REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1928/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, odvjetnicima iz Garešnice, protiv tuženice RJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, radi naknade štete , rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-224/2021 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaj se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-224/2021 od 16. listopada 2024. u točkama I, III I V izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. i III izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženoj da tužiteljici na ime neimovinske štete isplati iznos od 1.466,86 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. prosinca 2021. pa do isplate, te s naslova imovinske štete iznos od 2,40 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2.U točki II. i IV izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na ime neimovinske štete iznad dosuđenog iznosa od 1.466,86 eur do zatraženog iznosa od 1.833,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kmatama od 20. prosinca 2021. pa do isplate, te na ime imovinske štete iznad dosuđenog iznosa od 2,40 eur do zatraženog iznosa od 66,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2021. do isplate kao i dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2,40. eur počev od 20. prosinca 2021. do 15. listopada 2024.

3. U točki V izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.488,95 eur sa zakonskim zateznim kamatama od

16. listopada 2024. pa do isplate.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– u daljnjem tekstu ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima i da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i da se tuženiku nadoknade troškovi žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovo suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev neimovinske i imovinske štete koja je nastala tužiteljici dana 12. srpnja 2021. u mjestu Vir od ugriza psa u vlasništvu tužene, a radi se o pasmini E. Sporan je tijekom postupka osnov i visina tužbenog zahtjeva. Saslušavanjem stranaka te brojnih svjedoka i to VJ, KJ, HJ, OJ, ČJ, CJ, AJ, LJ i MJ sud prvog stupnja utvrđuje da je pas tužene bio u autobusu koji je dolazio u Vir, dok su drugi korisnici čekali odlazak kući istim autobusom, da je tužena izašla iz autobusa kao i njezin pas pasmine E koji je pušten iz transportera i stavljen na povodac, da je tužiteljica bila u hodu prema autobusu te da je mahala nekom i da nije vidjela predmetnog psa, da mu je stala na šapu i da je u tom trenutku pas ugrizao tužiteljicu u potkoljenicu. Navedena utvrđenja sud prvog stupnja obrazlaže ocjenom iskaza saslušanih svjedoka OJ, HJ, LJ, ČJ, AJ, CJ i MJ za koje smatra da su vjerodostojni jer da su bili suglasni i da su djelovali uvjerljivo. Ostalim iskazima svjedoka sud nije poklonio vjeru jer smatra da nisu vjerodostojni s obzirom na iskaze stranaka i navedenih svjedoka kojima je poklonio vjeru.

8.Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja smatra da je pas opasna stvar te da postoji odgovornost tužene u okviru odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO )jer da štetu koja je nastala u vezi sa opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara vlasnik opasne stvari. Stoga smatra da je tužena odgovorna za štetu kao imatelj opasne stvari i da postoji njezina objektivna odgovornost.

9.Sud prvog stupnja je također primijenio odredbu čl. 1067. st. 3. ZOO-a u kojoj je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, pa smatra da postoji doprinos tužiteljice nastanku štete 20%jer da je prilikom hoda do autobusa mahala nekome u autobusu, da nije vidjela psa, te da je stala na šapu psa koji je reagirao na način da je ugrizao tužiteljicu za potkoljenicu, dok da je doprinos tužene 80% jer da je držala psa kao opasnu stvar među velikim brojem ljudi.

10.Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz sudskog vještaka da je tužiteljica zadobila ugriznu ranu lijeve potkoljenice, da je trpila bolove jakog intenziteta dva dana, srednje jakog tri dana, manjeg intenziteta pet dana, da je tzv. primarni strah tužiteljica imala tijekom napada psa i do stabilizacije općeg psihosomatskog stanja u trajanju od jedan do dva sata, zatim sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja u jakom intenzitetu jedan dan, srednjeg intenziteta dva dana, manjem intenzitetu pet dana, i da se nakon toga nastavlja stanje tzv. kasnijeg straha u vidu bojazni pri susretu sa psom u trajanju od daljnja tri mjeseca.

11.Sud prvog stupnja je dopunski saslušao navedenog vještaka s obzirom na primjedbe tužene koji je u cijelosti obrazložio razloge dužine pretrpljenih bolova i pretrpljenog straha, te je obrazložio da i kod malog zagriza i najmanjeg psa može doći do infekcije, da je uzeo u obzir dokument liječnika obiteljske medicine, koji u nalazu navodi lokaciju ugriza i utvrđuje dvije plitke razderotine sa krvarenjem te početnu upalu zbog provedene antitetanuske zaštite i da su inicirani antibiotici.

12.Zatim sud prvog stupnja utvrđuje da je vještak uzeo u obzir i drugi dokument liječnika obiteljske medicine gdje je konstatirano da je liječeno završeno 10 dana kasnije, te je sve te činjenice uzeo u obzir kod utvrđivanja dužine i stupnja pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha i činjenicu da se kod ovakvih ozljeda cijeni razdoblje u kojem je tužiteljica neko vrijeme nakon nezgode u svojoj svakodnevnici u susretu sa psom proživljavala neugodno iskustvo.

13.S obzirom na izloženo sud prvog stupnja utvrđuje da je kod tužiteljice u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a koja opravdava da se dosudi pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. st. 1 i 2. ZOO-a uzimajući u obzir trajanje i jačinu fizičkih bolova i stupanj pretrpljenog straha. Stoga sud prvog stupnja smatra da sukladno čl. 1100. st. 1 i 2. ZOO-a te uzimajući u obzir općeprihvaćene orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade koji su utvrđeni od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužiteljici pripada s naslova neimovinske štete iznos od 1.833,57 eur, te uzimajući u obzir 20% doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja tužiteljici je s naslova neimovinske štete dosuđen iznos od 1.466,86 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2021. sve primjenom čl. 1103. ZOO- a.

14.Sud prvog stupnja je tužiteljici priznao naknadu imovinske štete za troškove autobusne karte od mjesta stanovanja do liječnika opće prakse, te je utvrđeno da je tužiteljica tri puta bila kod liječnika i da ukupan trošak je iznosio 3,00 eur, pa s obzirom na utvrđenu suodgovornost od 20% tužiteljici dosuđuje iznos od 2,40 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude jer je utvrđena visina imovinske štete sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a. Preostali dio zahtjeva tužiteljice s naslova imovinske štete na način kako je to odlučeno u toč. III izreke i sa zakonskim zateznim kamatama na ime imovinske štete preko dosuđenih 2,40 eur do 66,36 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 20. prosinca 2021. do isplate, je odbijen kao neosnovan.

15.Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a s obzirom na utvrđeni uspjeh tužiteljice u postupku od 77,74% tužiteljici dosuđuje ukupne troškove u iznosu od 1.488,95 eur.

16.Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te ne postoji proturječnost između sadržaja obrazloženja presude sa činjenicama koje su utvrđene u dokaznom postupku.

17.Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi uticala na zakonitost donesene odluke.

18.Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da zbog činjenice da se predmetni događaj dogodio 12. srpnja 2021. sud nije primijenio odredbe, ZOO koje su vrijedile u vrijeme štetnog događaj jer je sud prvog stupnja primijenio odredbe ZOO-a koje su vrijedile u vrijeme štetnog događaja.

19.Pravilno tužena u žalbi navodi da u konkretnom slučaju pas E nije opasna stvar jer pas je opasna stvar samo onda kada se od nje opravdano može očekivati s obzirom na pasminu i uobičajeno ponašanje da postoji opasnost za sigurnost i zdravlje ljudi, a to nije pas pasmine E.

20.Međutim, iz stanja spisa proizlazi da u konkretnom slučaju tužena odgovara sukladno čl. 1045. ZOO-a po principu krivnje jer tko drugome prouzroči štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju kako to i sam sud prvog stupnja utvrđuje tužena je vlasnica psa koja je trebala postupati sa povećanom pažnjom s obzirom da je izlazila iz autobusa u kojem je bilo puno ljudi, a također je i puno ljudi bilo i izvan autobusa koji su se trebali ukrcavati, te je držala psa na uzici, međutim s obzirom na gužvu koja je nesporno bila u datom trenutku trebala je psa uzeti u ruke ili ga na drugi način kontrolirati da ne dođe do štetnog događaja, jer prema čl. 49. st. 4. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" broj 102/17 i 32/19) vlasnik psa mora poduzeti mjere u odnosu na kretanje psa na način da ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi.

21.Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio suodgovornost tužiteljice od 20% koja je stala na šapu psa i koja u gužvi nije niti obraćala pažnju na stanje na kolniku, jer je mahala nekoj osobi koja se nalazila u autobusu. Međutim navedeno ponašanje tužiteljice ne oslobađa je potpuno od odgovornosti jer iako je bila gužva ispred autobusa trebala je obratiti pažnju na kretanje ljudi, a samim time i na samog psa koji se nalazio ispred autobusa.

22.Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužene da postoji isključiva odgovornost tužiteljice za štetni događaj, jer su vlasnici psa dužni voditi brigu o svom psu , poduzimati sve mjere da se ne ugrozi sigurnost i zdravlje ljudi, posebno u konkretnom slučaju što se pas nalazio u gužvi gdje je bilo puno putnika koji su silazili iz autobusa i pokušavali ući u autobus, da tužena tu pažnju nije uložila pa da postoji njezina odgovornost od 80% i da postoji suodgovornost tužiteljice od 20%.

23.Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da sud prvog stupnja nije mogao prihvatiti u cijelosti nalaz sudskog vještaka jer da nikakav strah niti nikakve fizičke bolove tužiteljica nije pretrpjela.

24.Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja saslušao vještaka koji je odgovorio na sva pitanja tužene, te je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao njegov iskaz koji se temeljio i na liječničkoj dokumentaciji liječnika opće medicine koji je utvrdio i konstatirao povrede koje je tužiteljica pretrpjela te činjenicu da je liječenje trajalo oko 10 dana.

25.Tužena nije predložila druge dokaze niti je dovela u sumnju nalaz navedenog vještaka, pa je stoga sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. u vezi čl. 19. st. 1. ZOO-a tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu pravilno utvrđujući da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se dosudi ukupan iznos od 1.833,57 eur koji je umanjen za doprinos od 20%, te je tužiteljici dosuđen iznos od 1.466,86 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 1103. ZOO-a.

26.Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, jer je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i pretrpljenog straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

27.Tužena u žalbi osporava i dosuđene troškove parničnog postupka, paušalno, te ne navodi koji troškovi bi bili dosuđeni nezakonito, međutim sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a utvrđujući pravilno uspjeh jedne i druge stranke uzimajući u obzir uspjeh u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva i uspjeh u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva te je utvrdio da je tužiteljica uspjela sa 77,74% te joj je dosudio naknadu za sve radnje sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova parničnog postupka. Tužiteljica je na zatražene parnične troškove zatražila i kamatu koja je dosuđena pravilnom primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate.

28.Tužena u žalbi ne navodi razloge osporavanja imovinske štete koja je pravilno dosuđena i odnosi se na troškove prijevoza i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, jer je visina utvrđena u vrijeme donošenja odluke.

29.S obzirom na izloženo žalbu tužene kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima u toč. I., III i V izreke potvrditi, pa je stoga pravilnom primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

30.Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. II i IV izreke ostaje neizmijenjena.

31.Tuženoj nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer nije uspjela u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci, 5. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Svjetlana Pražić