REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3216/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja MARITOM YACHT SERVICE d.o.o. Dramalj, Milovana Muževića 94, OIB: 65009904121, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, Supilova 6/III, protiv tuženika AMCO-ASSET MANAGEMENT COMPANY S.p.A., Via Santa Brigida 339, Napulj, Republika Italija, OIB: 29163637960, kojeg zastupa punomoćnik Ante Gabre, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 114, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-381/2023-19 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-381/2023-19 od 26. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-381/2023-19 od 26. lipnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici od 13. srpnja 2022. poslovni broj Ovr-111/2022 i naloženo je tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška platiti tuženiku iznos od 6.700,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Iz obrazloženja u bitnom proizlazi da su neosnovani tužiteljevi prigovori da predmetni ugovori o ustupu nisu valjani, odnosno da ne proizvode pravne učinke, čime je neosnovan i tužiteljev prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika za vođenje predmetnog ovršnog postupka. Za valjanost ugovora o ustupu nije odlučno je li ugovor o ustupu sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno solemniziran, već je dovoljno da predstavlja privatnu ispravu koju je ovjerio javni bilježnik. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika (BLUE GAME j.d.o.o. Pirovac), već ga je ustupitelj o ustupanju samo trebao obavijestiti (čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Drugim riječima, za realizaciju ovih ugovora o ustupanju nije se trebala tražiti suglasnost glavnog dužnika BLUE GAME j.d.o.o., niti je suglasnost dužnika na ugovor o ustupu uvjet, niti pretpostavka za njegovu valjanost. Nadalje utvrđuje da tuženikova tražbina prema tužitelju nije prestala, odnosno da tužitelj nije dokazao da je predmetnu tražbinu u cijelosti platio tuženiku, niti je dokazao da tuženik nije uzeo u obzir sve uplate i to dobrovoljne te i one temeljem prisilne naplate po zadužnicama korisnika kredita i jamca platca, što je bio dužan učiniti na temelju čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ugovori o ustupima tražbine kojima tuženik dokazuje svoju aktivnu legitimaciju za pokretanje ovršnog postupka nisu sklopljeni u odgovarajućem obliku slijedom čega su ništetni sukladno odredbi čl. 290. Zakona o obveznim odnosima. Navedenom (kogentnom) zakonskom odredbom jasno je propisano kako ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Iz navedenih isprava (koje je sam tuženik dostavio uz prijedlog za ovrhu) jasno proizlazi da su na njima samo ovjereni potpisi te da nisu sklopljeni u istom obliku kao i osnovni pravni posao (ugovor o kreditu) iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom tih ustupa. Oblik ugovora o ustupanju stoga ovisi o obliku glavnog ugovora, stoga ako je osnovni pravni posao (u ovom slučaju Ugovor o kreditu) sklopljen u obliku solemnizirane isprave, upravo je u tom obliku bilo potrebno sklopiti i eventualni ugovor o ustupu tražbine koja se takvim ugovorom prenosi, sve iz jednostavnog razloga što forma ugovora o ustupanju ovisi o formi glavnog ugovora. Prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze predložene po tužitelju, niti je u obrazloženju pobijane presude na ikoji način obrazložio neprovođenje takvih dokaza. Tako je tužitelj još tužbi od 31. srpnja 2019. predložio saslušanje svjedoka zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka HO. Prvostupanjski sud međutim nije proveo navedene dokaze (iako su od odlučnog značaja radi utvrđenja točnog dugovanog iznosa prema tuženiku), niti je igdje obrazložio razloge neprovođenja navedenih dokaza. Tužitelj posebno osporava odluku o troškovima parničnog postupka i to pogotovo u dijelu u kojem je tuženiku priznat puni iznos odvjetničke tarife za pristup na sva ročišta, pa uključivši i ona na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Naime, navedeni puni iznosi tuženiku ne mogu biti priznati niti za ročište od 13. prosinca 2023., niti za ročište od 5. ožujka 2024. niti za 15. svibnja 2024. Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Crikvenici od 13. srpnja 2022. poslovni broj Ovr-111/2022.

7. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-111/2022 od 13. srpnja 2022. određena ovrha na plovilu-motornoj brodici u vlasništvu tužitelja, a radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 813.191,27 kuna. Nije sporno da je tužitelj protiv tog rješenja izjavio žalbu posebno zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a (tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja javnobilježničke isprave). Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 19. listopada 2022. pod poslovnim brojem Gž-456/2022 odbijena je žalba tužitelja. Zaključkom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-111/2022-14 od 24. svibnja 2023. tužitelj je upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ-a. Među strankama nije sporno da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu.

7.1. Nadalje, nije sporno da su pravni prednik ovrhovoditelja VENETO BANKA d.d. Zagreb, kao vjerovnik i založni vjerovnik i BLUE GAME j.d.o.o., kao korisnik kredita i založni dužnik i KO kao jamac platac sklopili 21. siječnja 2015. Sporazum o zasnivanju založnog prava-hipoteke na plovilu/brodu radi osiguranja novčane tražbine od 691.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima solemniziran kod javne bilježnice Vere Marčine iz Zadra pod poslovnim brojem OV-486/15 dana 21. siječnja 2015. Sporazum o zasnivanju založnog prava- hipoteke na plovilu je sklopljen radi osiguranja tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu br. KS-192-2014 od 4. rujna 2014. u iznosu od 691.000,00 kuna sa sporednim potraživanjima.

8. Sporno jest je li ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave s obzirom na tužiteljeve navode da ugovori o ustupu tražbina nisu sklopljeni u odgovarajućoj formi pa da ne proizvode pravne učinke (čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a). Također je sporno je li tražbina u odnosu na koju je pokrenut ovršni postupak prestala (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a).

9. Iz spisa proizlazi da je na temelju ugovora o pripajanju od 3. kolovoza 2018., koji je odobren Odlukom VENETO BANKE d.d. od 13. kolovoza 2018., VENETO BANKA d.d. pripojena društvu PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. te su sva prava i obveze pripojenog društva prešla na društvo preuzimatelja. Nadalje, na temelju ugovora o ustupu tražbine od 15. travnja 2020. sklopljenog između PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. i Veneto Banca S.p.A. in l.c.a., Montebelluna, Italija, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-5419/2020, tražbina, sredstva osiguranja te sva druga sporedna prava iz Ugovora o dugoročnom kreditu br. KS-192-14 od 4. rujna 2014. ustupljena su Veneto Banca S.p.A. in l.c.a., Montebelluna, Italija (Ugovor o ustupu na stranici 78.-83. spisa). Ugovorom o ustupu tražbine od 4. listopada 2021., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-10863/2021, sva prava iz Ugovora o dugoročnom kreditu s Aneksom br. 1 prenesena s Veneto Banca S.p.A. in l.c.a., Montebelluna, Italija na novog vjerovnika.

10. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su neosnovani tužiteljevi prigovori da predmetni ugovori o ustupu nisu valjani, odnosno da ne proizvode pravne učinke, čime je neosnovan i tužiteljev prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika za vođenje predmetnog ovršnog postupka. Za valjanost ugovora o ustupu nije odlučno je li ugovor o ustupu sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno solemniziran, već je dovoljno da predstavlja privatnu ispravu koju je ovjerio javni bilježnik.

10.1. Cesija je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Radi se o prijenosu otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika na novog vjerovnika, ugovorom koji oni o tome sklapaju, a dužnik i tražbina ostaju isti. Za pravne učinke nije potreban pristanak dužnika ni njegovo obavještavanje o cesiji kao ni bilo koji drugi oblik sudjelovanja u tom pravnom poslu. Tražbina se sa starog vjerovnika prenosi na novog u trenutku sklapanja ugovora između njih dvojice i u tom trenutku dolazi do svih učinaka cesije, i u odnosu između njih ali i u odnosu prema svima trećima kojih se promjena tiče kao promjena pripadnosti tražbine.

10.2. Prema tome, stranke ugovora o cesiji su samo dosadašnji i novi vjerovnik, ali ne i dužnik, stoga se i ne traži njegov pristanak za sklapanje ugovora, jer se sama tražbina promjenom vjerovnika sadržajno ne mijenja. Međutim, da bi taj ugovor imao i pravni učinak prema dužniku, on o cesiji mora biti obaviješten, jer tako dugo dok nije obaviješten on opravdano može smatrati prijašnjeg vjerovnika svojim vjerovnikom i u tom smislu se i ponašati.

10.3. Pravni posao koji prethodi cesiji nastao je između starog vjerovnika (cedenta) i dužnika (cesusa) prije ugovora o cesiji, te se može zaključiti da je cesija samo nadgradnja jednog drugog pravnog odnosa i to su razlozi zbog kojih cesija ne utječe na osnovni pravni posao, ali iz kojeg ipak proizlazi.

10.4. Po svojoj pravnoj prirodi ugovor o ustupanju tražbine jest konsenzualan ugovor koji postaje perfektan u trenutku postignute suglasnosti volja cedenta i cesionara, pa tražbina prelazi u imovinu cesionara bez poduzimanja neke daljnje pravne radnje kojom bi bila uvjetovana valjanost ustupanja (tj. bez ispunjenja neke dodatne pretpostavke). Predaja isprave o cesiji, isprave o dugu, notifikacija i druge radnje koje se u okviru cjelokupne transakcije poduzimaju nisu sastavni, konstitutivni element ugovora o cesiji, već radnje koje se poduzimaju u ispunjenju tog ugovora, ili u ispunjenju osnovnog pravnog posla koji je podloga cesije.

11. Prema odredbi čl. 32. st. 1. OZ-a, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

12. Odredbom čl. 2. t. 13. OZ-a je propisano da izrazi „javno ovjerovljena isprava“ ili „ovjerovljena isprava“ označavaju ispravu na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.

13. Slijedom navedenog Izjava o ustupu potraživanja ne mora pored ovjere potpisa imati i potvrdu – solemnizaciju javnog bilježnika, odnosno svojstvo javnobilježničkog akta, već je dovoljno da je ovjerovljena privatna isprava kojom se dokazuje da je tražbina na sada novog vjerovnika prešla. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan prigovor tužitelja da ugovori o ustupu tražbina nisu sklopljeni u odgovarajućoj formi pa da ne proizvode pravne učinke (čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a). Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev-1935/2017, Rev-2068/2019 i Rev-2595/2018).

14. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan niti prigovor tužitelja da je tražbina u odnosu na koju je pokrenut ovršni postupak prestala (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a).

14.1. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik prije podnošenja prijedloga za ovrhu radi namirenja predmetne tražbine podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veri Marčina pod poslovnim brojem OV-9340/14 od 12. rujna 2014. protiv jamca platca HO. Iz potvrde Financijske agencije od 11. ožujka 2024. proizlazi da je po toj osnovi za plaćanje naplaćen trošak od 13,27 EUR, kamata na glavnicu od 4.398,05 EUR te glavnica od 21,32 EUR. Također je utvrđeno da je tuženik protiv korisnika kredita- društva BLUE GAME j.d.o.o. 2017. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice ovjerene pod poslovnim brojem OV-9341/14. Iz potvrde Financijske agencije od 11. ožujka 2024. proizlazi da je po toj osnovi za plaćanje naplaćen trošak od 26,54 EUR, kamata na glavnicu od 705,20 EUR te glavnica od 2.586,99 EUR. Tužitelj nije dokazao da je nakon 12. srpnja 2022. bilo daljnjih uplata po predmetnom kreditu.

15. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze predložene po tužitelju, niti je u obrazloženju pobijane presude obrazložio razloge neprovođenja tih dokaza, valja reći da se radi o povredi postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, koja nije bila od utjecaja za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Naime, tužitelj je predložio saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka HO na okolnost da je tražbina tuženika prestala. Kako je KO bio jedini osnivač i član uprave korisnika kredita BLUE GAME j.d.o.o. (brisan iz sudskog registra) u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te jamac platac i izdavatelj zadužnice poslovni broj Ov-9340/14, dok je zastupnik po zakonu tužitelja (EO) ujedno bio i zakonski zastupnik korisnika kredita, to ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog njihovog saslušanja jer izvođenjem tih dokaza ne bi se mogla utvrditi navedena činjenica prestanka tražbine tuženika. Osim navedenog, zbog istog razloga, nije osnovan navod tužitelja da nije mogao pribaviti točan ispis naplate po zahtjevima tuženika temeljem ugovora o kreditu.

16. Nije osnovan niti žalbeni navod u odnosu na visinu tuženikove tražbine. Tuženik je visinu potraživanja temeljio na Izvodu iz svojih poslovnih knjiga te je uzeo u obzir sve uplate, kako one dobrovoljne tako i one izvršene prisilnom naplatom temeljem izdanih zadužnica korisnika kredita i jamca platca. Navedeno je utvrđeno iz evidencije uplata po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. KS-192-2014 od 4. rujna 2014., kreditna partija broj 5856000026, a koja evidencija uplata je već ranije dostavljena te se nalazi u ovršnom spisu Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-111/2022.

17. Nije osnovan niti žalbeni navod u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka za ročišta od 13. prosinca 2023., 5. ožujka 2024. i 15. svibnja 2024. iz razloga što su na njima, suprotno žalbenim navodima, stranke raspravljale i predlagale dokaze.

18. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić