REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-594/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: Pn-4313/2015-67 od 10. veljače 2023. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda poslovni broj: Pn-4313/2015-67 od 10. veljače 2023. Općinskog građanskog suda u Zagrebu i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja PD da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb plati iznos od 202.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2015. do isplate te je odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava, kao i zbog odluke o troškovima postupka.

2.1. U pogledu nalaza vještaka prof. dr. Aleža Tomašića ističe kako taj nalaz u smislu članka 260. stavka 1. ZPP nema ni formalnu pretpostavku da bude korišten u ovom postupku jer nije iznesen usmeno na raspravi, a nalaz prim. dr. Marijana Huisa također ne može biti dokaz na temelju kojega se može donijeti zakonita presuda iz razloga što je sačinjen protivno pravilima struke, nedosljedan i selektivan u tumačenju činjenica te u konačnici otvoreno pristran u korist tuženikovog osiguranika KBC Rebro.

2.2. I dalje smatra da je došlo do liječničke greške jer laparaskopska operacija nije bila jedina mogućnost zahvata, već je operateru dr. P na raspolaganju bila operacija otvorenog tipa koja prema nalazu vještaka dr. Huisa ima incidenciju 0,2 za razliku od laparaskopske operacije koja ima incidenciju od 0,4 do 0,7% što znači da je takva operacija dva do tri puta rizičnija od operacije otvorenog tipa te je sada i tužitelj nažalost ušao u taj statistički podatak a nitko mu nije objasnio povećani rizik takve operacije niti o tome postoji dokaz u spisu a vještak i ne pomišlja kritički analizirati je li se trebala obaviti operacija otvorenog tipa ako je laparaskopska onemogućavala dobru vidljivost. Što se tiče krvarenja ističe kako je dr. P spomenuo postojanje krvarenja, ali je u nastavku iskaza naveo kako krvarenje nije navedeno u otpusnom pismu jer količinski nije bilo značajno.

2.3. Posebno ističe činjenicu da je u pogrešnom vodu, u ovom slučaju lijevom žučnom vodu, registriran veći broj klipsi a to se ne može nazvati komplikacijom, slučajnošću ili nečim sličnim, već je to gruba pogreška jer na lijevom žučnom vodu nije trebala biti ni jedna klipsa, a kamoli veći broj pa se očito radi o pogrešnom prepoznavanju anatomske strukture u kojem je lijevi žučovod zamijenjen za neki drugi vod ili žilu, no čak i da je kod tužitelja pogrešno postavljena samo jedna klipsa ili vrh jedne klipse, smatra kako se ona tamo nije smjela naći jer je i jedna klipsa životno ugrožavajuća i to je također pogreška operatera, pa smatra da cijeli nalaz i mišljenje vještaka dr. Huisa ukazuje na potpunu odsutnost kritičnosti prema postupanju KBC Rebro. Dodaje i kako je iz otpusnog pisma od 24. svibnja 2014. razvidno da je iz lijevog žučovoda izvađen gnojni sadržaj što samo po sebi govori o zakašnjelosti reakcije, no ni to vještaka nije spriječilo da postupanje okarakterizira kao postupanje na najvišoj razini.

2.4. Tužitelj i dalje smatra kako je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dokazu koji je izveden suprotno odredbi članka 260. ZPP (vještačenje medicinskog fakulteta Ljubljana) te vještačenju po dr. Huisu koji ima ozbiljne nedostatke, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. ZPP a zbog toga su ostvareni i drugi žalbeni razlozi. Posebno pobija i odluku o troškovima postupka pa predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u visini od 250 bodova uz uvećanje od 25% poreza na dodanu vrijednost što iznosi 777,67 eura te troškove pristojbe na žalbu po rješenju suda.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja PD za naknadu neimovinske i imovinske štete ( u iznosu od 220.000,00 kuna/29.199,02 eura) protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelja KBC Rebro u kojoj se medicinskoj ustanovi tužitelj liječio i pretrpio štetu zbog nesavjesnog liječenja prilikom operacije izvršene 16. travnja 2014.

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem kako iz zaključaka obaju vještaka (prim.dr. Marijana Huisa i prof. dr. LD) proizlazi nepostojanje liječničke greške prilikom operacije već da je došlo do komplikacije koja je zbrinuta prema pravilima liječničke struke a radi se o komplikaciji koja se naziva ozljeda žučnih izvodnih kanala.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tužiteljevoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP) a utvrđeno je i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Utvrđeno je pak postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 260. stavkom 1. ZPP koja je povreda mogla biti od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

9.1. Prvostupanjski je sud naime svoj zaključak o nepostojanju liječničke pogreške, kao odlučne činjenice u ovom predmetu, donio na temelju ocjene da se vještaci prof.dr. Alež Tomažić (Medicinski fakultet u Ljubljani, Republika Slovenija) i prim.dr. Marijan Huis slažu u nalazu i mišljenju, iako vještak prof.dr. Alež Tomažić (iz Republike Slovenije) svoj nalaz nije iznio na raspravi, kako je to nužno prema odredbi članka 260. stavka 1. ZPP.

10. Prvostupanjski sud stoga nije mogao uzeti obzir nalaz i mišljenje vještaka koji svoj nalaz nije dao usmeno na raspravi, dok je, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, nalaz drugog vještaka – prim.dr. Marijana Huisa – nepotpun i donekle proturječan s okolnostima koje proizlaze iz medicinske dokumentacije pa je neophodno zatražiti mišljenje drugih vještaka i to, zbog složenosti slučaja, vještačenje povjeriti medicinskoj ustanovi u Republici Hrvatskoj (najbolje Medicinskom fakultetu).

11. U konkretnom je slučaju naime izvršena laparoskopska operacija kod koje nije moguće najbolje kontrolirati krvarenje koje može utjecati na vidljivost pa bi prije izbora operativnog zahvata (laparoskopije ili pak otvorene operacije) o tome trebalo obavijestiti pacijenta, a iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi i problematičnost broja i načina postavljanja metalnih kopči (klipsi) u lijevom žučnom vodu s obzirom na to da je došlo do ozljede izvodnog žučnog voda koji izlazi iz lijevog jetrenog režnja.

12. Radi se o eventualnoj odgovornosti tuženikova osiguranika KBC Rebro po osnovi krivnje zbog greške u liječenju odnosno propusta u radu liječnika prilikom izvođenja operacije 14. travnja 2014. i to po načelu predmnijevane krivnje, s tim što se predmnijeva obična nepažnja kao najblaži stupanj krivnje (prema članku 1045. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO).

13. U ovom je postupku stoga novim vještačenjem po medicinskoj ustanovi potrebno razjasniti je li do ozljede izvodnog žučnog voda (kada je jedna klipsa zahvatila žučni vod koji izlazi iz lijevog jetrenog režnja) došlo zbog propusta liječnika (koji se odlučio za laparoskopsku operaciju u osjetljivom abdomenalnom području a kakva operacija podrazumijeva lošu vidljivost u slučaju jačeg krvarenja) u izboru samog načina operacije i (ili) tijekom operacije, ili se pak radilo o komplikaciji kao samo neželjenom ishodu koja nije prešla granice prihvatljivoga uobičajenog rizika, kao i je li došlo do ozljede nekog organa ili tkiva koji nisu bili cilj operativnog zahvata iz prihvatljivih razloga ili je pak prijeđena granica prihvatljivosti.

13.1. Potrebno je odmah provesti i vještačenje za utvrđivanje kvalifikatornih okolnosti koje se odnose na visinu neimovinske štete te okolnosti o kojima ovisi osnovanost i visina zahtjeva za naknadu štete zbog tuđe pomoći i njege.

14. Iz navedenih je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje te ujedno ostaviti da se i o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci pa time, a na temelju članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 5. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić