REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-977/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Draženke Ilak i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice II iz [adresa], I [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Boričeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2024., poslovni broj: P-8815/2019-52., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2024., poslovni broj: P- 8815/2019-52.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 platiti tužiteljici II, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.082,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 0,21 EUR od 31.3.2008. do isplate,
- 0,19 EUR od 29.2.2008. do isplate,
- 3,37 EUR od 31.3.2008. do isplate,
- 13,14 EUR od 31.10.2008. do isplate,
- 3,15 EUR od 28.11.2008. do isplate,
- 14,60 EUR od 30.12.2008. do isplate,
- 16,53 EUR od 28.1.2009. do isplate,
- 19,67 EUR od 3.3.2009. do isplate,
- 16,34 EUR od 31.3.2009. do isplate,
- 16,81 EUR od 30.4.2009. do isplate,
- 12,25 EUR od 29.5.2009. do isplate,
- 10,18 EUR od 30.6.2009. do isplate,
- 10,93 EUR od 31.7.2009. do isplate,
- 12,41 EUR od 31.8.2009. do isplate,
- 11,75 EUR od 28.9.2009. do isplate,
- 10,36 EUR od 30.10.2009. do isplate,
- 13,01 EUR od 27.11.2009. do isplate,
- 15,82 EUR od 30.12.2009. do isplate,
- 17,56 EUR od 27.1.2010. do isplate,
- 18,46 EUR od 26.2.2010. do isplate,
- 23,50 EUR od 1.4.2010. do isplate,
- 21,90 EUR od 3.5.2010. do isplate,
- 23,46 EUR od 31.5.2010. do isplate,
- 37,76 EUR od 1.7.2010. do isplate,
- 31,97 EUR od 30.7.2010. do isplate,
- 45,10 EUR od 2.9.2010. do isplate,
- 39,86 EUR od 1.10.2010. do isplate,
- 37,43 EUR od 6.11.2010. do isplate,
- 47,83 EUR od 7.12.2010. do isplate,
- 59,16 EUR od 11.1.2011. do isplate,
- 45,98 EUR od 12.2.2011. do isplate,
- 50,35 EUR od 12.3.2011. do isplate,
- 49,01 EUR od 28.3.2011. do isplate,
- 53,93 EUR od 12.5.2011. do isplate,
- 64,92 EUR od 13.6.2011. do isplate,
- 77,27 EUR od 13.7.2011. do isplate,
- 106,92 EUR od 12.8.2011. do isplate,
- 68,69 EUR od 12.9.2011. do isplate,
- 63,24 EUR od 17.10.2011. do isplate,
- 63,78 EUR od 14.11.2011. do isplate,
- 65,05 EUR od 13.12.2011. do isplate,
- 70,27 EUR od 11.1.2012. do isplate,
- 72,86 EUR od 21.2.2012. do isplate,
- 71,85 EUR od 24.3.2012. do isplate,
- 71,85 EUR od 24.3.2012. do isplate,
- 73,27 EUR od 30.4.2012. do isplate te
- 1.408,31 EUR od 11.5.2012. do isplate,
time da do 31.7.2015. godine kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.290,99 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.9.2024. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i proturječni. Također ističe kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer mu sud svojim nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom. Dalje u žalbi navodi da je člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača propisano kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe lako uočljive (tzv. test transparentnosti), a člankom 81. stavkom 1. tog Zakona je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tzv. test poštenosti), da je u postupku tuženica isticala kako su odredbe o valutnoj klauzuli jasne i lako razumljive i uočljive, pa ako bi se i prihvatilo da prilikom sklapanja Ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori, to je tek prva pretpostavka koja mora biti zadovoljena da bi sud pristupio ocjeni je li sporna odredba ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja i je li uzrokovala znatniju štetu na strani potrošača. Nastavno tuženica ukazuje kako je prema članku 22. Zakona o obveznim odnosima bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule, te da odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna jer nije zabranjena, da je tužiteljica imala pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda i da je u konačnici podnijela zahtjev za odobrenje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Ustraje u prigovoru zastare. Predlaže da se presuda preinači na način da se tužiteljica u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, a nisu u suprotnosti ni sa provedenim dokazima, tako da se presuda može ispitati.
6. Navod tuženice da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a ovaj sud je ocijenio neosnovanim, jer iz spisa proizlazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo nikakvih nezakonitosti zbog kojih bi tuženici bilo onemogućeno raspravljati pred sudom. Prema članku 220. stavku 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je sukladno stavku 2. istog članka prvostupanjski sud ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje dokaznih prijedloga tuženice (prijedlog za saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o kreditu na okolnosti zaključenja ugovora o kreditu), a koji dokaz je prvostupanjski sud smatrao neodlučnim za utvrđenje odlučnih činjenica, primjenjujući tako na konkretan slučaj zakonsko ovlaštenje iz članka 220. stavka 2. ZPP-a, prema ocjeni ovog suda, ne daje osnove za zaključak da je tijekom postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. ZPP-a. Osim toga, a kako to proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa i obrazloženja pobijane presude, tuženica je odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka RI, IIO i ZI, dok je dokaz za saslušanje svjedoka HI odbijen, jer je njezino saslušanje predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka, pa kako se nije radilo o situaciji iz članka 299. stavka 2. ZPP-a, to je i ova odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, te se ne radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
8. Suprotno navodima žalbe, i po ocjeni ovoga suda, saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu nije bilo potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica, jer javni bilježnik nije sudjelovao u pregovorima prilikom sklapanja ugovora o kreditu i stoga mu nije moglo biti poznato na što je prednik tužiteljice kao potrošač upozoren od strane zaposlenika tuženice prilikom sklapanja ugovora o kreditu, a činjenica što se radi o Ugovoru o kreditu koji je solemniziran po javnom bilježniku, ne znači da takav ugovor ili odredbe ugovora ne mogu biti ništave.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj se zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.082,26 eura.
10. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:
- da su parnične stranke, odnosno prednik tužiteljice i prednica tuženice Hypo Alpe- Adria-bank d.d. sklopile Ugovor o [broj kredita], 26. siječnja 2007. i to prednik tužiteljice, kao korisnik kredita, na iznos od 20.347,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od sedam godina uz redovnu kamatu od 7,90% godišnje, dekurzivno, a koja kamatna stopa je promjenjiva;
- da je prednik tužiteljice prije podnošenja tužbe otplatio kredit u cijelosti;
- da je prednik tužiteljice bio potrošač, jer je kredit podigao za kupnju automobila;
- da je prilikom sklapanja Ugovoru o kreditu od strane službenika banke bio obavješten da je kredit u valuti CHF najpovoljniji;
- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka knjigovodstveno financijskog struke razlika prema tečaju CHF za utuženo razdoblje od iznosi 3.082,26 eura;
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 od 16. rujna 2019. odlučeno da je, između ostalih tuženika, i tuženica Addiko Bank d.d. u navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule.
12. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi poslovni broj: Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih "proizvoda" dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
13. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.
14. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, te joj zbog ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF dosudio po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 3.082,26 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO).
15. Suprotno navodima žalbe, tuženica je nepošten stjecatelj.
16. Naime, tuženica je kao banka povrijedila interes i prava prednika tužiteljice kao potrošača, odnosno korisnika kredita, na način da prilikom sklapanja ugovora o kreditu prednika tužitelja uvjerila da je podizanje kredita u CHF najpovoljnije.
17. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezu tuženicu na plaćanje zakonske zatezne kamate računao od slijedećeg dana od dana kada je prednik tužiteljice izvršio isplatu anuiteta koja tuženici ne pripada, odnosno po osnovi stečenog bez osnove.
19. Tuženica je tijekom prvostupanjskog postupka isticala prigovor zastare, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je isti nije osnovan u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za povratom pretplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
20. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.
20.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela poslovni broj: Su-IV-47/2020-2. od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
20.2. Slijedom navedenog pravnog shvaćanja, a budući je presuda kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćnom 14. lipnja 2018., to je u skladu sa citiranim pravnim shvaćanjem, prigovor zastare neosnovan, obzirom da je tužba podnesena 13. lipnja 2019.
21. Tuženica određeno ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
22. Slijedom navedenog, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
23. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
