Broj: Ppž-3467/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice CO, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) uz primjenu članka 293. stavka 2. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenice CO, podnesenoj po branitelju Zoranu Špeharu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar Špehar & Rukavina, iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. ožujka 2023., poslovni broj: 70. Pp-435/2022-21, na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice CO i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica CO je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 2. istog Zakona, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 330,00 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenice da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa stoga nije osnovan žalbeni navod da je počinjena bitna povreda odredbe prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

6. Nadalje neosnovani su i navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, pri čemu se žaliteljica poziva na povredu odredbe članka 88. Prekršajnog zakona.

7. Naime okrivljenica je proglašena krivom za prekršaj iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu odredbe članka 293. stavka 2. cit. Zakona i suprotno navodima žalbe, činjenični opis djela sadrži sva bitna obilježja djela prekršaja iz navedene odredbe cit. Zakona.

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

9. Okrivljenica u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj osporavajući postojanje izravne veze s propuštenim nadzorom sebe kao roditelja.

10. Naime, iz detaljno provedenog postupka, a naročito nalaza i mišljenja prometnog vještaka, te iskaza svjedokinje FO, kojeg je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, proizlazi da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

11. Naime obrana okrivljenice nije imala primjedbi na pročitani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gorana Husineca, koji je u svom nalazu naveo da je maloljetni vozač mogao pravovremeno uočiti šljunak te pojačati intenzitet kočenja prije šljunka, te da se automobili nije pojavio u tom trenutku na tom mjestu u to vrijeme da bi biciklist produžio i zabio se u ogradu nešto manjom brzinom.

12. U konkretnom slučaju radi se o nalazu stručne i nepristrane osobe koja je uzela u obzir sve elemente relevantne za utvrđivanje činjenica i na temelju čega je dala svoje stručno mišljenje, koje je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

13. Nadalje, potpuno je u pravu prvostupanjski sud kad navodi da je došlo do propuštanja nadzora nad djetetom, tim više jer okrivljenica živi u neposrednoj blizini, što sama navodi u pisanoj obrani, u dijelu gdje se dogodila prometna nesreća, pa je upoznata sa činjenicom da se tu nalazi rasuti šljunak, a s obzirom da je znala da se radi o cesti sa prednošću prolaska morala je na tu činjenicu upozoriti maloljetnog sina, odnosno na potencijalnu opasnost koja proizlazi iz navedene činjenice, odnosno ne dozvoliti djetetu upravljanje biciklom bez nadzora, kako je to sve valjano i detaljno obrazložio prvostupanjski sud. Dakle, notorno je da je majka maloljetnika kao roditelj propustila nadzor nad maloljetnikom koji je u izravnoj vezi sa nastalim prekršajem, tim više što je nezgoda nastala u večernjim satima i uvjetima smanjenje vidljivosti, a što okrivljenica sama navodi u žalbi.

14. Stoga je okrivljenica kao roditelj morala imati u vidu opasnost koja za maloljetno dijete proizlazi pri vožnji u večernjim satima pod takvim uvjetima na cesti (rasuti šljunak koji stoji kod ceste s prednošću prolaska) te je evidentno propustila nadzor koji je u izravnoj vezi s nastalom nesrećom time što maloljetno dijete nije upozorila na opasnost koja proizlazi iz takve situacije na cesti, odnosno dozvolila je maloljetnom djetetu upravljanje biciklom bez nadzora.

15. Posebno treba istaknuti na neosnovanost žalbenog navoda da okrivljenica i da je bila neposredno uz maloljetno dijete nije mogla učiniti ništa da spriječi počinjenje prekršaja, a imajući u vidu sve prethodno navedeno, da je upoznata sa opisanom situacijom na cesti, rasuti šljunak koji stoji u neposrednoj blizini kuće okrivljenice već duže vrijeme, kod ceste s prednošću prolaska, večernji sati, te smanjena vidljivost, što sve nedvosmisleno ukazuje na propuštanje nadzora okrivljenice kao roditelja nad maloljetnim djetetom.

16. Dakle, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sva utvrđenja i zaključke temeljio na svestranoj analizi svih provedenih dokaza te je na ocjeni istih izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenice za djelo iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 2. istog Zakona.

18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi detaljno i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

19. Nadalje, ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.

20. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660 do 1990,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), a odredbom članka 293. stavka 2. cit. Zakona propisan je iznos od 260,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), pa ovaj sud izrečenu novčanu kaznu u visini posebnog minimuma smatra primjerenom kako počinjenom prekršaju tako i osobi okrivljenice, sukladno članku 6., 32. i 36. Prekršajnog zakona.

21. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 65,00 eura u paušalnom iznosu, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,00 eura po stalnom sudskom vještaku, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona.

22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.

23. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenicu i tužitelja.