Poslovni broj: Us I-970/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Slavenu Šoši, odvjetniku Zajedničkom odvjetničkom uredu Slaven Šoša i Marina Končić u Dubrovniku, Vukovarska 24, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po RA (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđivanjem ništavim i za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560- 01/24-01/66, Urbroj: 512-2501-24-2 od 6. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/66, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 6. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560- 01/23-01/326, Urbroj: 512M2-6510-24-4 od 24. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 3102 u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 17. kolovoza 1991.

3. U pravodobnoj tužbi kojom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom navodi da su tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka počinjene bitne povrede postupka koje pobijano rješenje čine nezakonitim. Naime, u postupku su činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene, u postupku se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, te da je izreka pobijanog rješenja nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem, te je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Posebno se naglašava da je pobijano drugostupanjsko rješenje (ali i prvostupanjsko rješenje) u potpunosti nejasno i ne može se ispitati jer najprije se iz istog ne može iščitati pravno osnov temeljem kojeg je donesena odluka na štetu tužitelja, ali ni način na koji je činjenično stanje podvedeno pod tu relevantnu odredbu. Pobijano rješenje da je u suprotnosti sa nizom osnovnih načela upravnog postupka, ali i sa temeljnim pravima i slobodama građanina zagarantirana Ustavom RH i nizom međunarodnih ugovora. Prije svega tužitelj izražava prigovor procesne prirode. Tužitelju da nije dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku jer, iako mu je omogućeno dati izjavu na zapisnik, tužitelj nije pozivan niti mu je omogućeno sudjelovati prilikom izvođenja dokaznih radnji saslušanja svjedoka. Po logici stvari tužitelj bi kao stranka u postupku trebao moći sudjelovati na raspravi kada se ispitivao svjedok, postavljati pitanja, tražiti dodatna obrazloženja i sl. Ovo posebno stoga što su svjedoci iskazivali (prema sadržaju zapisnika) vrlo kratko i bez obrazloženja, a tužitelj bi svakako tražio dodatna obrazloženja i postavljao pitanja u smislu; na koji način se obavljale straže? Jeste li ikada vidjeli neprijatelja? Jeste li ikada pucali u smjeru neprijatelja? Znate li na kojoj je udaljenosti bio neprijatelj? Jeste li rovove i skrovišta zatekli ili ste ih sami gradili? Tko vam je dao oružje? Je li neprijatelj pucao po vama?? Jeste li se na neki način pripremali za pružanje otpora neprijatelju? Na koji način? Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja drugostupanjskog tijela se kao razlog odbijanja zahtjeva ističe nedostatak dviju pretpostavki: i to pripadnost sastavnice OSRH i pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Ono što tužitelj naglašava jest da on ispunjava obje navedene pretpostavke, te da je postupak ispravno proveden te činjenično stanje ispravno i potpuno utvrđeno, zasigurno ne bi bilo mjesta odbijanju zahtjeva tužitelja. U pogledu pružanja oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom: tužitelj je dokazao da je pružio otpor agresoru i djelovao izravno u vezi s time. Pripremanje obrane teritorija u smislu držanja položaja, borbenog uvježbavanja, držanja straži svakako se ne može okarakterizirati kao izostanak borbenog djelovanja. Sam tužitelj jasno obrazlaže da je njegova postrojba naknadno ušla u sastav 163. brigade HV-a, a inicijalno zaista jest bila samoorganizirana borbena postrojba. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se usvaja tužba tužitelja, utvrđuje se ništavim/poništava se osporeno rješenje tuženike i dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da suprotno navodima iz tužbe da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, te nije bilo povreda procesnog prava kako to tvrdi tužitelj. Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je Područni odsjek za poslove obrane Dubrovnik dopisom KLASA: 560-01/23-01/42, URBROJ: 512M2-68/02-23-4 od 24. 10.2023., dostavilo zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 20.06.1991. do 17.08.1991., temeljem pripadnosti VP 3102. Imenovani ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 22.01.1991. do 26.01.1991. (MUP), od 18.08.1991. do 02.10.1991. (MJP), od 04.12.1991. do 02.01.1992. (VP 6060), te od 10.03.1993. do 16.04.1994. (VP 6060). Iz zahtjeva tužitelja razvidno je da navodi kako se 20.06.1991., uključio u 163. brigadu HV te bio pripadnik iste do 17.08.1991. Imao je automatsku pušku, pištolj te dvije ručne bombe. Navodi da je bio vođa odjeljenja. Obilazili su položaje te stražarili. O svemu mogu posvjedočiti suborci. U spisu je izjava svjedoka HA koji navodi da je tužitelj bio pripadnik TO Dubrovnik čija je pravna slijednica VP 3102. Radilo se o samoorganiziranju mještana [adresa], jer je bila notorna stvar da će doći do napada na šire dubrovačko područje, koje se dogodilo početkom listopada 1991. Držali su položaje na potezu Osojnik-Zaton, Gromača i Mrčevo, prema granici sa BIH. Borbenog djelovanja nije bilo. Isto potvrđuje i svjedok DA, te LA. Prvostupanjsko tijelo tužitelju je, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, dalo mogućnost sudjelovanja u postupku, te njegova izjava dana na zapisnik prileže spisu predmeta. Tužitelj je izjavio kako ostaje pri svemu navedenom u zahtjevu. Tužitelj je u postupku upoznat s činjenicom da je aktom Područnog odjela za poslove obrane Split od 24.11.2023., KLASA: UP/1-560-01/23-01/326, URBROJ: 512M2-6510-23-2, i s aktom VP 3468 od 13.10.2023. KLASA: 561-01/23-01/607, URBROJ: 3468-G1-01-23-2 u kojima se navodi da tužitelj za traženo razdoblje nije bio pripadnik VP 3102., odnosno TO Dubrovnik čije je pravna slijednica VP 3102. Dakle izjave tužitelja i svjedoka su podudarne i ne vidi što bi se još trebalo utvrđivati u ovoj upravnoj stvari, te da bi tužitelj bilo što sporio za vrijeme upravnog postupka i da je izrazio želju da ispituje svjedoke. Citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21), te navodi da smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime, u provedenom postupku da je nesporno utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika postrojbe niti pravne slijednice postrojbe. Pripadnicima TO ne može se priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, budući nisu navedeni u članku 3. Zakona. Nadalje, uvidom u izjave tužitelja i saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, poput patroliranja i držanja straže samoorganiziranih mještana. Borbenog djelovanja od strane mještana kao ni tužitelja nije bilo. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Suprotno navodima iz tužbe u postupku je utvrđeno kako tužitelj nije bio pripadnik VP 3102 u razdoblju od 20.06.1991. do 17.08.1991., niti je sudjelovao u borbenim akcijama, ili borbeno djelovao u spornom razdoblju, pa je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH u spornom razdoblju u smislu citiranih zakonskih odredbi kao pripadnik HV. Osim toga, tuženik upućuje i na stajalište koje je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3683/22- 2 od 24. svibnja 2023., gdje navodi kako pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe, to tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani tijekom postupka bi također trebali materijalnim dokazima dokazati istinitost svojih tvrdnji. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 6. veljače 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da u ranije provedenom postupku saslušani svjedoci nisu saslušani na način kako to propisuje ZUP. Na tu okolnost prilaže u spis izjave ranije saslušanih svjedoka a koje u jednom dijelu proširuju i daju dodatne okolnosti vezane za predmet ovog postupka. Uz te izjave predaje i izjavu svjedoka KA koji je trebao biti saslušan u ranije upravnom postupku ali nije zbog njegove spriječenosti.

5.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da ostaje u cijelosti pri navodima iz odgovora na tužbu a time i do zahtjeva da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja saslušanjem svjedoka predloženih u ranijem postupku kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 3102 u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 17. kolovoza 1991.

11. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 3102 u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 17. kolovoza 1991.

14. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 22.01.1991. do 26.01.1991. (MUP), od 18.08.1991. do 02.10.1991. (MJP), od 04.12.1991. do 02.01.1992. (VP 6060), te od 10.03.1993. do 16.04.1994. (VP 6060).

15. Tuženik u osporenom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na podatke iz službenih evidencija i izjave svjedoka saslušanih tijekom upravnog postupka, kao i izjavu samog tužitelja, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer da činjenično stanje ne ukazuje na sudjelovanje tužitelja u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom, te da na taj način u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani gore citiranim zakonskim odredbama za priznavanje tužitelju traženog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

16. Suprotno navodima tužitelja, ovaj sud smatra da je tuženik pravilno zaključio kako tužitelj nije u smislu članka 3. stavka 1. u svezi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a sudjelovao u aktivnostima koje se mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom.

17. Polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a, a cijeneći pri tome podatke spisa predmeta, osobito iskaze svjedoka saslušanih tijekom upravnog postupka po prijedlogu tužitelja i to svjedoka HA, MA i LA, kao i iz iskaza samog tužitelja, a iz kojih proizlazi da je tužitelj bio njihov suborac, da je u traženom razdoblju bio pripadnik Teritorijalne obrane Dubrovnika, čiji je pravni sljednik VP 3102, da je sudjelovao u držanju straža prema granici sa BiH odakle se očekivao napad neprijatelja, da su bili naoružani automatskom puškom, te da u tom razdobolju nije bilo borbenog djelovanja, a što su svjedoci potvrdili i u javnoovjerovljenim izjavama koje je tužitelj dostavio tijekom ovog spora, navodeći da su se doborvoljno javili u postrojbu bez službenog poziva, da u obavljali poslove organiziranih straža, pretrage terena i miniranja pojedinih pravaca u slučaju napada do kojeg je i došlo u listopadu, da su imali službenu vojunu uniformu i automtsku pušku, a koje navode je potvrdio u javovjerovljenoj izjavi i FA (koji je predložen kao svjedok tijekom upravnog postupka, ali nije saslušan), te cijeneći podatke iz službenih evidencija u kojima se navodi da tužitelj za traženo razdoblje nije bio pripadnik VP 3102, odnosno TO Dubrovnik čije je pravna slijednica VP 3102 (aktom Područnog odjela za poslove obrane Split od 24.11.2023., KLASA: UP/1-560-01/23-01/326, URBROJ: 512M2-6510- 23-2, i akt VP 3468 od 13.10.2023. KLASA: 561-01/23-01/607, URBROJ: 3468-G1- 01-23-2), to je prema ocjeni ovog suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

18. Prema ocijeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se aktivnosti koje saslušani svjedoci kao i sam tužitelj navode da je tužitelj obavljao i to držanje organiziranih straža, pretrage terena i miniranja pojedinih pravaca u slučaju napada, te obzirom i da sam tužitelj kao i svjedoci navode da u traženom razdoblju nije bilo borbenog djelovanja, ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, a što je jedan o kumulativnih uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

19. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

21. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio.

U Splitu 5. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.