REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-52/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DOMOFERM d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB 52720139456, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, Zagreb, protiv tuženika KONOS CONSTRUCTION d.o.o. u stečaju, Lučko, Ventilatorska 24, OIB 55858475794, (ranije Stipić grupa d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik Branko Rakitničan, odvjetnik iz Koprivnice, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2021 od 14. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2021 od 14. studenog 2024.:

- u točki II. njezine izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljeva tražbina u iznosu od 38.357,58 EUR, prema tuženiku kao stečajnom dužniku, tražbina drugog višeg isplatnog reda,

- u točki III. njezine izreke,

- u točki IV. njezine izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.614,60 EUR te

- u točki VI. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2021 od 14. studenog 2024. u točki II. njezine izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljeva tražbina u iznosu od 32.462,50 EUR, prema tuženiku kao stečajnom dužniku, tražbina drugog višeg isplatnog reda te u točki IV. njezine izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.137,62 EUR i sudi:

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi za utvrđenje da je tužiteljeva tražbina u iznosu od 32.462,50 EUR, prema tuženiku kao stečajnom dužniku, tražbina drugog višeg isplatnog reda te tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.137,62 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2021 od 14. studenog 2024. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 31.000,00 EUR te u tom dijelu tužba odbacuje kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana, naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 763,55 EUR.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je, odlučujući o tužiteljevom zahtjevu i tuženikovim protutužbenim zahtjevima, pobijanom presudom:

- u točki I. izreke u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-31779/16 od 15. studenog 2016.,

- u točki II. izreke utvrdio da je tužiteljeva tražbina u iznosu od 70.820,08 EUR, prema tuženiku kao stečajnom dužniku, tražbina drugog višeg isplatnog reda,

- u točki III. izreke odbio protutužbene zahtjeve kojim se zahtijevalo od tužitelja isplatiti tuženiku iznose od 60.305,78 EUR i 85.491,93 EUR te zatezne kamate na navedene iznose.

1.1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom, u pogledu troškova parničnog postupka:

- u točki IV. izreke naložio tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 48.752,22 EUR,

- u točki V. izreke odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 19.106,53 EUR,

- u točki VI. izreke odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 70.509,12 EUR.

1.2. Konačno, prvostupanjski sud je nepobijanim rješenjem odlučio: „Utvrđuje se da je tužba povučena u toč II i III tužbenog zahtjeva koji glase: I Nalaže se tužitelju-protutuženiku DOMOFERM d.o.o., Puškarićeva 15, Zagreb, OIB: 52720139456, otkloniti nedostatke na objektu "Mall of Split" u Splitu, Ulica Josipa Jovića 93, sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica], opisanoj kao Ulica Josipa Jovića ukupne površine 38872 m2, i to: Poslovna zgrada Mall of Split, Ulica Josipa Jovića 93, Split, površine 29434 m2, i dvorište površine 9438 m2, a upisanoj kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, u posjedovni list broj 16146, specificirane nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke sačinjenom u ovom postupku sve u roku 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. II Ukoliko tužitelj-protutuženik DOMOFERM d.o.o., Puškarićeva 15, Zagreb, OIB: 52720139456, ne otkloni nedostatke na objektu "Mall of Split" u Splitu, Ulica Josipa Jovića 93, 93, sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica], opisanoj kao Ulica Josipa Jovića ukupne površine 38872 m2, i to: Poslovna zgrada Mall of Split, Ulica Josipa Jovića 93, Split, površine 29434 m2, i dvorište površine 9438 m2, a upisanoj kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, u posjedovni list broj 16146, specificirane nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke sačinjenom u ovom postupku sve u roku 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude i činjenica nepostojanja nedostataka ne bude konstatirana u pisanom zapisniku o primopredaji radova potpisanih od strane parničnih stranaka, dužan je tuženiku – protutužitelju KONOS CONSTRUCTION d.o.o., Lučko, Ventilatorska 24, OIB: 55858475794, isplatiti iznos potreban za otklanjanje takvih nedostataka specificiran nalazom ii mišljenjem, vještaka građevinske struke sačinjenom u ovom postupku, u daljnjem roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Prema obrazloženju presude predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja da je njegova tražbina u iznosu od 70.820,08 EUR osnovana i da je to tražbina drugog višeg isplatnog reda te protutužbeni zahtjevi radi isplate iznosa od 60.305,78 EUR sa zateznim kamatama i ugovorne kazne u iznosu od 85.491,93 EUR.

3. Prvostupanjski sud je odluku o tužbenom zahtjevu donio, na temelju odredbe članka 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21), utvrdivši:

- da su Stipić Grupa d.o.o. kao naručitelj i tuženik (pravilno: tužitelj) kao izvođač 12. siječnja 2015. sklopili Ugovor o izvođenju radova broj 11020-27 (u daljnjem tekstu: Ugovor) te da su 31. srpnja 2015. sklopili Dodatak broj 1 Ugovoru (u daljnjem testu: Dodatak),

- da je tužitelj na temelju odredbe članka 2. Ugovora trebao izraditi, dobaviti i ugraditi protupožarna klizna i zaokretna vrata na trgovačkom centru „Mall of Split“ uključivo sav potreban okov i opremu navedenu u projektnoj dokumentaciji, kao i izraditi, dobaviti i ugraditi industrijska i sobna zaokretna vrata uključivo sav potreban okov i opremu navedenu u projektnoj dokumentaciji,

- da je vrijednost radova obračunatih u 8. privremenoj situaciji 20. studenoga 2015. iznosila 6.222.862,27 kn / 825.915,76 EUR,

- da je trgovački centar „Mall of Split“ otvoren u ožujku 2016. godine nakon ishođenja uporabne dozvole,

- da je tužitelj u okončanoj situaciji od 21. lipnja 2016. (u daljnjem tekstu: Okončana situacija) obračunao izvedene radove u iznosu 6.685.978,01 kn / 887.381,78 EUR,

- da je tužitelj izveo sve radove iz 8. privremene situacije i Okončane situacije te otklonio sve nedostatke.

3.1. Što se tiče protutužbenog zahtjeva, u dijelu koji se odnosi na radove iz tuženikovih računa, prvostupanjski sud navodi da predmetni računi nisu transparenti te da se iz njih ne može utvrditi na koje se radove odnose, tko ih je naručio odnosno izveo, ali i da radovi koje je tuženik zaračunao tužitelju nisu bili tužiteljeva obveza.

3.1.1. Glede protutužbenog zahtjeva, u dijelu koji se odnosi na ugovornu kaznu radi zakašnjenja, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije bio odgovoran za kašnjenja jer je do kašnjenja dolazilo radi građevinskih, zidarskih, električarskih radova, koje po Ugovoru nije bio dužan izvesti tužitelj nego drugi izvođači. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik trebao dokazati na što se točno odnose utuženi računi te da je do kašnjenja došlo zbog tužitelja, ali da to nije učinio.

4. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Što se tiče postupovnopravnih povreda smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 221. Zakona o parničnom postupku te bitne povrede odredaba članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku.

4.1. U odnosu na bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku navodi da se pobijana odluka u tom dijelu temelji na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka Milene Polimac-Rođak iz društva Veling d.o.o., a koji nalaz i mišljenje je utemeljen na očevidu koji je vještak na spornoj građevini obavio 15. prosinca 2020. Međutim da tuženik nije ni na koji način obaviješten o očevidu te da mu nije omogućeno sudjelovanje na istom.

4.2. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku vezano za utvrđenje, koje je utemeljeno na navedenom vještakovom nalazu i mišljenju, da je Okončana situacija pravilno ispostavljena imajući u vidu da ju nije ovjerilo nadzorno tijelo niti tuženik. S tim u vezi, u odnosu na uvjete za ispostavljanje Okončane situacije, poziva se na odredbu članka 4. Dodatka kojom je izmijenjena odredba člankom 8.2. Ugovora.

4.2.1. Također da su nalaz i mišljenje građevinskog vještaka i njegovo očitovanje od 4. veljače 2022. na primjedbe stranaka na predmetni nalaz i mišljenje činjenično netočni, suprotni stanju spisa i pravilima struke, manjkavi te izrazito pristrani u tužiteljevu korist.

4.2.2. Pozivajući se na sadržaj zapisnika o primopredaji vrata i opreme od 24. svibnja 2016., zapisnika o primopredaji vrata i opreme od 30. kolovoza 2017. te zapisnika o pregledu i primopredaji unutarnjih i vanjskih vrata na objektu trgovački centar „Mall of Split“ od 18. siječnja 2018. ukazuje na nekonzistentnost vještakovog nalaza i mišljenja glede pravilnosti tužiteljevog ispostavljanja Okončane situacije. U tom pogledu da je u zapisniku od 18. siječnja 2018., koji je potpisan i ovjeren pečatima od stranaka, te njegovom dodatku od 22. veljače 2018., utvrđeno da su izvedeni svi ugovoreni radovi i da su 22. veljače 2018. otklonjeni svi evidentirani nedostaci. Stoga da je tužitelj bio ovlašten izdati okončanu situaciju tek nakon ovjere građevinske knjige odnosno 3. travnja 2018.

4.2.3. U tom smislu da je vještak priznao tužiteljeve radove obračunate u Okončanoj situaciji koji nisu navedeni u ugovornom troškovniku i ponudbenoj dokumentaciji, ali da nije priznao radove za koje je tuženik tvrdio da ih je izveo umjesto tužitelja i na njegov trošak i to s obrazloženjem da navedeni radovi nisu navedeni u ugovornom troškovniku i ponudbenoj dokumentaciji. Također da vještak nije u cijelosti izvršio postavljeni mu zadatak jer nije utvrdio „je li tužitelj, i ukoliko jest kada, uklonio nedostatke u izvođenju radova“.

4.3. Vezano uz protutužbene zahtjeve da je vještak pogrešno u ukupnoj vrijednosti tužiteljevih izvedenih radova priznao troškove nabave i ugradnje brava i cilindara na svim vratima iako je nesporno da ih nije nabavio niti ugradio, već je to učinio sam investitor i za ove troškove teretio tuženika. Stoga da je terećen za dvostruku vrijednost spornih brava te cilindara i to od tužitelja i od investitora slijedom čega je teretio tužitelja i to za izdatke koje je platio za njega za nabavu cilindara BKS serija B-59, 45-60 mm u iznosu od 35.000,00 kn / 4.645,30 EUR te za nabavu i ugradnju sigurnosnih cilindara i ključeva u iznosu od 150.000,00 kn / 19.908,42 EUR.

4.3.1. Što se tiče zahtjeva za isplatom ugovorne kazne ističe da je ugovoreni rok za izvođenje radova bio 15. travnja 2015. te da je Dodatkom 1 produljen do 5. listopada 2015. U tom pogledu da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tek 22. veljače 2018. tužitelj izveo sve ugovorene radove i otklonio sve nedostatke odnosno sa zakašnjenjem od više od 28 mjeseci. Smatra da je kod takvog stanja stvari pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik trebao dokazivati da je do kašnjenja došlo tužiteljevom krivnjom koja povreda da je svakako bila od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Dakle, da je tužitelj morao dokazati da je do njegovog zakašnjenja došlo zbog kašnjenja drugih izvođača odnosno postojanje činjenica koje isključuju njegovu odgovornost za kašnjenje, a što on nije niti pokušao učiniti. Navedeno posebno s obzirom na činjenicu da je tuženik prilikom preuzimanja radova 18. siječnja 2018. upozorio tužitelja da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu te su ugovorne strane u zapisniku od 18. siječnja 2018. utvrdile da će pristupiti izradi okončanog obračuna u kojem će svaka strana definirati svoja uzajamna potraživanja. Međutim da do takvog obračuna nije došlo jer je tužitelj ustrajao u svojoj tužbi zbog čega je tuženik bio prisiljen podnijeti protutužbu.

4.4. Glede odlučivanja o troškovima postupka tuženik smatra da je prvostupanjski sud, s obzirom na to da je riječ o parnici protiv stečajnog dužnika koja je bila u tijeku u trenutku otvaranja stečajnog postupka, propustio primijeniti odredbu članka 165. stavka 3. Stečajnog zakona. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 4.080,00 EUR te za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.020,00 EUR.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora su:

a) tužiteljev zahtjev za utvrđenje njegove tražbine u iznosu od 70.820,08 EUR kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, pri čemu se navedena tražbina odnosi na cijenu za izvedene radove po:

- dijelu 8. privremene situacije u iznosu od 70.478,16 kn,

- Okončanoj situaciji u iznosu od 463.115,80 kn.

b) tuženikovi protutužbeni zahtjevi za isplatu:

- iznosa od 60.305,78 EUR s osnove troškova otklanjanja nedostataka u ispunjenju tužiteljeve ugovorne obveze i troškova za dovršetak tužiteljevih radova, kao i zatezne kamate na taj iznos,

- iznosa od 85.491,93 EUR s osnove ugovorne kazne zbog tužiteljevog zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze te zatezne kamate na taj iznos.

8.1. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je Ugovor i Dodatak koje su sklopili: a) tužitelj kao izvođač radova izrade, dobave te ugrađivanja vrata na trgovačkom centru „Mall of Split“ i

b) tuženik (izvođač građevinskih i instalaterskih radova na trgovačkom centru „Mall of Split“ za investitora Mejaši prvi d.o.o.) kao naručitelj.

9. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Okolnost što tuženik nije bio pozvan te što nije bio prisutan na građevini za vrijeme dok je vještak, za potrebe izrade nalaza i mišljenja, vršio uvid na toj građevini ne predstavlja nezakonito postupanje prvostupanjskog suda. Iz spisa, u kontekstu postupovnopravne ravnopravnosti, nije razvidno niti da je tužitelj bio s vještakom u vrijeme njegovog uvida na predmetnoj građevini. Pritom se napominje da vještakov nalaz i mišljenje, protivno žalbenim navodima, nisu utemeljeni isključivo na navedenom vještakovom uvidu na građevini, već i na ispravama koje su priložene spisu.

9.1. U pogledu tuženikove (ne)mogućnosti raspravljati pred sudom, ističe se da je tuženik tijekom postupka iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dok se vještak o tome očitovao u pisanom obliku te usmeno na ročištu koje je održano 27. rujna 2022.

10. Što se tiče žalbenih navoda kojima se osporavaju pravilnost tužiteljevog izdavanja Okončane situacije te s tim u vezi osnovanost tužbenog zahtjeva, koji je utemeljen na 8. privremenoj situaciji i Okončanoj situaciji, naglašava se da je točno da su Dodatkom izmijenjeni uvjeti Ugovora za izdavanje okončane situacije.

10.1. Međutim, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, zapisnika o primopredaji vrata i opreme s popisom pregledanih vrata za etaže -2 i -1 od 24. svibnja 2016. (u daljnjem tekstu: Zapisnik 1) te zapisnika o primopredaji vrata i opreme s popisom pregledanih vrata za prizemlje i za etaže 1, 2, 3 i 4 od 24. svibnja 2016. (u daljnjem tekstu: Zapisnik 2) proizlazi da je tužitelj izveo sve ugovorene radove čija cijena je odredbom članka 7.1. Ugovora ugovorena u iznosu od 854.919,28 EUR.

10.2. Zapisnik 1 i Zapisnik 2 su potpisali predstavnici tužitelja, tuženika i investitora, pri čemu je iz navedenih isprava razvidno:

- da su 12., 13. i 24. svibnja 2016. pregledana sva vrata,

- da su sva vrata iz popisa kompletna sa svom traženom opremom iz projekta i vratne liste te da su vrata i oprema ispravni i u funkciji bez ikakvih nedostataka,

- da su radovi izvršeni u cijelosti, bez ikakvih nedostataka i oštećenja, prema pravilima struke te da su ugrađena vrata i oprema ispravni i u funkciji,

- da je izvršena primopredaja tužiteljevih radova.

10.3. Kod takvog stanja stvari okolnost što Okončanu situaciju nije ovjerilo nadzorno tijelo niti tuženik, protivno tuženikovim žalbenim navodima, nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. S druge strane osnovani su žalbeni navodi kojima se osporava utvrđenje prvostupanjskog suda, utemeljeno na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, da je tužitelj izveo sve radove koji su obračunati u Okončanoj situaciji.

11.1. Kao što je prethodno navedeno odredbom članka 7.1. Ugovora ugovorena je cijena u iznosu od 854.919,28 EUR dok je tužitelj u Okončanoj situaciji obračunao radove u iznosu od 6.685.978,01 kn / 887.381,78 EUR.

11.2. Tužitelj je u podnesku od 14. ožujka 2018. naveo da ugovorena cijena nije konačna jer je, zbog tuženikovog propusta u obavljanju zidarskih i drugih građevinskih radova te elektroinstalacijskih radova, imao troškove u otklanjanju nedostataka na opremi koju je ugradio. Međutim tužitelj nakon toga, tijekom parničnog postupka, nije precizirao o kojoj vrsti radova se radi odnosno na što konkretno se navedeni radovi odnose i kolika je njihova novčana vrijednost.

11.2.1. Također očitovanje vještaka, u tom dijelu, nije dostatno za utvrđenje da je tužitelj izveo sve radove koji su obračunati u Okončanoj situaciji. Naime, vještak je naveo „…budući da je uobičajeno da tijekom izvedbe dođe do određenih izmjena, te da nema pisanih prigovora naručitelja u tom smislu, smatram nespornim da su navedene izmjene izvedene u skladu s potrebama naručitelja...“.

11.3. Stoga je neosnovan zahtjev za utvrđenje tužiteljeve tražbine koja premašuje iznos ugovorene cijene to jest za razliku između cijene radova obračunate u Okončanoj situaciji u iznosu od 887.381,78 EUR te ugovorene cijene u iznosu od 854.919,28 EUR odnosno za iznos od 32.462,50 EUR.

12. Glede protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 60.305,78 EUR, s osnove troškova otklanjanja nedostataka u ispunjenju tužiteljeve ugovorne obveze i troškova za dovršetak tužiteljevih radova, naglašava se da je iz Zapisnika 1 i Zapisnika 2 razvidno da je tuženik 12., 13. i 24. svibnja 2016. pregledao radove koje je izveo tužitelj te da je izvršena njihova primopredaja.

12.1. S tim u vezi Ugovorom i Dodatkom nije izrijekom niti prešutno isključena primjena trgovačkih običaja u građenju zbog čega se, u smislu odredbe članka 12. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO) te odredbe članka 2. stavka 2. Posebnih uzanci u građenju („Službeni list” SFRJ broj 18/77; u daljnjem tekstu: Posebne uzance), na obveznopravni odnos između stranaka primjenjuju Posebne uzance. Odredbom članka 113. Posebnih uzanci propisano je da se o primopredaji sastavlja zapisnik koji sadrži osobito ove podatke:

1) jesu li radovi izvedeni prema ugovoru, propisima i pravilima struke, 2) odgovara li kvaliteta izvedenih radova ugovorenoj kvaliteti odnosno koje radove izvođač treba na svoj trošak da doradi, popravi ili ponovno izvede i u kojem roku to treba da učini,

3) o kojim pitanjima tehničke naravi nije postignuta suglasnost između ovlaštenih predstavnika ugovarača,

4) konstataciju o primopredaji jamčevnih listova i atesta u skladu s uzancom 87,

5) datum završetka radova i datum primopredaje.

12.1.1. Iz Zapisnika 1 i Zapisnika 2, kao što je prethodno navedeno, proizlazi da su radovi izvršeni u cijelosti, bez ikakvih nedostataka i oštećenja, prema pravilima struke te da su ugrađena vrata i oprema ispravni i u funkciji. Iz tih isprava nije vidljivo da je tuženik obavijestio tužitelja o nedostacima u ispunjenju njegove obveze pri čemu je u Zapisniku 1, u bitnom, navedeno da su u vratnoj listi evidentirani nedostaci vezani za kompletnu funkcionalnost sustava koji nisu u domeni tužiteljevih ugovorenih radova.

12.1.2. Također, na zaključak o nepostojanju nedostataka u ispunjenju tužiteljeve obveze, u trenutku potpisivanja Zapisnika 1 i Zapisnika 2, upućuje i nesporno utvrđenje prvostupanjskog suda da je trgovački centar „Mall of Split“ otvoren u ožujku 2016. godine nakon ishođenja uporabne dozvole. Iz zapisnika od 30. kolovoza 2017. i zapisnika od 18. siječnja 2018., imajući u vidu obuhvat tužiteljeve ugovorne obveze, je vidljivo da su postojali nedostaci koji se odnose na neznatni dio tužiteljevih radova te da otklanjanje dijela utvrđenih nedostataka koji su postojali u to vrijeme nije tužiteljeva obveza.

13. U pogledu protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 85.491,93 EUR s osnove ugovorne kazne zbog tužiteljevog zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze ističe se da je odredbama članka 353. stavaka 4. i 5. ZOO-a propisano: (4) Kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. (5) Vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

13.1. Iz citirane odredbe proizlazi da je pretpostavka osnovanosti zahtjeva za isplatom ugovorne kazne zbog zakašnjenja da vjerovnik primi ispunjenje obveze te da bez odgađanja priopći dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

13.2. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio, niti je iz spisa vidljivo, da je prilikom primanja ispunjenja tužiteljeve obveze bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, već sada to prvi puta navodi u žalbi. Stoga se radi o novoj činjenici čije iznošenje u žalbi nije dopušteno u skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a.

13.3. Dakle, nije ispunjena pretpostavka za osnovanost navedenog protutužbenog zahtjeva za isplatu ugovorne kazne zbog tužiteljevog zakašnjenja u ispunjenju obveze iz Ugovora.

14. Djelomično su osnovani žalbeni navodi kojima se osporava odluka o troškovima parničnog postupka.

14.1. Odredbama članka 165. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; u daljnjem tekstu: SZ), na koje se u žalbi poziva tuženik, propisano je: (1) Parnice o imovini koja ulazi u stečajnu masu, uključujući i arbitražne postupke koji su u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka bili u tijeku, stečajni upravitelj preuzet će u ime i za račun stečajnoga dužnika. Parnice u svezi s tražbinama koje se prijavljuju u stečajni postupak ne mogu se nastaviti prije nego što su ispitane na ispitnom ročištu.

(2) Parnice koje su u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka bile u tijeku „protiv“ stečajnoga dužnika preuzet će u njegovo ime stečajni upravitelj ako se tiču: 1. izlučenja nekoga predmeta iz stečajne mase,

2. odvojenoga namirenja,

3. obveza stečajne mase.

(3) Protivna stranka, koja je uspjela u parnici iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, troškove parničnoga postupka nastale do prekida postupka, kao i troškove nastale nakon prekida postupka ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice prizna tužbeni zahtjev ili se odrekne tužbenoga zahtjeva, može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik. U protivnom troškovi parničnoga postupka nastali nakon prekida namirit će se kao dugovi stečajne mase.

14.1.1. Iz spisa proizlazi:

- da je Trgovački sud u Bjelovaru donio rješenje poslovni broj St-672/20 od 16. prosinca 2020. kojim je nad tuženikom otvorio stečajni postupak,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje od 17. prosinca 2020. kojim je utvrdio prekid ovog parničnog postupka,

- da je tuženik u podnesku od 15. rujna 2021. obavijestio prvostupanjski sud da preuzima prekinuti parnični postupak,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje od 17. rujna 2021. kojim je nastavio prekinuti parnični postupak.

14.2. Imajući u vidu citirane odredbe i utvrđenja te primjenjujući ih na konkretan slučaj zaključuje se da je tužitelj (u većem dijelu) uspio u parnici i da tuženikov stečajni upravitelj nije priznao tužbeni zahtjev niti se odrekao protutužbenih zahtjeva. Stoga je tužitelj mogao troškove parničnog postupka, koji su nastali do njegovog prekida, ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik.

14.2.1. S tim u vezi ističe se da je odredbom članka 167. SZ-a propisano da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

14.2.2. Dakle, tužitelj ne može u parničnom postupku zahtijevati naknadu troškova predmetnog parničnog postupka koji su nastali prije njegovog prekida zbog čega je njegov zahtjev za naknadu tih troškova nedopušten. Navedeno je mogao zahtijevati prijavom navedenih troškova u stečajnom postupku nad tuženikom.

14.3. Slijedom toga se može smatrati da je prvostupanjski sud, dosudivši tužitelju troškove parničnog postupka koji su nastali prije njegovog prekida (točka 14.7. ove odluke), počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14.4. S druge strane, osnovan je dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka nastalih nakon prekida predmetnog parničnog postupka.

14.4.1. Iako se parnični postupak vodio povodom tužbe i protutužbe stranke su zahtijevale jedinstveni trošak parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora (zbroj vrijednosti tužbenog zahtjeva i protutužbenih zahtjeva) u iznosu od 216.617,79 EUR.

14.4.2. U tom pogledu, glede tužbenog zahtjeva koji iznosi 70.820,08 EUR, donošenjem ove odluke tužitelj je uspio u parnici s iznosom od 38.357,58 EUR odnosno u omjeru od 54,16% dok je tuženik uspio u parnici u omjeru 45,84%.

14.4.3. Protutužbeni zahtjevi iznose 145.797,71 EUR pri čemu je donošenjem ove odluke, glede tih zahtjeva, tužitelj uspio u parnici u cijelosti odnosno u omjeru od 100,00% dok je tuženik uspio u parnici u omjeru od 0,00%.

14.4.4. Stoga se zaključuje da je tužitelj uspio u parnici u omjeru 77,08%- ((100,00 + 54,16%) : 2) te da je tuženik uspio u parnici u omjeru od 22,92%-((45,84% + 0,00%) : 2); slijedom čega razlika između tužiteljevog i tuženikovog uspjeha u parnici iznosi 54,16%.

14.5. Tužiteljevi troškovi koji su mu dosuđeni u pobijanoj presudi, koji su nastali nakon prekida predmetnog parničnog postupka te bili potrebni za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, su troškovi za:

- zastupanje na ročištu 26. travnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; u daljnjem tekstu: Odvjetnička tarifa),

- zastupanje na ročištu 27. rujna 2022. u iznosu od 3.260,00 EUR prema Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife,

- sastav podneska od 18. svibnja 2023. u iznosu od 3.260,00 EUR prema Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife,

- zastupanje na ročištu 21. rujna 2023. u iznosu od 1.630,00 EUR prema Tbr. 9. točka 2. Odvjetničke tarife,

- zastupanje na ročištu 27. listopada 2023. u iznosu od 1.630,00 EUR prema

Tbr. 9. točka 2. Odvjetničke tarife,

- zastupanje na ročištu 4. listopada 2024. u iznosu od 3.260,00 EUR prema

Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife,

- porez na dodanu vrijednost u iznosu od 2.877,50 EUR prema Tbr. 46. Odvjetničke tarife,

- sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 663,61 EUR i

- troškovi građevinskog vještačenja u iznosu od 663,61 EUR;

odnosno ukupno iznos od 17.752,22 EUR.

14.6. Dakle, s obzirom na to da razlika između tužiteljevog i tuženikovog uspjeha u parnici iznosi 54,16%, to je osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.614,60 EUR dok je neosnovan za iznos od 8.137,62 EUR.

14.7. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud za troškove parničnog postupka dosudio tužitelju iznos od 48.752,22 EUR to je, zbog nedopuštenosti zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka nastalih prije prekida ovog parničnog postupka, nepravilna i nezakonita presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 31.000,00 EUR (točka 14.1.-14.2.2. ove odluke).

15. Što se tiče troškova žalbenog postupka uzimajući u obzir da tuženik pobija presudu u cijelosti te da je uspio sa žalbom u iznosu od 32.462,50 EUR to omjer njegovog uspjeha u žalbenom postupku iznosi 14,99%.

15.1. Tuženikov trošak za sastav žalbe iznosi 4.075,00 EUR prema Tbr. 10. točka 1. Odvjetničke tarife dok porez na dodanu vrijednost iznosi 1.018,75 EUR prema Tbr. 46. Odvjetničke tarife odnosno ukupno 5.093,75 EUR. Stoga, budući da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 14,99%, to je osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 763,55 EUR.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude; na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a i članka 154. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude; na temelju odredbe članka 369. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja dok je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak