REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-16/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ZZ, zbog kaznenog djela iz čl. 323.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 12. prosinca 2023. broj K-882/2022-69 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. listopada 2024. broj Kž-171/2024-4, u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. ZZ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 12. prosinca 2023. broj K-882/2022-69 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. listopada 2024. broj Kž-171/2024-4, ZZ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ.
2. Osuđenik je putem branitelja Veljka Miljevića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Miljevic i partneri j.t.d. u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povrede kaznenog zakona, povrede odredaba kaznenog postupka te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku odnosno povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 469. toč. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP), čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP te čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP. Predlaže „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijane presude (i prvostupanjsku i drugostupanjsku) u cijelosti i predmet vratiti na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće.“ te „odgoditi izvršenje pobijanih pravomoćnih presuda zbog pogoršanog zdravstvenog stanja …“.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik tvrdi da su ostvarene povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i povreda kaznenog zakona u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi. Navodi da u činjeničnom opisu djela „… nedostaje opis javnog mjesta na kojem bi okrivljenik drugoga doveo u ponižavajući položaj.“ Smatra kako navod „na adresi [adresa]“ ne upućuje da bi se radilo o javnom mjestu pri čemu iznosi podatke o broju stanovnika sela [adresa] u kojem se događaj zbio i dodaje da spomenuta cesta „… prolazi kroz mjesto, te na njoj nema nogostupa (dakle, nema pješaka koji bi mogli nazočiti inkriminiranom događaju na cesti).“ Nedostatkom opisa da je djelo počinio na javnom mjestu drži da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP, uslijed čega „u izreci prvostupanjske presude postoji proturječje između činjeničnog opisa koji ne sadrži opis javnog mjesta i zakonskog opisa djela …, a slijedom toga i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, kao i povreda kaznenog zakona iz čl. 469. t. 4. ZKP… [jer je] primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.“ Upirući na dio prvostupanjske presude (odlomak 33.) u kojem sud obrazlaže utvrđenje odlučne činjenice, da se događaj odvijao na javnom mjestu, prigovara da je „… obrazloženje … pravno promašeno, te proturječno u odnosu na navode iz činjeničnog opisa …“, da u izreci nije „… opisano da bi se događaj odvio u dvorištu kuće PZ.“ te da „… nije moguće ispitati kakvo je to dvorište ...“ pri čemu supruga oštećenika i maloljetna djeca osuđenika ne predstavljaju javnost!“ Referirajući se na praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske prema kojoj „… dvorište obiteljske kuće … eventualno može predstavljati isključivo tzv. fiktivno javno mjesto, ako dokazi opravdavaju takav zaključak.“ nalazi kako su „… pravno neosnovani navodi prvostupanjske presude da bi djelo bilo počinjeno u dvorištu obiteljske kuće kao „realnom javnom mjestu …“ , a budući da „… drugostupanjski sud … nije [povrede] sankcionirao ukidanjem nezakonite prvostupanjske presude iako se radi o povredama na koje pazi po službenoj dužnosti … ostvarena [je] povreda odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku … koja … je utjecala na presudu.“
5.1. Nadalje, reproducirajući dijelove prvostupanjske presude, žalbe i drugostupanjske presude, osuđenik nalazi da je ostvarena teška povreda prava na pravično suđenje time što je prvostupanjski sud, promašenom i neosnovanom argumentacijom, odbio dokazni prijedlog obrane „… za vještačenje noža (biološko, daktiloskopsko) i ispitivanje policijskih službenika … koji su oduzeli predmetni nož …“, a žalbeni sud „… nije dao razumljive ni primjerene razloge zbog kojih je prvostupanjski sud osnovano odbio dokazni prijedlog obrane …“. Upiranjem na pojedine odluke Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra da je opisanim postupanjem odnosno „… neosnovanim odbijanjem dokaznog prijedloga za vještačenje noža … povrijeđeno pravo obrane…na raspravi…koja povreda je zanemarena od strane drugostupanjskog suda …“, a time je i žalbeni sud „… narušio načelo jednakosti oružja u kaznenom postupku, uslijed čega je isti stavljen u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na ovlaštenog tužitelja kojemu su svi prijedlozi usvojeni …“.
5.2. Pored navedenog, ističe da je 2. travnja 2024. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje: Novela KZ), prema kojem „… odredba čl. 323.a KZ/11. … sadrži osnovni … i kvalificirani oblik …“ pa je „… drugostupanjski sud bio dužan prilikom odlučivanja o žalbi osuđenika, temeljem čl. 3. st. 3. KZ/11 analizirati novu kaznenopravnu regulaciju inkriminiranog djela i ispravno označiti djelo … te obrazložiti postojanje pravnog kontinuiteta djela i primjenu blažeg zakona.“ Zbog navedenog nedostatka drugostupanjska presuda je „… nekontolabilana tj. u žalbenom postupku je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t.11. i st. 2. ZKP/08. koja je utjecala na presudu.“
6. Nije u pravu osuđenik da su pravomoćnom presudom ostvarene povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. i 4. ZKP.
6.1. Prema izreci presude osuđenik je proglašen krivim „što je … u mjestu [adresa], …
osobnim vozilom … krenuo za njim [IZ a kada ga je sustigao na adresi [adresa], izašao je iz vozila te je u nakani da ga dovede u ponižavajući položaj fizički nasrnuo na njega na način …“ što nedvojbeno opisuje događaj koji se zbio na javnom mjestu. Drugim riječima, već sama izreka presude sadrži sve naznake činjenica i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela pa nema govora o povredi kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP, niti one iz toč. 4. iste odredbe (vidi odlomak 7.3. ove odluke). Utvrđenje ove odlučne činjenice potanko je obrazloženo u odlomku 33. prvostupanjske presude ([adresa] je naseljeno mjesto, ulica Stožernog brigadira [adresa] ZZ je realno javno mjesto, u dvorište broja 32 javnost ima mogućnost pristupa s navedene ulice i iz obližnjih kuća, prisutnost više osoba događaju koji je zasigurno bio izložen pogledu javnosti) što je pravilnim ocijenio i žalbeni sud (odlomak 8.3. drugostupanjske presude). Pored toga, osuđenik u okviru istaknute povrede kaznenog zakona ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaza nižih sudova čime osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, shodno ograničenju iz čl. 517. st. 1. ZKP zahtjev se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP koja je (u odnosu na prvostupanjsku presudu) također istaknuta u zahtjevu.
7. U žalbi je osuđenik naznačio da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povreda kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, „pogrešno ili nepotpuno“ utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.
7.1. Razmotrivši žalbu drugostupanjski sud u odlomku 6. i 6.1. korektno prenosi ključne žalbene navode i otklanja postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, ne nalazeći utemeljenom tvrdnju o nedostacima izreke i obrazloženja presude. Posebno je razmotren i ocijenjen neosnovanim žalbeni prigovor o povredi iz čl. 468. st. 2. ZKP (teškoj povredi prava na pravično suđenje zbog odbijenih dokaznih prijedloga obrane-odlomak 7. i 7.1.) prihvaćanjem argumenta prvostupanjskog suda uz izravan odgovor žalitelju kako „… pravo na jednakost oružja …“ nije povrijeđeno „… s obzirom da je tijekom dokaznog postupka [sud] ispitao brojne svjedoke prihvaćanjem dokaznih prijedloga obrane …“.
7.2. Naime, iako osuđenik opravdano kritizira dio obrazloženja prvostupanjskog suda o odbijenom prijedlogu za vještačenje noža („… nož se ne spominje u činjeničnom opisu djela … Ne spominje se da bi ozljede nanio nožem, odnosno nož nije dokazni predmet ovog postupka.“), valja istaknuti da je iz podrobne argumentacije prvostupanjske i drugostupanjske presude razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak o krivnji, odnosno da je teza o postupanju osuđenika u nužnoj obrani otklonjena uz uvjerljivo i razumno rasuđivanje nižih sudova što je nesumnjivo potpora razlozima za odbijanje dijela dokaznih prijedloga. Stoga, kako je obrani na raspravi omogućeno predlaganje dokaza od kojih je dio prihvaćen, da pravomoćna presuda sagledana u cjelini sadrži dostatne i relevantne razloge za odbijanje dokaznih prijedloga obrane neosnovano osuđenik smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane na raspravi i narušeno načelo jednakosti oružja odnosno teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
7.3. Nadalje, drugostupanjski sud je temeljito ispitao i ocijenio žalbene zamjerke kojima se problematizirala potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (ocjena personalnih dokaza, teza o postupanju u nužnoj obrani, nepostojanje/nedokazanost elemenata djela: nasilje, zlostavljanje, ponižavajući položaj, javno mjesto-odlomci 8., 8.1., 8.2., 8.3. i 8.4. presude). Polazeći od tako, po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i sadržaja žalbe, u kojoj istaknuta povreda kaznenog zakona nije posebno obrazložena, zaključak je žalbenog suda da su se „…u radnjama optuženog ZZ stekli elementi bića kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11 navedenog u izreci pobijane presude.“ Na taj način je sud drugog stupnja, i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ispravno ocijenio da je na činjenični opis iz izreke presude pravilno primijenjen kazneni zakon (odlomak 9. presude), odnosno da pobijanom presudom nije ostvarena koja druga povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika što je ispitao po službenoj dužnosti (odlomak 12. presude).
8. Prema izloženom, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je taj sud ispitao te jasnim, neproturječnim, dostatnim i razumnim argumentima ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika. Obveza drugostupanjskog suda prema čl. 476. st. 1. ZKP je da ispita i postoje li povrede procesnog i materijalnog prava pa samo ako povreda/e postoji/e treba ju/ih i obrazložiti. U ovom predmetu, kako je već prethodno naznačeno (odlomak 7.3. ove presude), drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu te „… nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP/08…“. što nedvojbeno implicira ocjenu tog suda da primjenom zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika.
8.1. Naime, inkriminirani događaj zbio se 27. lipnja 2022., dakle u vrijeme kada je na snazi Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.) kako su to precizno u uvodima presuda i naznačili niži sudovi. U pravu je osuđenik da je Novelom KZ u zakonodavstvo uveden kvalificirani oblik kaznenog djela nasilničkog ponašanja sa propisanom kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, kako je osnovni oblik kaznenog djela (zbog kojeg je osuđenik proglašen krivim) u cijelosti ostao neizmijenjen i stoga novi zakon za osuđenika nije blaži, zakonito je i dovoljno obrazloženje drugostupanjskog suda da nisu utvrđene povrede zakona koje ispituje po službenoj dužnosti.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP što (s obzirom na navode u zahtjevu o pogoršanom zdravstvenom stanju) nije zapreka osuđeniku da sukladno čl. 61. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 14/21. i 155/23.) podnese molbu za odgodu izvršavanja kazne zatvora.
Zagreb, 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
