirane, jasne i neproturječne razloge te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti novu i zakonitu odluku kojom će odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Rijeci 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić