REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-39/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao zakonske nasljednice iza pokojnog PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-222/2022-3 od 21. lipnja 2023., kojim je preinačena odluka o trošku postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pn-97/2017-66 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, preinačava rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-222/2022-3 od 21. lipnja 2023. u točki I. izreke kojom je žalba tuženika djelomično prihvaćena i preinačena je prvostupanjska odluka o trošku postupka, te u točki II. izreke i u tom dijelu rješava:

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu broj Pn-97/2017-66 od 10. siječnja 2022.

II. Revizija tužiteljice u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 750 EUR (sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska br. 2, OIB:22694857747, da plati tužiteljici VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 19.000,00 kn (devetnaest tisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska br. 2, OIB:22694857747, da tužiteljici VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 13.935,30 kn (trinaest tisuća devetsto trideset pet kuna i trideset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 10. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

2. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke navedene presude djelomično preinačuje na način da se rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 274,78 EUR /2.070,33 kn sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 94,71 EUR / 713,59 kn u roku od 15 dana.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4266/2023-2 od 17. rujna 2024. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-222/2022-3 od 21. lipnja 2023. zbog pravnih pitanja:

"1. Priznaje li se tužiteljici koja je u postupku radi naknade štete uspjela u sporu plaćeni predujam za vještačenje u cijelosti u situaciji u kojoj je tuženik u postupku osporavao osnovu i visinu zahtjeva zbog čega je bilo nužno provođenje tog dokaza?

2. Ima li preciziranje tužbenog zahtjeva smanjenjem početno postavljenog tužbenog zahtjeva tijekom postupka, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, utjecaja na odluku o naknadi parničnih troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19), odnosno određuje li se u opisanoj procesnoj situaciji omjer uspjeha stranaka u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu?

3. Ima li tuženik pravo na naknadu troškova parničnog postupka ako uslijed smanjenja nisu nastali posebni troškovi jer visina ranijeg i konačnog tužbenog zahtjeva ulazi u isti tarifni razred Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?".

4. Tužiteljica je protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka podnijela reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojih joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje i priznati tužiteljici troškove postupka koji su joj dosuđeni prvostupanjskom presudom, a tuženiku naložiti da joj naknadi trošak prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje za koje je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije, dok je u odnosu na treće pitanje revizija neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Sud prvog stupnja dosudio je tužiteljici 19.000,00 kuna s osnova naknade štete, koliko je zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u cijelosti, te je o troškovima postupka odlučio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

9. Drugostupanjski sud je žalbu tuženika djelomično odbio, potvrdio prvostupanjsku presudu (pod točkom I. izreke) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 99,54 EUR/750,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2016. do isplate i djelomično prihvatio te preinačio prvostupanjsku odluku (pod točkom I. izreke) na način da je odbio tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 265,54 EUR/2.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2016. do isplate. Nepobijani dio točke I. izreke prvostupanjske odluke, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 2.156,75 EUR/16.250,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2016. do isplate, ostao je neizmijenjen.

9.1. Drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 380. točka 3. ZPP preinačio odluku o trošku postupka s obrazloženjem da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tužiteljica djelomično smanjila tužbeni zahtjev, s prvobitno zatraženog iznosa od 63.700,00 kuna na iznos od 19.000,00 kuna. Sud se pozvao na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela 26. travanja 2021. prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, te da se navedeno shvaćanje reflektira na odluku o troškovima postupka u slučaju povlačenja dijela tužbenog zahtjeva. U obrazloženju odluke o trošku drugostupanjski sud navodi da je trošak obračunao, sagledavajući dvije "faze" postupka , prvu "fazu" od podnošenja tužbe do djelomičnog povlačenja dijela tužbenog zahtjeva, te drugu "fazu" od povlačenja dijela tužbenog zahtjeva do zaključenja glavne rasprave, razmjerno uspjehu u postupku u odnosu na osnovu i visinu zahtjeva. Trošak prometnog vještačenja, trošak izlaska suda na očevid, pribave zdravstvenog kartona i trošak prometnog i medicinskog vještačenja tužiteljici su priznati razmjerno uspjehu u prvoj "fazi" postupka. Osim toga, tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku razmjerni dio troška žalbenog postupka.

10. Tužiteljica se u reviziji poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 6. lipnja 1980. i na odluke revizijskog suda broj Rev 2657/2011-2 od 7. srpnja 2011., broj Rev 1249/2021-2 od 1. ožujka 2022., broj Rev 2603/2011 od 19. veljače 2013. i broj Rev- x 254/2014-2 od 10. prosinca 2014. u kojima su zauzeta pravna shvaćanja suprotna onima iz pobijanog rješenja.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 6. lipnja 1980. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

"1. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba u pravilu uzimati kako tužiteljev tako i tuženikov uspjeh u parnici.

2. Kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku (čl. 154. st. 2. ZPP) potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze "djelomični uspjeh" i "razmjerni dio troškova" ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

Stoga u slučaju:

a) kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti ili samo osnovu pojedinih samostalnih dijelova zahtjeva (pojedini oblik štete i slično), a zbog čega su izvršena vještačenja i izvedeni drugi dokazi za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa;

b) ako je tuženik osporio samo visinu zahtijevane naknade pojedinog oblika neimovinske štete, sud će cijeniti da li tužitelju treba u cijelosti ili samo djelomično priznati troškove oko utvrđivanja visine neimovinske štete koje je prethodno snosio, a u odnosu na visinu dosuđene mu naknade.".

11.1. Nadalje, prema ustaljenom pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda zauzetom u nizu odluka (primjerice broj Rev 868/04-2 od 10. studenoga 2004., broj Rev 291/2015-2 od 2. listopada 2018., broj Rev-660/21 od 14. rujna 2021., broj Rev 229/2022-2 od 1. veljače 2024. i broj Rev-1312/2024-2 od 15. listopada 2024.) u slučaju kad je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Navedeno je ujedno odgovor na prvo pravno pitanje za koje je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije.

12. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP koja je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19), koja se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 173. st. 3. ZID ZPP/19, među ostalim je propisano da se omjer uspjeha u postupku ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

12.1. Slijedom toga, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka konačno postavljenim zahtjevom smanjio tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog, konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010., broj Rev-402/2004-2 od 21. rujna 2005. i broj Rev 2603/2011 od 19. veljače 2013.). Navedeno je odgovor na drugo pravno pitanje za koje je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije.

13. U ovom predmetu smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) koja je bila u primjeni u vrijeme donošenja nižestupanjskih odluka, kao i prema sada važećoj Tarifi ("Narodne novine" broj 138/23), visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 19.000,00 kuna/2.521,73 EUR je ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 63.700,00 kuna/8.454,44 EUR jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife.

14. Budući da se pobijano drugostupanjsko rješenje u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije temelji na pravnim shvaćanjima koja nisu u skladu s pravnim shvaćanjima ovog suda, iznijetim u odgovorima na pravna pitanja za koja je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije, drugostupanjsko rješenje kojim je preinačena prvostupanjska odluka o trošku postupka je preinačeno, odbijena je žalba tuženika te je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu broj Pn-97/2017- 66 od 10. siječnja 2022.

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. ZPP, preinačena je u cijelosti pobijana odluka o trošku postupka, te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. U odnosu na pitanje prava tuženika na naknadu troška postupka treba navesti da djelomičnim preinačenjem prvostupanjske odluke, u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu štete, na način da je zahtjev odbijen za iznos od 2.000,00 kuna/265,54 EUR, kada se ima u vidu uspjeh stranaka u osnovu i visini, tužiteljica nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je u smislu čl. 154. st. 5. ZPP opravdano odlučiti da tuženik snosi troškove postupka. Stoga u ovom slučaju okolnost da visina ranije postavljenog tužbenog zahtjeva i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva ulazi u isti razred Tarife nije od utjecaja na odluku o pravu tuženika na naknadu troška postupka.

16.1. Stoga je u dijelu koji se odnosi na treće pravno pitanje revizija neosnovan te je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

17. Tužiteljici je priznat trošak prijedloga za dopuštenje revizije 150 bodova i trošak revizije 150 bodova, sve prema Tbr.10.5. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Vrijednost boda iznosi 2 EUR (Tbr.54. Tarife). Tužiteljici je priznat porez na dodanu vrijednost od 25% ili 150 EUR prema Tbr.46. Tarife odnosno ukupno 750,00 EUR s osnova troška revizijskog postupka, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina