REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1189/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1141/2021- 3 od 6. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5701/19-30 od 19. srpnja 2021., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženice se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženici da tužitelju isplati 24.662,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose u razdoblju od studenog 2007. do kolovoza 2014. (toč. I. izreke prvostupanjske presude), te iznos od 101.220,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od kolovoza 2008. pa zaključno sa kolovozom 2014. (toč. II. izreke prvostupanjske presude), te je tuženici naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove od 21.704,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, dok je zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova odbijen (toč. III. i IV. izreke prvostupanjske presude).

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2558/2023-2 od 15. studenog 2023. podnosi tuženica pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem u odnosu na preinačeni dio tužbe kojim je povišen tužbeni zahtjev nije nastupila zastara.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu više plaćenog iznosa po osnovu ništetne valutne klauzule i ništetne promjenjive kamatne stope potrošačkog kredita u švicarskim francima.

9. Tuženica, u reviziji navodi da je tužitelj tužbom podnesenom 10. lipnja 2019. (dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 14. lipnja 2014.), između ostalog zahtijevao isplatu razlike između redovnih kamata u anuitetu utvrđenih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju s pripadajućom zateznom kamatom, a da je podneskom od 7. svibnja 2020. preinačio tužbu tako da je povisio zahtjev koji se odnosi na navedenu pretplatu po osnovu načina promjene kamatne stope time što je povisio ukupan iznos navedene pretplate s pripadajućom zateznom kamatom. Osporava ocjenu nižestupanjskih sudova da iznos za koji je izvršena preinaka nije u zastari (obzirom da preinaka nije izvršena prije 13. lipnja 2019. godine). Kod navedenih razloga tuženica se poziva na pravna shvaćanja ovog suda zauzeta u odlukama Rev 406/2022 od 23. svibnja 2023., Rev 516/2023 od 29. kolovoza 2023., Revx 887/15 od 20. siječnja 2016.).

10. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

11. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP.

12. Stavkom prvim toga članka je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

13. Nadalje, čl. 191. st. 2. ZPP je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, a u konkretnom slučaju riječ je upravo o ovakvoj preinaci tužbe budući je uslijedila nakon provedenog financijskog vještačenja na temelju neizmjenjene činjenične osnove.

14. U odnosu na postavljeno pravno pitanje:

Odlukom ovoga suda Rev 206/2023-3 od 17. siječnja 2024., te Rev 650/2023 od 10. travnja 2024. iznijeto je pravno shvaćanje prema kojem:

„….kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO-a ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.…“

15. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Ako je tužba preinačena (povišenjem tužbenog zahtjeva) temeljem iste činjenične i pravne osnove na kojoj se temelji tužbeni zahtjev zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe (čl. 241. ZOO).

To se odnosi i na konkretnu situaciju, dakle na zahtjeve za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.

Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev 206/2023-3 od 17. siječnja 2024., Rev 650/2023 od 10. travnja 2024., te Rev 1038/2023-2 od 5. lipnja 2024.).

16. Obzirom da je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu sa pravnim shvaćanjem iznijetim u odgovoru na postavljeno pravno pitanje i prethodno citiranim odluka revizijskog suda revizija tuženice nije osnovana te je temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

17. Budući da odgovor na reviziju nije trošak koji je bio potreban za vođenje parnice temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek