Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ob-29/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice IU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica u Delnicama, i predlagatelja BU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici ĐU, ŽU, ČU, DU, ABC i ABC, odvjetnici u Rijeci, uz sudjelovanje maloljetnog FU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i maloljetne CU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa posebna skrbnica IUL iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica [adresa], radi razvoda braka, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P Ob-137/2021 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P Ob-137/2021 od 30. prosinca 2024. u točkama II., IV., V., VI. i odbijajućem dijelu odluke o trošku u odnosu na predlagatelja BU sadržane u toč. VIII. Izreke.

II Uvaženjem žalbe predlagateljice IU preinačuje se odluka o trošku sadržana u toč. VIII. Izreke i sudi:

„Nalaže se predlagatelju BU da u roku od 15 dana isplati predlagateljici IU parnični trošak u iznosu od 500 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška predlagateljica odbija kao neosnovanim.“

III Nalaže se predlagatelju BU da u roku od 15 dana isplati predlagateljici IU trošak žalbenog postupka u iznosu od 207,50 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška predlagateljica odbija kao neosnovanim.

IV Odbija se zahtjev predlagatelja BU radi naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom razveden brak stranaka (toč. I izreke), odlučeno je da će maloljetna djeca I i CU stanovat s majkom a da će roditelji pravo na roditeljsku skrb ostvarivati zajednički i sporazumno (toč. II i III. izreke), dok je u toč. IV. Izreke odlučeno o načinu održavanja osobnih odnosa oca s djecom. U toč. V. izreke određen je doprinos za uzdržavanje i to za sina FU u visini od 180 eur te za kćer B iznos od 130 eur, dok je u toč. VI. naloženo predlagatelju da za uskraćeno uzdržavanje sina podmiri 8.640 eur, a kćeri 6.240 eur. U točki VII. izreke odbijen je dio zahtjeva radi uzdržavanja i uskraćenog uzdržavanja djece preko dosuđenih iznosa u toč. V. i VI. izreke. U točki. VIII. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv odluka sadržanih u toč. II., IV., V., VI. i VIII. Izreke žalbu podnosi predlagatelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba uvaži i presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine. Predlagateljica pobija odluku o trošku sadržanu u toč. VIII. izreke pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

3. Stranke nisu odgovorile na žalbu.

4. Žalba predlagatelja nije osnovana, dok je žalba predlagateljice djelomično osnovana.

5. U ovoj brakorazvodnoj parnici odluka o razvodu braka stranaka sadržana u toč. I. izreke zbog izostanka žalbi stranaka pravomoćna je.

6. Sporna je zakonitost odluke o stanovanju djece s majkom i s tim u vezi odluke o načinu odvijanja osobnih odnosa, kao i odluke o budućem i uskraćenom doprinosu za uzdržavanje.

7. Predlagatelj tvrdi kako sud prvog stupnja nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, a one koje je naveo da su proturječni stanju spisa zbog čega da je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovo se ne prihvaća jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji uključuju sukobljene stavove i tvrdnje stranaka, pri čemu nema proturječja sa provedenim dokaznim postupkom, pa kako nije ostvarena ni jedna druga aspolutno bitna povreda na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP presudu je moguće ispitati.

8. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 335. ZPP jer time što je sud prvog stupnja presudu izradio izvan za to zakonom propisanih rokova, nije bilo od utjecaja na zakonitost iste. Predlagatelj u žalbi tvrdi da je u međuvremenu od zaključenja glavne rasprave do izrade presude podnio kaznenu prijavu protiv predlagateljice jer da je maloljetni sin pobjegao od majke u strahu od fizičkog kažnjavanja. Na ove tvrdnje valja odgovoriti da je predlagatelj i ranije prijavljivao majku nadležnom Centru za socijalnu skrb koji je izvršio izvide i nije utvrdio propuste u postupcima majke, te da iz više nalaza stručnjaka koji su izvodili vještačenja u predmetu ne proizlaze okolnosti koje bi ukazivale na najmanju sumnju da bi majka bila verbalno ili fizički nasilna prema djeci. Iznesenom tvrdnjom da bi se radilo o situaciji u kojoj bi dobrobit djeteta bila ugrožena, a imajući u vidu opisane okolnosti, ovom žalbenom vijeću predlagatelj nije učinio vjerojatnom potrebu utvrđivanja daljnjih činjenica.

8.1. Nisu ostvareni ni preostali žalbeni razlozi jer je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u iscrpno provedenom dokaznom postupku pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Predlagatelj u žalbi tvrdi kako je odluka o stanovanju djece s majkom manjkava jer sud ne uzima u obzira da predlagatelj ima adekvatne stambene uvjete (dječje sobe) što predlagateljica nema osigurano, da se radi o djeci poznatom prostoru, da bi isti s obzirom na zanimanje znatno više vremena provodio s djecom, za razliku od predlagateljice koja radi u smjenama pa su djeca većinu vremena s njenom majkom, koja je k tome ima psihičkih tegoba. Smatra da se osnovnom i dopunskom usmenom nalazu vještaka ne može temeljiti sudska odluka, a onda s druge strane citira dijelove nalaza za koje smatra da mu idu u prilog. U svakom slučaju drži da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog novim vještačenjem.

10. Iz razloga je pobijane odluke razvidno da je stručni tim ... nakon provedenog psihologijskog ispitivanja i izvida na licu mjesta, te uvažavajući postupanja roditelja nakon prekida bračne zajednice uzrokovano njihovim karakternim osobinama, dao mišljenje da se djeca povjere na skrb majci a da s ocem ostvaruju osobne odnose koji su i do sada tekli sukladno željama djece koja žive s majkom i koja ih u tome potiče i podržava.

11. Nadalje, provedenim kombiniranim vještačenjem po specijalistima psihijatrije i psihologije zaključeno je kako djeca imaju dobar i privržen odnos sa oba roditelja, no zbunjena su i ne prihvaćaju činjenicu da obitelj više ne živi zajedno. Žive s majkom u obiteljskoj kući njezinih roditelja i s ocem, koji također živi u neposrednoj blizini, ostvaruju redovite i česte osobne odnose koji su širi od planiranog rasporeda. Oba roditelja imaju zadovoljavajuće roditeljske kompetencije i kvalitetnu povezanost s djecom i kod istih se ne nalaze odstupanja u kvaliteti psihičkog funkcioniranja. S obzirom na karakterološka obilježja predlagatelj je sklon projektivnosti, idealizaciji, prikazivanju u socijalno poželjnijem svijetlu iz čega proizlaze slabiji prilagodbeni kapaciteti u smislu pružanja stabilnosti, postavljanja granica i konzistentnosti u primjeni odgojnih postupaka. Prisutna su konfliktna područja s bivšom suprugom vezano za ostvarenje roditeljske skrbi pri čemu je slabijeg uvida u vlastite obrasce i time smanjene sposobnosti i spremnosti na promjenu i suradnju. Majka unatoč konfliktnim područjima s bivšim suprugom, postavlja granice u odgoju djece i konzistentna je u primjeni odgojnih postupaka, iskazuje dobar uvid u vlastite obrasce zbog čega je očuvanih prilagodbenih kapaciteta i spremnosti na suradnju. Zaključno je mišljenje i prijedlog vještaka da djeca nastave živjeti s majkom te redovito održavaju osobne odnose s ocem prema planiranom rasporedu.

12. Sin I nije spreman odvojeno promatrati svoj odnos s mamom i tatom, oboje su mu podjednako važni i jedina mu je želja da obitelj ponovo bude na okupu, pa bi sa dječakom trebalo raditi na prihvaćanju postojeće situacije razvoda roditelja bez da okolina djetetu šalje dvosmislene poruke. Kćer CU tijekom psihologijskog ispitivanja pokazuje zbunjenost a iz kontakta s roditeljima vidljivo je da nešto veću privrženost pokazuje majci, no i s ocem ostvaruje dovoljno blizak kontakt. Vještaci smatraju da bi trebalo podržati postojeću strukturu života djece s majkom i redovitim održavanjem osobnih odnosa s ocem.

13. U usmenom su nalazu vještaci izjavili da „laganu prednost“ daju majci zbog karakteristika ličnosti oca koji interes djece u manjoj mjeri od majke stavlja na prvo mjesto. Majka je tijekom ispitivanja pokazala veći stupanj suradnje, nije krila informacije, tako ni o bolesti majke (multipla skleroza i terapija zbog pokušaja samoubojstva), dok je predlagatelj usmjeren na poremećene partnerske odnose, kod njega su prisutne ljutnja i osjećaj uskraćenosti čime se gubi iz vida primarni cilj-dobrobit djece.

