Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-775/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupana po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3497/2019, od 29. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe tužitelja i tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3497/2019, od 29. lipnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje u fazu provođenja nove glavne rasprave.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P- 3497/2019, od 29. lipnja 2022. odlučeno je:

"1. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev tužitelja od 11.10.2019.g. koji glasi: "I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1., članka 2., stavak 1. i članka 7., stavak 1. i 2 Ugovora o namjenskom kreditu od 24. rujna 2005.g., zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koji ugovor je potvrđen od JB Željene Biuk, u Trogiru, dana 3. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-493/05, u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF (švicarskih franaka) i vraćanje istoga uz valutnu klauzulu, otplata kredita u mjesečnim anuitetima od 297,29 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem deviznom tečaju HNB-a za CHF, te promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d..

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 43.947,14 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015.g.određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja kamate teče:

- na iznos od 769,68 kn od 16.2.2009.g.

- na iznos od 277,52 kn od 11.3.2009.g.

- na iznos od 67,52 kn od 14.4.2009.g.

- na iznos od 400,00 kn od 19.5.2009.g.

- na iznos od 67,52 kn od 19.6.2009.g.

- na iznos od 67,52 kn od 7.7.2009.g.

- na iznos od 249,34 kn od 14.8.2009.g.

- na iznos od 277,52 kn od 8.9.2009.g.

- na iznos od 267,52 kn od 6.10.2009.g.

- na iznos od 258,52 kn od 6.11.2009.g.

- na iznos od 277,52 kn od 8.12.2009.g.

- na iznos od 297,52 kn od 7.1.2010.g.

- na iznos od 328,46 kn od 13.2.2010.g.

- na iznos od 322,52 kn od 6.3.2010.g.

- na iznos od 400,42 kn od 23.4.2010.g.

- na iznos od 367,52 kn od 5.5.2010.g.

- na iznos od 387,52 kn od 8.6.2010.g.

- na iznos od 141,82 kn od 30.7.2010.g.

- na iznos od 769,52 kn od 9.8.2010.g.

- na iznos od 596,27 kn od 21.9.2010.g.

- na iznos od 495,63 kn od 7.10.2010.g.

- na iznos od 475,13 kn od 8.11.2010.g.

- na iznos od 438,52 kn od 9.12.2010.g.

- na iznos od 474,22 kn od 15.1.2011.g.

- na iznos od 464,14 kn od 7.2.2011.g.

- na iznos od 942,42 kn od 5.4.2011.g.

- na iznos od 477,52 kn od 7.5.2011.g.

- na iznos od 1.217,55 kn od 7.7.2011.g.

- na iznos od 767,52 kn od 6.8.2011.g.

- na iznos od 607,52 kn od 8.9.2011.g.

- na iznos od 567,52 kn od 7.10.2011.g.

- na iznos od 542,52 kn od 4.11.2011.g.

- na iznos od 539,52 kn od 13.12.2011.g.

- na iznos od 577,52 kn od 10.1.2012.g.

- na iznos od 603,52 kn od 7.2.2012.g.

- na iznos od 602,02 kn od 6.3.2012.g.

- na iznos od 667,52 kn od 6.4.2012.g.

- na iznos od 527,52 kn od 9.5.2012.g.

- na iznos od 612,52 kn od 9.6.2012.g.

- na iznos od 575,52 kn od 5.7.2012.g.

- na iznos od 597,52 kn od 4.8.2012.g.

- na iznos od 583,52 kn od 6.9.2012.g.

- na iznos od 570,52 kn od 6.10.2012.g.

- na iznos od 586,52 kn od 9.11.2012.g.

- na iznos od 582,06 kn od 15.12.2012.g.

- na iznos od 576,56 kn od 15.1.2013.g.

- na iznos od 564,19 kn od 15.2.2013.g.

- na iznos od 562,36 kn od 15.3.2013.g.

- na iznos od 595,98 kn od 15.4.2013.g.

- na iznos od 548,32 kn od 15.5.2013.g.

- na iznos od 537,39 kn od 15.6.2013.g.

- na iznos od 538,28 kn od 15.7.2013.g.

- na iznos od 538,23 kn od 15.8.2013.g.

- na iznos od 553,64 kn od 15.9.2013.g.

- na iznos od 570,69 kn od 15.10.2013.g.

- na iznos od 572,51 kn od 15.11.2013.g.

- na iznos od 594,42 kn od 16.12.2013.g.

- na iznos od 572,28 kn od 15.1.2014.g.

- na iznos od 492,14 kn od 15.2.2014.g.

- na iznos od 503,31 kn od 15.3.2014.g.

- na iznos od 495,26 kn od 15.4.2014.g.

- na iznos od 481,20 kn od 15.5.2014.g.

- na iznos od 482,29 kn od 15.6.2014.g.

- na iznos od 493,16 kn od 15.7.2014.g.

- na iznos od 502,66 kn od 15.8.2014.g.

- na iznos od 504,60 kn od 15.9.2014.g.

- na iznos od 510,83 kn od 15.10.2014.g.

- na iznos od 524,96 kn od 15.11.2014.g.

- na iznos od 527,62 kn od 15.12.2014.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.1.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.2.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.3.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.4.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.5.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.6.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.7.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.8.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.9.2015.g.

- na iznos od 528,97 kn od 15.10.2015.g.

- na iznos od 426,35 kn od 20.11.2015.g.

- na iznos od 276,32 kn od 15.12.2015.g.

- na iznos od 349,67 kn od 15.1.2016.g.

- na iznos od 154,19 kn od 15.8.2016.g.

- na iznos od 166,54 kn od 15.9.2016.g.

- na iznos od 171,43 kn od 15.10.2016.g.

- na iznos od 171,56 kn od 15.11.2016.g.

- na iznos od 175,93 kn od 15.12.2016.g.

- na iznos od 181,57 kn od 15.1.2017.g.

- na iznos od 125,82 kn od 15.2.2017.g.

- na iznos od 119,91 kn od 15.3.2017.g.

- na iznos od 124,11 kn od 15.4.2017.g.

- na iznos od 119,90 kn od 15.5.2017.g.

- na iznos od 116,87 kn od 15.6.2017.g.

- na iznos od 116,13 kn od 15.7.2017.g.

- na iznos od 82,00 kn od 15.8.2017.g.

- na iznos od 92,97 kn od 15.9.2017.g.

- na iznos od 104,72 kn od 15.10.2017.g.

- na iznos od 112,33 kn od 15.11.2017.g.

- na iznos od 113,56 kn od 15.12.2017.g.

- na iznos od 92,71 kn od 15.1.2018.g.

- na iznos od 65,99 kn od 15.2.2018.g.

- na iznos od 64,26 kn od 15.3.2018.g.

- na iznos od 61,86 kn od 15.4.2018.g.

- na iznos od 55,34 kn od 15.5.2018.g.

- na iznos od 53,40 kn od 15.6.2018.g.

- na iznos od 55,54 kn od 15.7.2018.g.

- na iznos od 39,33 kn od 15.8.2018.g.

- na iznos od 42,45 kn od 15.9.2018.g.

- na iznos od 39,84 kn od 15.10.2018.g.

- na iznos od 41,86 kn od 15.11.2018.g.

- na iznos od 35,95 kn od 15.12.2018.g.

- na iznos od 42,70 kn od 15.1.2019.g.

- na iznos od 25,45 kn od 15.2.2019.g.

- na iznos od 27,76 kn od 15.3.2019.g.

- na iznos od 30,18 kn od 15.4.2019.g.

- na iznos od 25,15 kn od 15.5.2019.g.

- na iznos od 25,15 kn od 15.6.2019.g., pa sve do konačne isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 17.580,00 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od dana donošenja ove presuda pa do konačne isplate."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u odnosu na točku II. izreke kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev, navodeći da u odbijajućem dijelu presuda nije uopće obrazložena, niti su izneseni bilo kakvi razlozi temeljem kojih bi se uopće moglo ispitati predmetnu presudu, pa navodi da je na taj način počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), a smatra da je prvostupanjski sud i pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i usvoji glavni tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijalnom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik pravodobnom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, osim u točki II. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. ZPP- a i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, osim u točki II. izreke, te da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu, osim u točki II. izreke, te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja i tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pravilno tužitelj ukazuje da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na obrazloženje točke II. izreke presude kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev, obzirom da osim paušalnog navoda da je prvostupanjski sud odbio glavni tužbeni zahtjev "iz svih gore iznesenih razloga", zapravo ne navodi konkretne i obrazložene razloge za takvu odluku, radi čega se ista ne može ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, određene Ugovorom o kreditu kojeg su sklopili 24. rujna 2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, koji preplaćeni iznosi nisu obuhvaćeni Dodatkom ugovora o kreditu od 9. veljače 2016.

9. Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom kao kreditorom 24. rujna 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj 71021851518 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 54.000,00 CHF uplaćenog u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, kako je to određeno člankom 1. i 2. Ugovora, a koji se iznos tužitelj obvezao vratiti u 300 mjesečnih anuiteta, koji mjesečni anuitet iznosi 297,39 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, s kamatom koja je iznosila 4,50 % godišnje, pri čemu je namjena kredita po članku 8. bio dovršetak stana upisanog u zk. odjelu Općinskog suda u Trogiru, k. o. [katastarska općina], poduložak 13A zk. ul. [broj ZK uloška]. Nesporno je i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik u više navrata mijenjao kamatne stope i o tome obavještavao tužitelja, a što je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u obavijesti koje prileže u spisu kao i iz otplatnog plana.

10. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom 9. veljače 2016. zaključio Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju radi konverzije kredita od 24. rujna 2005. u kredit uz valutnu klauzulu u EUR-ima.

11. Sporno je je li tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku više isplaćenih kamata za utuženo razdoblje jer je tuženik s tužiteljem temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršio konverziju predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR-ima kojim je regulirano pitanje promjene valute, promjene kamatne stope, utvrđenje preostalog iznosa, neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima te sporazum o raspolaganju preplatom, tj. da su sve tužiteljeve uplate po CHF kreditu iskorištene za namirenje kredita u EUR-ima, zbog čega po tvrdnji tuženika tužitelj nema pravo potraživati utužene iznose.

12. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 502.c ZPP-a kada je usvojio podredni tužbeni zahtjev. Tu prvenstveno valja navesti da tuženik neosnovano osporava primjenu odredbe članka 502.c ZPP-a. Odredba iz članka 502.c ZPP-a normira učinke presude po kolektivnoj tužbi, primjenjuje se od 1. srpnja 2013. i to na sve postupke pokrenute nakon njenog stupanja na snagu. Ova odredba izmijenjena je još odredbom iz članka 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) na način da su uz riječi "radi naknade štete" dodane još i riječi "ili isplate". Obzirom je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u ovom predmetu presuda iz kolektivnog spora ima obvezujući učinak. Prvostupanjski sud je stoga pravilno o ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odlučivao temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. jer prema odredbi iz članka 502.c ZPP-a i odredbi iz članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača pravomoćnost presude kojom je prihvaćena tužba djeluje i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak u individualnim parnicama.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je Ugovor o kreditu koji je zaključen 2005. tipski ugovor, ugovor sačinjen po tuženiku na unaprijed formuliranom obrascu, dakle ugovor na koji se i odnose presude koje su donesene po kolektivnoj tužbi. S druge strane, tuženik nije dokazao da se radi o situaciji drugačijoj od one u kojoj je odlučeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, odnosno nije dokazao da se o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli s tužiteljem pojedinačno pregovaralo.

14. Naime, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u vremenu u kojem je zaključen i sporni ugovor, dakle u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a u vremenu od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga – potrošačima nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka temeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa i povećanju tečaja CHF.

15. Navedeno ujedno znači kako tužitelj nije trebao niti isticati deklaratorni zahtjev za uvrđenje ništetnosti ovih ugovornih odredaba obzirom da je o njihovoj ništetnosti već odlučeno navedenom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu.

16. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio traženje tužitelja da mu pravo na povrat preplaćenih iznosa pripada i za razdoblje nakon provedene konverzije, pri čemu prvostupanjski sud zapravo obrazlaže razloge ništetnosti Dodatka ugovora o kreditu od 9. veljače 2016. Ovakvo zaključivanje prvostupanjskog suda osnovano osporava tuženik. O ništetnosti Sporazuma o konverziji zaključenog na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravni stav u odluci Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. gdje je u odnosu na postavljeno pitanje o ništetnosti sporazuma o konverziji u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izrijekom navedeno kako je sporazum o konverziji zaključen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju valjan i ima pravne učinke u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je zaključenjem Ugovora o konverziji primjenom odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju otklonjena ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

18. Ugovor o kreditu zaključen je 2005. pa se na njega imaju primijeniti odredbe iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO/05). Prema navedenoj odredbi ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnoga posla, time da je u smislu odredbe iz članka 327. i 328. istog propisa pravo na isticanje ništetnosti neograničeno. Odredbom iz članka 326. stavak 1. istog propisa normirano je da je ništetni ugovor bez obzira na uzrok ništetnosti ne može postati valjanim, ako nakon sklapanja ništetnog ugovora otpadne razlog ništetnosti, osim iznimno ako se radi o zabrani manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen. Povreda propisa o zaštiti potrošača ne može se smatrati zabranom manjeg značaja koja se može naknadno otkloniti u smislu propisa i zaštiti potrošača (Zakona o zaštiti potrošača) koji su utemeljeni na Direktivi 93/13 EEZ i kojom se štiti javni interes, što znači da naknadna izmjena osnovnog ugovora zaključenjem Dodatka ne može dovesti do valjanosti odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora.

19. Osim toga Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je stajalište da je ništetnost dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je ugovoreno da se promjena kamatne stope određuje jednostranom odlukom banke, ne dovodi do ništetnosti cijele odredbe, a time i cijelog ugovora, već se primjenjuje stopa u visini početno ugovorene promjenjive stope sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope. Iz navedene odluke, osim toga, proizlazi da su stranke suglasnošću volja ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, da je takva kod sklapanja ugovora bila izražena pa je kako početno ugovorena stopa predstavlja promjenjivu stopu taj dio odredbe može ostati nakon izuzimanja ostalog dijela odredbe kojom je banci dala ovlast da samostalno svojom odlukom određuje visinu promjene kamatne stope, bez da su navedeni egzaktni razlozi njenog povećanja.

20. Suprotno stajalištu tuženika zaključenjem Dodatka osnovnom ugovoru nije prestalo pravo tužitelja na restituciju.

21. Naime, Dodatak osnovnom ugovoru zaključen je primjenom odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji sadržajno uvodi u odnosu na banku kao vjerovnika "prinudnu konverziju" sa svrhom sprječavanja daljnjeg trajanja i produljivanjem tada egzistentne dužničke krize na način da se stvore novi uvjeti oplate kredita izmjenom valute u ugovorenoj valutnoj klauzuli. Izmjena takvih uvjeta izvršena je prije pravomoćnosti presuda iz kolektivnog spora (presuda iz kolektivnog spora u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe valuti pravomoćna je 2018.) ne može imati za posljedicu isključenja prava potrošača na restituciju. Banka je zbog promjene propisa bila u obvezi izmijeniti valutu u ugovornoj valutnoj klauzuli što nije moglo rezultirati prestankom pravo tužitelja na restituciju.

22. Nadalje, valja navesti da zaključenjem ovog Dodatka ugovoru nije došlo do konverzije koja je normirana odredbom iz članka 325. ZOO-a.

23. Prema navedenoj zakonskoj odredbi u situaciji kada ništetni ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog ugovora smatra se da među ugovarateljima važi taj drugi ugovor ako je to u suglasnosti sa ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kada su ugovor sklopili te ukoliko se može smatrati da bi i sklopili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora. Navedeno, drugim riječima da bi zaključenje Dodatka ugovoru (zakonska konverzija) spriječila posljedice ništetnosti ugovor o kreditu bi prije toga trebao biti utvrđenim ništetnim kako bi potom mogao konvertirati valjani pravni posao. Ponovno se ističe kako u vrijeme zaključenja ugovora o konverziji presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj 1401/2012 od 4. srpnja 2013. nije bila pravomoćna pa tužitelj nije znao, a i nije mogao znati (kao prosječni potrošač) za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, niti ni na koji način mogao predvidjeti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

24. Ovdje valja ukazati i na pravno stajalište koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.".

25. Prema tome, korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku, ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem.

26. U svojoj žalbi tuženik još osnovano ukazuje da mu je prvostupanjski sud povrijedio ustavno, konvencijsko i zakonsko pravo na raspravljanje o nalazu financijskog vještaka, jer unatoč prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje tog vještaka sud nije tražio o tome očitovanje vještaka usmenim putem, obzirom da je podneskom od 27. rujna 2021. tuženik ukazivao sudu da vještak nije uzeo u obzir preplatu priznatu tužitelju provođenjem konverzije u iznosu od 883,79 kn.

27. Nadalje, točan je žalbeni navod da je tužitelj trebao dokazati svojstvo prosječnog potrošača, radi čega je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda bilo potrebno saslušati tužitelja na okolnosti iz kojih bi proizlazilo takvo svojstvo tužitelja. Status tužitelja kao potrošača prvostupanjski sud je propustio obrazložiti.

28. Osnovano u žalbi ukazuje tuženik da je s obzirom da je tužitelj zatražio sumarnu, jedinstvenu isplatu po dvije različite osnove – ništetnost odredbe o promjenama kamatne stope i CHF valutnoj klauzuli, pa da nije moguće razabrati koliko od svake dosuđene mjesečne pretplate se odnosi na način promjene kamatne stope, a koliko na valutnu klauzulu, pa da posljedično nije moguće znati niti od kada (da li od 13. lipnja 2014. ili pak od 14. lipnja 2018.) na određene iznose unutar dosuđenih mjesečnih preplata zastara počinje iznova teći.

29. Slijedom iznesenog osnovano tuženik osporava visinu tražbine utvrđenu provedenim vještačenjem. Prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa, zbog stava o ništetnosti Dodatka ugovoru, propustio vještačenjem utvrditi spornu visinu tražbine. Naime, u smislu odredbe članka 259. i članka 261. ZPP-a upravo je prvostupanjski sud taj koji rukovodi vještačenjem i koji je vještačenjem dužan razjasniti sve sporne činjenice. Pritom pravilno u žalbi ukazuje tuženik da vještak u svom nalazu i mišljenju nije uvažio i uračunao preplatu koja je tužitelju priznata prilikom konverzije u iznosu od 883,79 kn, a što je potrebno učiniti.

30. Sve navedeno znači da tužitelj nakon zaključenja Dodatka ugovoru ima pravo na povrat više isplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli ukoliko postoji razlika između ukupnog iznosa koji bi mu pripao zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredaba do dana izvršene konverzije i plaćenog iznosa koji je banka uračunala prilikom izračuna konverzije postupajući u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZKP-a, odnosno tražbinu tužitelja zbog ništetnosti predstavlja razlika između ukupno plaćenih anuiteta koje je tužitelj platio ispunjenjem ništetnih ugovornih odredbi do 9. veljače 2016., odnosno do zaključenja Ugovora o konverziji odnosno iznosa koji mu je po toj osnovi priznat.

31. Stoga pravilno tuženik u žalbi ističe kako pobijana odluka u dijelu koji se odnosi na visinu tražbine nema razloga o odlučnim činjenicama.

32. Slijedom navedenog valjalo je u skladu s odredbom članka 369. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja i tuženika usvojiti i pobijanu odluku ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje i to u fazu glavne rasprave.

33. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će dopuniti vještačenje, odnosno utvrdit će razliku između ukupno plaćenih preplaćenih mjesečnih anuiteta koje je tužitelj platio do zaključenja Ugovora o konverziji, odnosno Dodatka ugovora i iznosa koji je u tom postupku tuženik obračunao te će utvrditi razliku iskazanu u mjesečnim anuitetima (pojedinačno) u vremenu od sklapanja ugovora pa do obračuna konverzije. Pritom je potrebno izvještačiti preplate u mjesečnim iznosima po osnovi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi valutne klauzule u CHF, kako bi bilo moguće ocijeniti istaknuti prigovor zastare. Osim toga, prvostupanjski sud će provesti dokaz saslušanjem tužitelja na sve relevantne okolnosti, a osobito na okolnosti njegovog statusa potrošača, te će status potrošača detaljno obrazložiti u novoj odluci.

34. Kako je odluka ukinuta u glavnoj stvari to je valjalo ukinuti istu i odluci o troškovima postupka.

35. O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Karlovcu 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec