Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl.br. Gž Ob-63/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Juraju Rajiću i Marijanu Bruketa, odvjetnicima iz Požege, protiv tuženika ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Leu Farkašu, odvjetniku iz Požege, radi utvrđenja bračne stečevine, podredno darovanja, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Požegi, posl. br. P Ob-57/2018-29 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, posl. br. P Ob-57/2018-29 od 28. srpnja 2022. u točkama I., II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci (točka IV. izreke), a prihvaćeni su eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi sadržaja kao u izreci (točke I. i II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn (točka III. izreke). Točkom V. izreke stranke su oslobođene od plaćanja sudskih pristojbi; tužiteljica u cijelosti, a tuženik za 80%.
2.Protiv točke I., II. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da joj s osnove bračne stečevine pripada i da je suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] [adresa] zgrada, dvorište i voćnjak sa 1923 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Oranica brig sa 6795 m2 (dalje: nekretnine), a što je tuženik dužan priznati i izdati joj tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva njenog suvlasničkog dijela na nekretninama. Tužiteljica je postavila i dva eventualno kumulirana zahtjeva. Prvim eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da je darovanje koje su učinili LR iz [adresa] i ČR iz [adresa] u iznosu od 17.000 DEM prema svom ocu – tuženiku za kupnju nekretnina od PR po kupoprodajnom ugovoru od 5. siječnja 2001., dar kojega su učinili u jednakim dijelovima svakom od roditelja, dakle ½ dijela majci tužiteljici, a ½ dijela tuženiku. Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da je suvlasnik u ½ dijela nekretnina.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su predmetne nekretnine djeca stranaka kupila svojim roditeljima-parničnim strankama, te ih objema darovali u ½ dijela, a samo formalno u kupoprodajnom ugovoru da je naveden tuženik kao kupac i kao vlasnik upisan u zemljišne knjige budući da je, prema navodima djece stranaka, bio običaj da se nekretnine upišu "na glavu kuće", a to da je u konkretnom slučaju bio tuženik. Nadalje utvrđuje da su stranke nakon adaptacije i popravka uselile u darovane im nekretnine. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio eventualno kumulirane tužbene zahtjeve, dok je odbio glavni tužbeni zahtjev.
7. Osnovano navodi tuženik u žalbi da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između izreke i obrazloženja zbog čega se ne može ispitati. Stoga ju je valjalo ukinuti.
8.1.1. U odnosu na prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valja reći slijedeće. On je kontradiktoran i nejasan jer se traži utvrđenje da darovanje iznosa od 17.000,00 DEM tuženiku za kupnju kuće predstavlja darovanje i tuženiku i tužiteljici, svakome u ½ dijela.
8.1.2.Nadalje, prema mišljenju ovog suda, kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva sve ugovorne strane tog Ugovora trebale bi sudjelovati u parničnom postupku kao stranke jer se ne može donijeti odluka o sadržaju ugovora bez da u postupku sudjeluju sve ugovorne strane.
8.1.3. I konačno, prvostupanjski sud utvrđuje da su LR i ČR, djeca parničnih stranaka, darovala parničnim strankama kuću, a istovremeno prihvaća tužbeni zahtjev da su djeca stranaka darovala parničnim strankama novac (za kupnju kuće), što je kontradiktorno. Dakle, prvostupanjski sud utvrđuje da su djeca parničnih stranaka darovala roditeljima kuću, a pretpostavka tog darovanja je da su oni prethodno kupili kuću (o čemu nema nikakvog dokaza), dok prihvaća tužbeni zahtjev kojim utvrđuje da su djeca stranaka darovala tuženiku, odnosno parničnim strankama, novac u iznosu od 17.000,00 DEM za kupnju kuće (a ne kuću). Iako obrazloženje sudske odluke ne stječe svojstvo pravomoćnosti (nego samo izreka), valja ipak napomenuti da je isti prvostupanjski sud u presudi poslovni broj P-507/2014 od 18. ožujka 2015. utvrdio da su djeca stranaka isplatila prodavateljici kupoprodajnu cijenu za predmetnu kuću, ali da njihova namjera nije bila da oni postanu vlasnici kuće, već njihov otac-tuženik, pa da novac kojeg su djeca parničnih stranaka predala prodavateljici nekretnine na ime kupoprodajne cijene predstavlja njihov dar tuženiku.
8.2. U odnosu na drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valja reći da prvostupanjski sud nije naveo niti jedan razlog o odlučnim činjenicama, odnosno nije naveo temeljem čega smatra da je tužiteljica stekla suvlasništvo u ½ dijela predmetnih nekretnina, time da niti tužiteljica nije navela osnov stjecanja prava vlasništva, a trebala je. Naime, vlasništvo se stječe pravnim poslom, odlukom suda ili druge vlasti, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Tuženik je iz sadržaja obrazloženja presude, posebno iz dijela da je „tuženik samo formalno naveden u kupoprodajnom ugovoru kao kupac“ vjerojatno zaključio da je prvostupanjski sud smatrao da je riječ o prividnom ugovoru, pa u žalbi osporava da bi bila riječ o prividnom ugovoru. Kako prvostupanjski sud nije naveo niti jednu činjenicu temeljem koje smatra da je tužiteljica stekla suvlasništvo predmetne nekretnine i to podveo pod pravni propis, presudu nije moguće ispitati u tom dijelu.
9. U nastavku posutpka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će donijeti novu, zakonitu odluku za koju će navesti razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje, sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica dužna činjenično obrazložiti. Kako tužiteljica nije navela na temelju kojih činjenica i koje osnove smatra da je stekla suvlasništvo predmetne nekretnine, sud će je pozvati da se izjasni o tome.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
11. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama IV. i V. izreke.
U Rijeci 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