14. U konačnici sud je prvog stupnja ocijenio da kada ima u vidu rezultate provedenog vještačenja, ali i iskaze samih stranaka te njihovo ponašanje tijekom postupka, kako je u ovom trenutku u najboljem interesu maloljetne djece da nastave stanovati s majkom. Smatra sud kako oba roditelja imaju odgovarajuće roditeljske kompetencije, ali je majka ipak pokazala veće snalaženje u nastaloj situaciji raspada obiteljske zajednice. Kao takva može pružiti veću podršku i stabilnost djeci. Otac da je više usmjeren na ukazivanje negativnih karakteristika majke i to čini tijekom trajanja cijelog ovog postupka. Tako primjerice da majku optužuje za neadekvatnu brigu za djecu, a kada se takve tvrdnje provjere putem institucija proizađe okolnost da su navodi oca neistiniti i da majka adekvatno skrbi o djeci. Pritom da otac uopće ne uviđa kako svojim postupanjem zapravo šteti interesima djece, odnosno u potpunosti zaboravlja da bi mu dobrobit djece trebala biti na prvom mjestu. Otac je još uvijek u najvećoj mjeri opterećen propalim partnerskim odnosom što ga sprječava da s majkom djece ostvari barem minimalnu suradnju u odnosu na zajedničku djecu.

15. Iz iznesene je ocjene suda prvog stupnja razvidno da je utemeljena na svim izvedenim dokazima, da je iznesena na stručan, objektivan i analitički način, a ne manje važno je za reći kako su stručni tim Centra za socijalnu skrb i nalaz i rezultati kombiniranog vještačenja podudarni u zaključku da djeca trebaju stanovati s majkom koja je u stanju pružiti stabilniju sredinu putem dosljednih odgojnih mjera i granica, što je prije svega u najboljem interesu djece. Djeca vole oba roditelja i s istima imaju blizak odnos, a „lagana prednost“ koja se apostrofira u žalbi kao nejasna, po stajalištu je ovog suda u svemu jasno objašnjena kroz sve spomenute nalaze, te se odnosi na karakterne osobine oca i neriješenog osobnog konflikta zbog raspada zajednice života koje utječu na stabilan odgoj djece, manjak kapaciteta za postavljanje odgojnih granica i za prilagodbu. Stoga nije osnovan žalbeni navod da bi nalazi vještaka bili nevjerodostojni, naprotiv isti su produkt odgovarajućih psihijatrijskih i psihologijskih ispitivanja i svojim sadržajem i zaključcima pokazuju da stručnost u radu i kompetenciju pri iznošenju zaključaka. Sud je prvog stupnja na istima s pravom temeljio svoju odluku, te jednako tako pravilno odbio provođenje daljnjih vještačenja kao nepotrebnih jer odlučne činjenice nisu ostale u dvojbi ili pak nerazjašnjene.

16. Pored navedenog, sud je prvog stupnja pobijanu odluku utemeljio i na iskazima stranaka, te je po mišljenju ovog suda sakupljeni dokazni materijal pravilno interpretiran. Tvrdnju žalitelja da ima adekvatnije životne uvjete, više vremena za djecu za razliku od zaposlene majke i da baka po majci zbog vlastitih problema može uzrokovati pojačani stres u obitelji, su okolnosti koje su stručni timovi Centara i ovaj imenovan u sudskom postupku, imali u vidu jednako kao i sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke. Po stajalištu ovog suda, veličina stambenog prostora jednog od roditelja nije odlučan faktor, sve dok djeca žive u uobičajenim uvjetima i standardom, a utvrđeno je da im majka pruža takve uvjete i štoviše stalno se trudi popraviti ih. Zaposlenje majke i rad u smjenama nije činjenica koja bi imala negativno utjecati na njezine roditeljske kompetencije, a niti je itko od vještaka navedeno smatrao zaprekom ili okolnošću koja bi utjecala na dobrobit djece. Isto kao ni okolnost psihičkih tegoba bake po majci, koja živi u odvojenom domaćinstvu sa suprugom tj. ocem predlagateljice, dok nadzor koji obavlja nad djecom to čini uz odobrenje predlagateljice koja prema stajalištu vještaka “ima odlične kompetencije i može odlučiti s kim će ostaviti djecu“. Baka po majci uzima terapiju, a konačno iz stranačkog iskaza predlagateljice proizlazi da djecu na skrb ostavlja ne samo majci, već roditeljima, pa ovaj dio nalaza kojeg predlagatelj pravilno citira u žalbi pozivajući se na mogućnost nastanka povećanog stresa zbog tegoba bake koje mogu povratno djelovati na djecu, valja odgovoriti da bolest člana šire obitelji nije otežavajuća okolnost sve dok roditelj s kojim dijete stanuje ima kompetenciju procijeniti stanje i donijeti ozbiljnu odluku na dobrobit svoje djece, a prema stajalištu vještaka predlagateljica ih ima.

17. Stoga je žalbu predlagatelja valjalo odbiti i odluku iz toč. II. izreke presude potvrditi jer je pravilno utemeljena na odredbi čl. 96. st. 2. u svezi sa odredbom čl. 416. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. – dalje ObZ). Odluka o održavanju osobnih odnosa oca s djecom također je odbićem žalbe potvrđena budući je sud prvog stupnja imao u vidu dosadašnji, ustaljeni način odvijanja odnosa, kao i mišljenje Centra za socijalnu skrb, a niti se u žalbi iznose konkretni prigovori protiv pravilnosti ove odluke.

18. Nadalje, u žalbi se ističe kako su ostale neobrazložene ukupne potrebe djece, što se također ne prihvaća. Sud je prvog stupnja iz iskaza stranaka, utvrdio materijalne mogućnosti roditelja (oba zaposlena) i njihove uobičajene rashode, kao i potrebe djece u dobi od 10 i 6 godina života, kako u odnosu na uobičajene životne troškove, tako i one koji nastaju u predškolskoj dobi zbog pohađanja vrtića, te školskoj dobi zbog pohađanje škole. Utoliko i ovaj sud prihvaća da bi ukupne potrebe maloljetnog FU iznosile 250 eur, a Đ 200 eur, a kako je to zaključio sud prvog stupnja kada je dosudio doprinos za uzdržavanje za dječaka u visini od 180 eur mjesečno, a za djevojčicu 130 eur mjesečno. Uostalom radi se o iznosima uzdržavanja koji ne prelaze kategoriju Minimalnih novčanih iznosa za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta. Stoga je odluku od visini doprinosa za buduće uzdržavanje kao zakonito utemeljenu na odredbama čl. 308. do 317. ObZ odbićem žalbe valjalo potvrditi, ako i onu na ime uskraćenog uzdržavanja u smislu čl. 289. st. 1. ObZ s obzirom predlagatelj za čitavo razdoblje od 2021. od kada djeca žive s majkom nije plaćao doprinos za uzdržavanje. Sve to tim više što je odluka suda u toč. VII. izreke prvostupanjske presude u kojoj je odbijen višak zahtjeva za buduće i uskraćeno uzdržavanje kao nepobijana postala pravomoćnom.

19. Sud je prvog stupnja odluku o troškovima postupka donio primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ obrazlažući da su stranke bile suglasne s razvodom braka, dok je odluka o roditeljskoj skrbi donesena u interesu obje stranke, pa u takvim okolnostima smatra da je svaka stranka dužna snositi svoj trošak.

20. Predlagateljica u žalbi s pravom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz citirane zakonske odredbe koja, uz okolnosti koje je naveo sud prvog stupnja, kao jedan od kriterija za donošenje odluke o troškovima propisuje i ishod spora.

21. Utoliko je za reći da su se stranke u postupku sporile oko svih pitanja roditeljske skrbi i pitanja vezanih za uzdržavanje maloljetne djece, pa iako se ujedno radi pravima djece i pravima i obvezama roditelja o kojima sud odlučuje vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što je bez daljnjeg u interesu oba roditelja, valja primijetiti kako odredba čl. 366. st. 1. ObZ predviđa da prilikom donošenja odluke o trošku prema slobodnoj ocjeni uz uvažavanje svih okolnosti slučaja, treba uvažiti i kriterij ishoda spora. Imajući u vidu da je postignuta suglasnost oko razvoda braka, a da je u svim ostalim pitanjima izostala što je uzrokovalo nastanak većih troškova u postupku, kao i visinu doprinosa uzdržavanja kako je on dosuđen, ovaj je sud stajališta da je u primjeni odredbe čl. 366. st. 1. ObZ predlagatelj dužan snositi troškove prvostupanjskog postupka u visini od 500 eur (83%), a što uključuje razmjeran dio jednokratne naknade za zastupanje u prvostupanjskom postupku po Tbr. 7/3. Odvjetničke tarife a koja u punom opsegu iznosi 500 eur i razmjeran dio naknade po Tbr. 11/2. koja u punom opsegu iznosi 100 eur. Iz tih je razloga žalbu predlagateljice djelomično valjalo uvažiti i dosuditi troškove prvostupanjskog postupka od 500 eur, a djelomično je odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, sve uz primjenu odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP.

22. Prema odredbi čl. 166. ZPP valja odlučiti o troškovima žalbenog postupka pa je utoliko i prema uspjehu u istom predlagateljici dosuđen iznos od 207,50 eur sukladno Tbr. 10/3. Odvjetničke tarife. Predlagatelj nije uspio u žalbenom postupku iz kojih mu razloga ne pripada pravo na žalbeni trošak.

U Rijeci 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar