Poslovni broj: Usž-1319/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VIS OKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐE iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica mr. sc. Marijana Anđelić, odvjetnica u Rijeci, Pomerio 16, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi naknade za tjelesno oštećenje, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1413/2023-19 od 1. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1413/2023-19 od 1. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-06/23-01/03468365054, URBROJ: 341-99-05/3-23-371 od 27. lipnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-06/22-01/03468365054, URBROJ: 341-14-05/3-22-24596 od 23. prosinca 2022. te radi naknade troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 27. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. prosinca 2022. kojim je u točki I. izreke tužiteljici nastavno utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja 60%, a od ukupno utvrđenog tjelesnog oštećenja na donje ekstremitete odnosi se 60% (točka 2. izreke rješenja). Točkom 3. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje.

3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da nedostatak specifične medicinske dokumentacije, za koju nije znala da je treba pribaviti, uz nepobitno utvrđenje sudskog vještaka o progresiji i novim oštećenjima, nije valjani razlog odbijanja njezinog zahtjeva, penalizacije i njezine diskriminacije, kao osobe s invaliditetom. Navodi da u prvostupanjskom postupku prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva nije klinički pregledana, već je pozvana na informativni razgovor u kojem je indirektno obaviještena da joj neće utvrditi povećanje stupnja invaliditeta. Ističe da je drugostupanjski postupak proveden na temelju sadržaja spisa, a vještačenje u upravnom sporu provedeno je bez kliničkog pregleda, iako su kod nje evidentna nova oboljenja iz kategorije tablica invalidnosti. Ističe da je tuženik nije upozorio da je potrebno provesti dodatne medicinske pretrage na osnovu kojih bi dokazala povećan stupanj invaliditeta. Naglašava da je zbog takvog postupanja tuženika pokrenula upravni spor, u kojem je podmirila troškove sudskog vještaka, da bi konačno saznala koji su konkretni razlozi odbijanja njezinog zahtjeva i koji su pregledi i medicinska dokumentacija nužni da bi dokazala pogoršanje zdravstvenog stanja. Navodi da je sudski vještak utvrdio degenerativne promjene na kralježnici koje nisu obuhvaćene ranije utvrđenim invaliditetom od 60%, ali se njihov stupanj nije mogao utvrditi zbog nedostatka medicinske dokumentacije, što je bitno drugačije od zauzetog stava da kod nje nema promjena, kako to pogrešno navodi tuženik i prvostupanjsko tijelo, što potvrđuje i prvostupanjski sud. Ukazuje na specifičnosti pojma invalidnosti u mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Smatra da je prvostupanjski sud sudskom vještaku trebao dati zadaću da usporedi stanje iz nove medicinske dokumentacije u odnosu na činjenično stanje koje je bilo utvrđeno u ranijem pravomoćno dovršenom postupku i da nije bilo potrebno ponovno ocjenjivati medicinsku dokumentaciju koja je već ocijenjena i na temelju koje joj je priznato pravo. Nadalje navodi da je kod nje došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog čega su je vještaci u drugostupanjskom postupku trebali poslati na dodatne pretrage, a ne otkloniti mogućnost povećanja stupnja invaliditeta uz izostanak konkretnog pojašnjenja. Navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti multidisciplinarno, odnosno kombinirano medicinsko vještačenje radi utvrđivanja njezinog zdravstvenog stanja u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva te smatra da se izborom odgovarajućih sudskih vještaka moglo utvrditi kakvo je njezino zdravstveno stanje, a time i stupanj invaliditeta. Smatra da je njezin zahtjev odbijen zbog pukog formalizma, a prvostupanjski sud nije ispitao formalnopravnu zakonitost provedenog upravnog postupka. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

4. Tuženik ističe da tužiteljica u bitnom ponavlja navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja i tužbe, koje smatra neosnovanim pozivajući se na razloge navedene u obrazloženju osporavanog rješenja, odgovoru na tužbu, podnescima od 20. prosinca 2023. i 9. veljače 2024. te obrazloženju pobijane presude. U odnosu na navode tužiteljice da nije pregledana u drugostupanjskom upravnom postupku, upućuje na članak 69. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i 16/22., dalje: Uredba) prema kojem se u žalbenom postupku radi o diskrecijskoj procjeni vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje) o tome je li potrebno neposredno pregledati osiguranika, pa je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka, koji se temelji na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, donesen sukladno navedenoj odredbi i sačinjen u skladu s člankom 68. Uredbe. Ističe da je tužiteljica pregledana od strane vijeća vještaka Zavoda za vještačenje u prvostupanjskom upravnom postupku, a na raspravi održanoj 28. veljače 2024. sudski vještak očitovao se da nije bio nužan neposredan pregled tužiteljice Predlaže odbiti žalbu.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS-a), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

6. Predmetni postupak vođen je po zahtjevu tužiteljice od 28. listopada 2022. radi ostvarivanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje, prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18. 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. - dalje: ZOMO).

7. Članak 61. stavak 1. ZOMO-a propisuje da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Prema stavku 2. tog članka ZOMO-a, pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

8. U konkretnom je slučaju mjerodavan i članak 20. stavak 3. Uredbe koji propisuje da je osoba iz stavka 1. toga članka ili njezin zakonski zastupnik dužna uz zahtjev priložiti odgovarajuću medicinsku i drugu dokumentaciju, a ako se radi o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti i prijavu o ozljedi na radu, odnosno dokumentaciju o profesionalnoj bolesti.

9. U upravnom je postupku provedeno medicinsko vještačenje radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 61. stavka 1. ZOMO-a. Tijela vještačenja oba stupnja (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje od 15. studenoga 2022. i Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje od 5. travnja 2023.) suglasila su se da kod tužiteljice nastavno i dalje postoji tjelesno oštećenje od 60% na donje ekstremitete, a uzrok je ozljeda izvan rada. Pri tome valja reći da je iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda razvidno da je tužiteljica osobno pregledana, a Vijeće viših vještaka Zavoda sukladno ovlaštenju iz članka 69. stavka 2. Uredbe nije smatralo potrebnim pregledati tužiteljicu.

10. U upravnom sporu proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Damiru Vodopivecu, dr. med., specijalistu medicine rada. Zadaća je vještačenja bila utvrditi pravilnost nalaza i mišljenja institucionalnog tijela vještačenja, na kojem nalazu i mišljenju je tuženik utemeljio svoju odluku u predmetu naknade zbog tjelesnog oštećenja.

11. Sudski vještak Damir Vodopivec izradio je nalaz i mišljenje od 6. prosinca 2023. na temelju analize cjelokupno dostavljene medicinske dokumentacije. Na osnovu navedenog, zaključio je da su institucionalna tijela vještačenja donijela pravilan nalaz i mišljenje te da ukupna ocjena tjelesnog oštećenja iznosi 60% na donje ekstremitete. Pojasnio je da tužiteljica nije pribavila funkcijske snimke slabinskog dijela kralježnice iz kojih bi bilo razvidno postojanje gubitka funkcije dinamičkog vertebralnog segmenta

- DVS i nije učinila FSVK niti MR vratne kralježnice.

12. Ovaj Sud smatra da je sudski vještak Damir Vodopivec izradio nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Sudski vještak je na raspravi odgovorio konkretno i jasno na prigovore koje je na njegov nalaz i mišljenje iznijela tužiteljica, čime je potkrijepio pisani nalaz i otklonio dvojbe na koje ukazuje tužiteljica. Valja reći da je prvostupanjski sud odredio sudskog vještaka odgovarajuće specijalnosti, a tužiteljica tijekom spora nije predložila kombinirano vještačenje ili nadvještačenje te kada je vještak po mišljenju Suda sve eventualne sporne elemente nalaza i mišljenja otklonio, Sud nije našao razlog prihvaćanja žalbe tužiteljice.

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 61. stavke 1. i 2. ZOMO- a. Tužiteljica pogrešno pojam invaliditeta (tjelesnog oštećenja) izjednačava s pojmom invalidnosti iz članka 39. ZOMO-a. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

14. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja presude pravilno proveo, a presudu obrazložio sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a, odgovorivši na sve relevantne navode iz tužbe.

15. Tužiteljica u žalbi navodi da je diskriminirana kao osoba s invaliditetom upravo u postupku u kojem se utvrđuje njezin stupanj tjelesnog oštećenja, pa ovaj Sud takvu tvrdnju smatra paušalnom i neosnovanom. Tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Pravilno je odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužiteljica izgubila spor u cijelosti.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

17. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković