Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-240/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Ćavaru, odvjetniku u Vukovaru, radi utvrđivanja bračne stečevine i u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja CP (dalje: tuženik), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Ćavaru, odvjetniku u Vukovaru, protiv tužiteljice-protutužene RP (dalje: tužiteljica), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku u Vukovaru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, pod poslovnim brojem P Ob-66/2019-68 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba tuženika CP i žalba tužiteljice RP kao neosnovane i u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkom I. izreke presude odbijen protutužbeni zahtjev tuženika i kojim je točkom IV. izreke presude odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova, kao i u pobijanom dijelu po žalbi tužiteljice kojim su točkom II. izreke presude tužbeni zahtjevi tužiteljice odbijeni kao neosnovani i točkom III. izreke presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, pod poslovnim brojem P Ob-66/2019-68 od 17. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ĐP koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut, temeljem Obavijesti o raskidu Sporazum o rješavanju imovinskopravnih odnosa od dana 12.11.2019.g., Sporazum o rješavanju imovinskopravnih odnosa sklopljen između RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ovjeren po javnom bilježniku Boro Arambašić iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-12375/2005, od dana 29.12.2005."-ODBIJA SE kao neosnovan.

II. Tužbeni zahtjevi tužiteljice RP, koji glase:

"I/ Utvrđuje se da nekretnina upisana u k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište sa 159 m2, kuća, [adresa] sa 57 m2 i gospodarska zgrada, [adresa] sa 19 m2, ukupne površine 235 m2 predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice RP iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĐP iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište sa 159 m2, kuća, [adresa] sa 57 m2 i gospodarska zgrada, [adresa] sa 19 m2, ukupne površine 235 m2, a sve temeljem ove presude.

II/ Nalaže se tuženiku ĐP iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici RP iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], na ime njenog dijela bračne stečevine isplati iznos od 7.697,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te naknaditi parnični trošak tužiteljici sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."- ODBIJA SE kao neosnovan.

III. Zahtjev tužiteljice RP za naknadom parničnih troškova u iznosu od 4.807,43 eura – odbija se kao neosnovan.

IV. Zahtjev tuženika ĐP za naknadom parničnih troškova u iznosu od

3.375,00 eura –odbija se kao neosnovan."

2. Žali se tuženik, pobijajući točku I. i točku IV. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači na način da se u tom dijelu usvoji tužbeni zahtjev tuženika i obveže tužiteljicu na snašanje troškova postupka.

3. Žali se i tužiteljica, pobijajući točku II. i točku III. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje presude, kojom će se utvrditi da nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] upisna u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u ½ dijela, uz ovlaštenje tužiteljici da se na toj nekretnini upiše u zemljišne knjige kao suvlasnica za ½ dijela, uz nalog tuženiku da tužiteljici na ime njenog dijela bračne stečevine isplati iznos od 58.000,00 kuna, te protutužbeni zahtjev tuženika za donošenje presude, kojom će se utvrditi da je, temeljem Obavijesti o raskidu Sporazuma o rješavanju imovinskopravnih odnosa od 12. studenog 2019., raskinut Sporazum o rješavanju imovinskopravnih odnosa, sklopljen između tužiteljice i tuženika 29. prosinca 2005.

8. U ovoj fazi postupka, sporne su, po žalbi tuženika točka I. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika, a po žalbi tužiteljice točka II. izreke prvostupanjske presude, kojom su tužbeni zahtjevi tužiteljice odbijeni kao neosnovani.

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- člankom 2. Sporazuma o rješavanju imovinsko pravnih odnosa, zaključenog 29. prosinca 2005. između RP (tužiteljice) i CP (tuženika), tužiteljica i tuženik da su utvrdili, da su tijekom trajanja bračne zajednice na jednake dijelove stekli nekretnine upisane u posjedovni list br. 5709 k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], kao i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] sa 381 m2, te da su suglasni da RP postane vlasnica ½ dijela nekretnina u k. o. [katastarska općina] na temelju darovnog ugovora kojim će joj to pokloniti ĐP, da svatko od njih može koristiti tu cijelu nekretninu, te da je mogu koristiti i tuženikovi roditelji R i ŽP i da ih ne može koristi ČP i njezina obitelj, te da se nekretnina u k. o. [katastarska općina] pokloni djeci ĆP i TP na jednake dijelove ugovorom o darovanju, člankom 3. ĐP da se obvezao pomoći RP da dobije stan u najam za nju i djecu, te da će svojim sredstvima otkupiti navedeni stan i isplatiti joj 15.000,00 kuna za opremanje stana, a člankom 4. ĐP da se obvezao preuzeti isplatu mjesečnih rata kredita BP iz [adresa], za koji da je RP jamac, ukoliko se RP oduzme od plaće, a korisnik kredita to ne nadoknadi, dok člankom 5. ĐP da se obvezao ne zahtijevati iseljenje RP i djece iz kuće u kojoj je u trenutku sastavljanja Sporazuma žive, dok ne bude riješeno njihovo stambeno pitanje, kao i da je na tom Sporazumu potpise RP i CP **.**.2005. pod brojem OV 12375/2005. ovjerio Boro Arambašić, Javni bilježnik u [adresa];

- iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je upisana nekretnina koju da čini kč. br. [katastarska čestica] sa 235 m2, te da je vlasnikom na dan 18. rujna 2019. uknjižen ĐP, sin C, u cijelosti;

- iz izvatka iz zemljišne knjige etažno vlasništvo s određenim omjerima zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je suvlasnički dio 201/10000 E31 stan broj 27. sa 57,08 m2 i sporedni prostor sa 6,90 m2 upisan u vlasništvu RP, te da je uknjižena zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja toga stana na temelju Ugovora o kupoprodaji od 11. ožujka 2019.;

- iz izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je na temelju Darovnog ugovora od 15. ožujka 2016. vlasništvo opisane nekretnine, koju da čini 1608/6 oranica sa 381 m2, s dotadašnjeg vlasnika CP prešlo na vlasnika ĆP;

- iz Obavijesti o raskidu Sporazuma o rješavanju imovinsko pravnih odnosa od **.**.2005., ĐP da je preporučenom pošiljkom od **.**.2019. RP uputio Obavijest o raskidu toga Sporazuma o rješavanju imovinsko pravnih odnosa;

- tužiteljica i tuženik da su bračni drugovi, čiji brak da je razveden 2003. godine, te, nakon razvoda braka, tužiteljica da je nastavila živjeti s djecom u kući u [adresa], koja kuća da je u vlasništvu tuženikovih roditelja, u kojoj da su prije razvoda braka živjeli na prvom katu svi zajedno sa svojom djecom, dok u prizemlju da su živjeli tuženikovi roditelji;

- u toj kući, tužiteljica da je živjela do 2006. godine, kada da je dobila stan na korištenje, koji stan ista da je otkupila 2019., tako da je sada tužiteljica uknjižena vlasnicom toga kupljenog stana u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], te zajednička djeca tužiteljice i tuženika da nisu s tužiteljicom, kao majkom, nikada živjeli u tom stanu;

- tuženik da je, na ime polovine vrijednosti pokretnina, koje da su ostale u toj kući, nakon što da je tužiteljica preselila u navedeni stan i nije ništa željela ponijeti, tužiteljici isplatio 15.000,00 kuna, što da je tužiteljica prihvatila;

- plac na Viru da je prodan i novac od prodaje da je dobila njihova zajednička kćer TP;

- po Sporazumu o rješavanju imovinsko pravnih odnosa, zaključenom 29. prosinca 2005., kojim da su nakon razvoda braka tužiteljica i tuženik, kao bivši bračni drugovi, uredili svoje imovinskopravne odnose, niti jedno od njih da nije postupalo onako kako su se dogovorili, iako da su kasnije odluke bile suglasne i sukladne njihovom dogovoru sa punoljetnom djecom, tako da su vezano za nekretnine koje da su imale pripasti djeci poštovali želju djece, te nekretnine u k. o. [katastarska općina] da su sada uknjižene u vlasništvo njihovog zajedničkog sina ĆP, a novac od prodaje placa na Viru da je primila njihova zajednička kći TP;

- tuženik da nije zaključio s tužiteljicom ugovor o darovanju, kako bi tužiteljica postala vlasnicom ½ dijela vikendice na Viru, niti da je tuženik s tužiteljicom uspio kroz sve godine nakon razvoda braka postići dogovor o načinu korištenja opisane vikendice, koju da sukladno tom Sporazumu ne može koristiti i njegova sadašnja supruga;

- tuženik da je tužiteljici pomogao pri otkupu stana sa 8.000,00 kuna, koliko da je tužiteljici nedostajalo do pune prodajne cijene;

- kod Općinskog suda u Zadru da je vođen parnični postupak, u kojemu da je presudom od 13. rujna 2019. utvrđeno, da su roditelji tuženika, tamo označeni tužiteljima, R i LP, suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, dok u preostalom dijelu da je vlasnik tuženik, označen tuženikom i u tome postupku kao jednini, tada, uknjiženi vlasnik te nekretnine, a to da su nekretnine na kojima tužiteljica da traži utvrđenje prava vlasništva u ½ dijela na temelju zakona, tvrdeći da su te nekretnine bračna stečevina parničnih stranaka, na kojima da su oni suvlasnici u jednakim dijelovima;

- tuženik da je vlastitim sredstvima uredio i opremio dva stana u navedenoj kući u [adresa] za potrebe stanovanja sina i kćeri, koji da su ostali živjeti u toj kući, nakon što da je tužiteljica odselila u dobiveni stan;

- nakon razvoda braka, tuženik da nije ljetovao u vikendici na Viru, nego da je tamo ljetovala tužiteljica, pretežito sa zajedničkom djecom, a tek posljednjih godina sama, u terminima dogovorenim s djecom, te da su tamo ljetovale i druge osobe, bez da je o tome prethodno pitan tuženik, kao jedini vlasnik nekretnine, a tužiteljica da nije zabranila tuženiku ljetovanje u opisanoj vikendici, ali da se tuženik, poštujući odredbe sklopljenog Sporazuma, pokušao dogovoriti o načinu korištenja vikendice, u kojoj da nije sve godine dolazio, obzirom da je tim Sporazumom određeno da njegova sadašnja supruga tamo ne može biti, ali tuženik za korištenje da nije bio niti zainteresiran.

10. Kada je osnovom ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio, da je Sporazum o rješavanju imovinsko pravnih odnosa (dalje: Sporazum), sklopljen među strankama 29. prosinca 2005., koji da je još uvijek na snazi, po svojoj je prirodi ugovor s uzastopnim obvezama, ali da nisu ispunjene okolnosti u smislu odredbe članka 365. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) da taj Sporazum bude raskinut jednostranom Obavijesti o raskidu tuženika od 12. studenog 2019., koju da je uputio tužiteljici, jer isti Sporazum da je dvostrano obvezni ugovor, koji da su djelomično ispunili i tužiteljica i tuženik, u dijelu koji da se odnosi na imovinu za koju da su odredili da će prijeći u vlasništvo njihovoj zajedničkoj djeci, dok niti jedno od njih da nije ispunilo obvezu vezanu za dogovor o načinu korištenja predmetne vikendice, niti da su postupili u smislu dogovora o prijelazu prava vlasništva s tuženika na tužiteljicu u pogledu opisane nekretnine na Viru, tako da tuženik, koji da nije ispunio svoje, tim Sporazumom, preuzete obveze, ne može jednostranim otkazom u situaciji promijenjenih okolnosti nastalih nakon zaključenja tog Sporazuma, a koje okolnosti da je mogao otkloniti kao tuženik u postupku vođenom radi utvrđenja prava vlasništva opisanih nekretnina u korist njegovih roditelja, dovesti do stanja raskida toga Sporazuma, u odnosu na koji tužiteljica da nije tražila ispunjenje tih preuzetih obveza, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženika, kojim je isti zahtijevao da je, temeljem Obavijesti o raskidu, raskinut predmetni Sporazum o rješavanju imovinsko pravnih odnosa, sklopljen 29. prosinca 2005. između tužiteljice i tuženika, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točkom I. izreke prvostupanjske presude.

11. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, obzirom da iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja ne proizlazi da tužiteljica nije ispunila bilo koju obvezu iz predmetnog Sporazuma o rješavanju imovinsko pravih odnosa, odnosno da ona neku svoju obvezu neće ispuniti u naknadnom roku, to, u navedenim okolnostima, tuženiku niti ne pripada pravo da, temeljem odredbi članaka 363. i 365. sve ZOO/05, može obavijestiti tužiteljicu da raskida predmetni Sporazum o rješavanju imovinsko pravih odnosa (članak 366. ZOO/05), pa je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je osnovom ispravnih zaključaka, odbio protutužbeni zahtjev tuženika, kojim je isti zahtijevao utvrđenje da je, temeljem Obavijesti o raskidu, raskinut predmetni Sporazum o rješavanju imovinsko pravnih odnosa, sklopljen između tužiteljice i tuženika 29. prosinca 2005.

12. Naime, odredbom članka 363. ZOO/05 propisano je, vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, dok je odredbom članka 365. ZOO/05 propisano, (1) Kad u ugovoru s uzastopnim obvezama jedna strana ne ispuni jednu obvezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor glede svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene, (2) Ona može raskinuti ugovor ne samo glede budućih obveza nego i glede već ispunjenih, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju, (3) Dužnik može održati ugovor ako dade odgovarajuće osiguranje.

13. Isto tako, kada je valjano zaključio, a budući da predmetni Sporazum od 29. prosinca 2005. godine nije raskinut, da taj Sporazum predstavlja način uređenja imovinsko pravnih odnosa tužiteljice i tuženika, kao bračnih drugova, te tužiteljica da je ovlaštena od tuženika tražiti ispunjenje toga Sporazuma u pogledu nekretnina opisanih u tužbi, odnosno tražiti od tuženika postupanje u smjeru darovanja joj tih nekretnina, obzirom da obveza tuženika u pogledu opisanih nekretnina proizlazi iz Sporazuma od 29. prosinca 2005., pa kako tužiteljica svojom tužbom da je potraživala utvrđenje da su opisane nekretnina bračna stečevina tuženika i nje, na kojim nekretninama da su oni suvlasnici u jednakim dijelovima, te slijedom toga i trpljenje tuženika da se na temelju ove presude tužiteljica uknjiži suvlasnikom ove nekretnine u ½ dijela, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala utvrđenje da nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u ½ dijela, kao i što je, a kada je našao da tužiteljica tijekom postupka nije sudu dostavila dokaz, iz kojega bi se moglo utvrditi koliki je bio iznos prodajne cijene, koju cijenu da je tužiteljica isplatila radi kupovine predmetnog stana, kojeg da je vlasnica, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime njenog dijela bračne stečevine isplati iznos od 7.697,92 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točkom II. izreke prvostupanjske presude.

14. Stoga, niti žalbenim navodima tuženika, a niti žalbenim navodima tužiteljice – kojima isti u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka i daju svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno iznijetih zaključaka po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja po sudu prvog stupnja i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, pa se žalitelji, a kako bi se izbjeglo suvišno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja, a temeljem kompletne raspravne građe, dao jasne razloge o tome, zašto je točkom I. izreke svoje presude odbio protutužbeni zahtjev tuženika, kao i zašto je točkom II. izreke presude odbio tužbene zahtjeve tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, još i za navesti, da iz stanja spisa predmeta ne bi proizlazilo, da je tužiteljica branila zajedničkoj djeci stranaka da stanuju s njom u stanu, a niti bi iz iskaza u postupku saslušane svjedokinje TP, kćeri stranaka, (stranice 218 i 219 spisa) proizlazilo da joj je majka (tužiteljica) zabranila da stanuje u predmetnom stanu, a koji stan je otkupila tužiteljica i u koji stan se ista preselila iz kuće roditelja tuženika u [adresa], već iz iskaza iste svjedokinje, između ostalog, proizlazi, da je imenovana svjedokinja navela, da kada je majka otišla u predmetni stan, ona (svjedokinja) da je imala 19 godina, a brat da je imao 21 godinu, ta da misli da sve da ih je majka zvala da dođu stanovati s njom, oni da ne bi išli stanovati s njom u taj stan.

16. Tužiteljici je, a u odnosu na njezine žalbene navode, za odgovoriti, da je ona u svojoj tužbi, a na okolnosti visine cijene predmetnog stana, predložila izvođenje dokaza pregledom Kupoprodajnog ugovora, ali iz dokaza priloženih uz tužbu (listovi od 4 do 7 spisa) ne proizlazi da je tužiteljica sudu dostavila Kupoprodajni ugovor o kupnji predmetnog stana, a niti iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je tužiteljica taj Kupoprodajni ugovor sudu dostavila tijekom prvostupanjskog postupka.

17. Prema tome, žalbe tuženika i tužiteljice, izjavljene zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nisu mogle biti uvažene.

18. Zakonita je i odluka o troškovima postupka (točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude), jer je ista, a imajući u vidu da nijedna od stranaka nije uspjela u svom zahtjevu, ispravno utemeljena na odredbi članka 154. ZPP-a, pa se žalbe tuženika i tužiteljice i u ovom dijelu, koji se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žale, ukazuju neosnovane.

19. Budući, da na izloženi način, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi stranaka, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u pobijanim dijelovima, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe tuženika i tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovane i u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 5. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac