REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1122/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja JT, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja DT, OIB [osobni identifikacijski broj], obojica iz Njivica, Kralja Tomislava 91, koje zastupa punomoćnik Mladen Šegota, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547 iz Zagreba, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu uz sudjelovanje umješača na strani tuženika LT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d., odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2579/2021-3 od 25. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-424/2020-15 od 25. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje koje glasi:

„U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, je li za pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva bitan dan preinake i ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva?“

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2579/2021-3 od 25. ožujka 2022.u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 424/2020-15 od 25 kolovoza 2021. za tijek kamata na dosuđeni iznos od 49.335,00 Eura (371.714,00 kuna) od 2. kolovoza 2013. pa do isplate te točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-424/2020-15 od 25 kolovoza 2021. za tijek kamata na dosuđeni iznos od 49.335,00 Eura (371.714,00 kuna) od 2. kolovoza 2013. pa do isplate i u tom se dijelu predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 371.714,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2013. pa do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 106.816,00 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 2.146,66 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2013. pa do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 536,67 kuna (točka II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.597,31 kunu (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 23.680,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2021. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatom iznosa od 5.920,00 kuna odbijen (točka IV. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točke V. i VI. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3125/2022-2 od 15. veljače 2023. dopustio tuženiku reviziju protiv presude suda drugoga stupnja zbog pitanja:

1) Od kad je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kad je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno, odnosno ,ože li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?

2) U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, je li za pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva bitan dan preinake i ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva?“

4. Tuženik je u skladu sa dopuštenim pitanjima podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući preinačiti nižestupanjske presude na način predložen revizijom uz naknadu troška revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP-a samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet ovoga spora jest zahtjev tužitelja kao nasljednika prvotne tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice štetnog događaja u kojem je prvotna tužiteljica (sada pok. majka tužitelja) stradala u prometnoj nezgodi. U ovom stadiju postupka i s obzirom na postavljena pitanja sporno je pitanje zastare za preinačeni dio tužbe i pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbe za naknadu neimovinske štete dosuđenu tužiteljima. Nije sporno da su tužitelji podneskom od 11. siječnja 2021. postavili zahtjev po osnovi neimovinske štete u skladu s novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. U nižestupanjskim odlukama iznosi se pravno shvaćanje prema kojem nije osnovan prigovor zastare za preinačeni dio tužbe jer da su tužitelji iz iste činjenične i pravne osnove zahtijevali veći iznos pa da zastara u odnosu na povećani tužbeni zahtjev počinje teći od dana kada je tužba preinačena. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu iznosi se shvaćanje prema kojem takve kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva.

10. U odnosu na prigovor zastare ovaj je sud izrazio pravno shvaćanje u nizu svojih odluka te time ustalio sudsku praksu glede toga pitanja. Odlukom ovoga suda Rev- 206/2023-3 od 17. siječnja 2024. te Rev-650/2023 od 10. travnja 2024. iznijeto je pravno shvaćanje prema kojem:

„….kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO-a ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.…“

10.1. Točno jest, kako to tuženik navodi u reviziji, da su u ranijoj sudskoj praksi u odnosu na ovo pitanje postojala i drugačija pravna shvaćanja. Međutim, o odgovoru na ovo pitanje, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.,zauzeto je pravno shvaćanje koje slijedi sudska praksa ovoga suda u nizu svojih odluka (Rev 864/2023 od 10. travnja 2024., Rev 1024/2023-2 od 3. siječnja 2024., Rev 555/2024 od 12. lipnja 2024., Rev 49/2024 od 5. lipnja 2024, Rev 647/2023 od 18. lipnja 2024. i dr.). Takvom pravnom shvaćanju valja dodati i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava (J protiv RH, zahtjev br. 14692/18 presuda od 20. veljače 2024.).

10.2. Stoga odgovor na prvo pitanje, a čime se reafirmiraju pravna shvaćanja iz gore navedenih odluka, glasi:

„Ako je tužba preinačena (povišenjem tužbenog zahtjeva) temeljem iste činjenične i pravne osnove na kojoj se temelji tužbeni zahtjev zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe (čl. 241. ZOO).“

10.3. Budući da je revizijski sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija u odnosu na to pitanje podnesena, odnosno ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u presudi.

11. U odnosu na drugo postavljeno pitanje koje se odnosi na početak tijeka zakonskih zateznih kamata u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), revizija tuženika je osnovana.

12. Izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj presudi nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP), zbog čega s pravom tuženi ističe da je donošenjem takve odluke pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u većem iznosu ako su tužitelji tek tijekom postupka zatražili isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos, veći od iznosa zatraženog u zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno tužbi.

13. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u nizu svojih odluka, pa je tako već odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP. Podudarno pravno shvaćanje i u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete izraženo je i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. i Rev-247/2023 od 4. travnja 2023., kao i Rev-222/2023 od 5. rujna 2023. te Rev-376/23 od 9. svibnja 2023.

14. Stoga, kad je sud i dosudio tužiteljima naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog zahtjevom za mirno rješenje spora i tužbom, tada zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se ranije potraživao ne mogu početi teći prije te preinake tužbe. Ovdje još valja naznačiti da su zakonske zatezne kamate na naknadu tuđe pomoći i njege suđene od dana presuđenja pa se u konkretnom slučaja taj dio zahtjeva ne može dirati.

25. S obzirom na sve izneseno odgovor na drugo postavljeno pitanje u reviziji jest da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

26. Stoga pravno shvaćanje suda o tijeku zakonskih zateznih kamata nije u suglasju s navedenim pravnim shvaćanjem. Međutim, kako je u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer su tužitelji zahtjev mijenjali više puta, tako je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja (čl. 395. st. 2. ZPP-a).

27. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić