REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-922/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja ZEU, vlasnika OBRTA ZA USLUGE I TURIZAM [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1259/2024-7 od 28. studenog 2024., 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1259/2024-7 od 28. studenog 2024. u točkama I. i II. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1259/2024-7 od 28. studenog 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 338,58 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 457,41 EUR s kamatama (točka II. izreke) te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 6,63 EUR kao neosnovanim (točka III. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su 30. siječnja 2024. oštećenik i vlasnik popravljenog vozila kao ustupitelj i tužitelj sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 338,58 EUR na tužitelja kao primatelja o čemu je obaviješten tuženik, da je oštećenik Car Fleet Management d.o.o. Zagreb ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), da je tuženik isplatio tužitelju pozivom na broj predmetnog računa broj 11/01/2 dio iznosa, dok nije prihvatio njegove cijene radnih sati, da oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti, da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila, da tuženik neopravdano cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost, a takvo postupanje je zabranjeno. Utvrdivši da je cijena rada koju je obračunao tužitelj u skladu s Cjenikom tužitelja, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1046., čl. 1085. st. 1. i st. 4., čl. 80. st. 1., čl. 81. st. 1. i st. 3. i čl. 88. st. 2. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev.
3. Protiv točki I. i II. izreke presude što proizlazi iz sadržaja žalbe, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 91,39 EUR. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da se u predmetnom slučaju ne radi o naknadi štete nego o ispunjenju ugovorne obveze, da tužitelj nije vlasnik vozila, a samo vlasnik vozila ima valjan pravni interes za podnošenje tužbe i potraživanje naknade štete, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, da je tuženik onemogućen u raspravljanju jer je sud odbio tuženikove dokazne prijedloge pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku, da je sud zanemario činjenicu da je oštećeni doprinio šteti, da je pogrešno dosuđen tijek kamata, da je nezakonita odluka o troškovima postupka jer je nezakonita odluka o tužbenom zahtjevu te da trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije trošak nužan za vođenje parnice.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju čl. 365. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud utvrđuje da je presuda pravilna i zakonita.
7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.
8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a niti je tuženik onemogućen u raspravljanju jer sud nije prihvatio tuženikove dokazne prijedloge. Naime, prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke te je stoga neosnovan taj žalbeni razlog povrede parničnog postupka.
9. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja kojem je cesijom ustupljena tražbina po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine po polici osiguranja štetnika.
10. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
11. Utvrđenje kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku nije proturječno sadržaju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 30. siječnja 2024. kojim je, suprotno žalbenim navodima, ustupljena tražbina kojim je oštećeni Car Fleet Management d.o.o. Zagreb kao ustupitelj ustupio tužitelju svoju tražbinu u iznosu od 338,58 EUR prema računu broj 11/01/2, o čemu je obaviješten tuženik što nije sporno među strankama. Ovdje se još navodi da je tuženik po istoj osnovi već djelomično isplatio naknadu štete u iznosu od 1.539,84 EUR, što sigurno ne bi učinio da ne postoji osnova za njegovu odgovornost. Utuženi iznos predstavlja razliku koju tuženik nije isplatio jer je smatrao da je račun popravka previsok, a ne zato jer nije pasivno legitimiran.
12. Isto tako, visina štete nastale popravkom oštećenog vozila koju je utvrdio prvostupanjski sud nije proturječna privijenim ispravama – računu broj 11/01/2 i Cjeniku te tuženikovom izvidu štete broj: 2482032000050. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Potrebno je istaknuti da kada je tužitelj na okolnost visine štete, a kada opseg oštećenja nije sporan kao u konkretnom slučaju, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time je ispunio svoju procesnu obvezu iz čl. 219. ZPP-a.
13. Na utvrđenu činjenicu da je oštećenik Car Fleet Management d.o.o. Zagreb Ugovorom o ustupanju tražbine prenio na tužitelja tražbinu koju ima prema tuženiku kao osiguratelju za naknadu štete u iznosu od 338,58 EUR, o čemu je tuženik obaviješten, pravilno primjenom odredbe čl. 80. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i st. 4. ZOO-a prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
14. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a u odnosu na žalbeni navod da je pogrešno priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude valja reći da je taj navod neosnovan. Troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude su parnični troškovi čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici jer se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka.
15. Slijedom navedenog, kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II. njezine izreke.
Zagreb, 5. ožujka 2025.
Sudac
Maja Bilandžić
