REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1473/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Termocommerce d.o.o. u stečaju, Kneza Branimira 173, OIB: 09627920501, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri u Zagrebu, protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, kojeg zastupa punomoćnik Denis Marinković, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-533/2022-2 od 18. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1450/2020 od 20. prosinca 2021., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-533/2022-2 od 18. veljače 2022. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1450/2020 od 20. prosinca 2021.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu 106,18 Eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Ugovor o cesiji sklopljen 9. studenog 2012. između tužitelja kao cedenta i tuženika kao cesionara.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 20. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.487,50 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 20. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.".

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1450/2020 od 20. prosinca 2021. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Ugovor o cesiji sklopljen 9. studenog 2012. između tužitelja kao cedenta i tuženika kao cesionara i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kn (desettisuća kuna), sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 5.453,12 kn (pettisućačetiristopedesettri kune i dvanaest lipa), dok se u preostalom dijelu od 4.453,14 kn (četiritisućečetiristopedesettri kuna i četrnaest lipa) tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.".

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2519/2022-2 od 11. lipnja 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

"Treba li vjerovnik zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili barem provjeriti sposobnost za plaćanje dužnika kada mu isti kasni s plaćanjem odnosno kada vjerovnik treba zaključiti (mora zaključiti) da je dužnik nesposoban za plaćanje?

Je li postupanje vjerovnika po načelu urednog i savjesnog gospodarstvenika ograničeno samo na početak ugovornog odnosa, te je li vjerovnik kao sudionik obvezno pravnog odnosa dužan pratiti ispunjava li, i na koji način, dužnik svoju obvezu?

Treba li savjestan gospodarstvenik koji postupa sukladno čl. 10. ZOO pratiti financijsko stanje svojeg ugovornog partnera, posebno onog koji je već dužnik povodom prethodnih pravnih poslova?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložio je ovom sudu prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske presude.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je bez učinka prema stečajnoj masi tužitelja ugovor o cesiji sklopljen između tužitelja kao cedenta i tuženika kao cesionara, te zahtjev za povrat u stečajnu masu koristi koje je tuženik ostvario na temelju tog ugovora, odnosno isplata iznosa 10.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 9. studenog 2012. zaključile Ugovor o cesiji kojim je tužitelj kao cedent ustupio radi naplate svoje obveze tuženiku kao cesionaru tražbinu koju je imao prema svom dužniku Draž instalacije (cesus) u iznosu 10.000,00 kuna, te da je tuženik temeljem sklopljenog ugovora primio isplatu navedenog iznosa od cesusa,

- da je pravna radnja koja je predmet pobijanja poduzeta 9. studenoga 2012., nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem (5. listopada 2012.) i prije otvaranja stečajnog postupka (23. prosinca 2013.),

- da stečajna masa tužitelja nije dostatna za podmirenje svih priznatih tražbina stečajnih vjerovnika,

- da je na dan 1. listopada 2012. račun tužitelja bio u neprekidnoj blokadi u trajanju od 126 dana te da njegove ukupne nepodmirene obveze na taj dan iznose 58.916.858,04 kuna.

10. Na temelju takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjene opće pretpostavke za pobijanje predmetne pravne radnje iz odredbe čl. 127. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 - dalje: SZ), te da se u konkretnom slučaju radi o zakonskom razlogu za pobijanje propisanom odredbom čl. 128. st. 2. SZ, dakle o kongruentnom namirenju.

11. Sukladno odredbi čl. 128. st. 2. SZ pravna radnja poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može se pobijati ako je u vrijeme njenog poduzimanja vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

11.1. Prema odredbi čl. 128. st. 3. SZ smatrat će se da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

12. Prvostupanjski sud polazi od toga da je do spornog razdoblja tužitelj redovito plaćao račune uplatama na račun tuženika, da bi ih odjednom prestao plaćati te u konačnici ponudio plaćanje cesijom. U vrijeme sklapanja ugovora o cesiji tužiteljev račun bio je u višemjesečnoj blokadi, što da predstavlja okolnost iz odredbe čl. 128. st. 3. SZ, dakle okolnost za koju je tuženik znao, odnosno morao znati jer su u spornom razdoblju, sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10 i 112/12 - dalje: ZPONS), podaci o blokadi računa poslovnog subjekta bili javni podaci dostupni zainteresiranim pravnim subjektima te su stoga bili dostupni i tuženiku.

13. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni kao neosnovan, obrazlažući da sama činjenica da je tužitelj promijenio način podmirenja obveza tako da je plaćanja počeo obavljati cesijom ne znači da je tuženik, samo na temelju te činjenice, znao ili da je morao znati za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje. Također, drugostupanjski sud smatra da tuženik u konkretnom slučaju nije bio dužan istraživati stanje podataka o blokadi računa tužitelja, koji su dostupni u skladu s odredbama ZPONS. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje okolnosti iz kojih je tuženik mogao znati da je tužitelj nesposoban za plaćanje.

14. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZPONS, Financijska agencija (dalje: Agencija) vodi Jedinstveni registar računa, a prema odredbi st. 1. tog članka Jedinstveni registar računa jest elektronička baza podataka koja sadrži račune poslovnih subjekata.

14.1. Prema odredbi čl. 23. st. 1. ZPONS javni podaci u Jedinstvenom registru računa jesu podaci o poslovnom subjektu, a to su: uz osobni i identifikacijski broj, tvrtka ili naziv, sjedište i adresa, broj transakcijskog računa i naziv banke koja vodi račun i oznaka blokade računa. Prema odredbi stavka 2. tog članka Agencija će podnositelju na temelju njegovog pisanog zahtjeva osigurati uvid u javne podatke o Jedinstvenom registru računa ili će mu je dati u pisanom obliku.

15. U konkretnoj situaciji dugoročne poslovne suradnje stranaka (obzirom na narav usluge koju tuženik pruža) kao i činjenicu da je tužitelj prestao ispunjavati svoje obveze uobičajnim načinom, odnosno izvršenjem neposrednih uplata na račun tuženika, koje obveze je dotad uredno ispunjavao, te je potom predložio podmirenje obveze cesijom, ocjena ovog suda je da tuženik nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika (čl. 10. st. 1. ZOO) kad pri takvim okolnostima slučaja nije provjerio financijsko stanje svog dužnika, odnosno njegovu mogućnost da ispunjava svoje dospjele novčane obveze, unatoč dostupnim podacima o blokadi računa poslovnih subjekata koji su u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi javni podaci i time dostupni svima onima koji su za njih zainteresirani (tako i Rev-299/2022 od 14. rujna 2021. te Rev-2586/19-2 od 1. rujna 2020.). Isto predstavlja odgovor na postavljena pravna pitanja.

16. Stoga, obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik u vrijeme poduzimanja sporne pravne radnje nije znao za dužnikovu nesposobnost za plaćanje.

17. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je, prihvaćanjem žalbe tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke.

18. Tužitelj je u cijelosti uspio s revizijom te je ovaj sud na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, 155. st. 1. ZPP i 166. st. 2. ZPP ocijenio osnovanim njegov zahtjev za naknadu troška plaćenih sudskih pristojbi na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu 106,18 Eur. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi na reviziju, jer nije dokazao da je iste platio.

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina