Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-977/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FMĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1212/2023-18 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1212/2023-18 od 18. travnja 2024. u točki I., III. IV. te u točki II. izreke za iznos od 389,80 eur sa zakonskom zateznom kamtom.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se prvostupanjska presuda u točki II. izreke preko iznosa od 389,80 eur do iznosa od 398,80 eur tj. za iznos od 9,00 eur.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o [broj kredita], kreditna partija [broj kredita] od 5. veljače 2007. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita, kojom je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku prije korištenja kredita plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 2,000 % (dva posto) naknade za iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom ugovora o kreditu. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 398,80 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2007. pa do isplate, u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 599,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2024. pa do isplate dok je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv citiranog presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući iste zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga iznijetih u žalbi za istaći je da tuženik osnovano ukazuje da je pobijanom odlukom u dijelu kojem je odlučeno o visini tužbenog zahtjeva ( točka II. izreke) prekoračen tužbenog zahtjev te u ovom dijelu osnovano upire na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP)

7. Kako u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku ( čl. 2. ZPP-a) te kako tužiteljica u konkretnom slučaju tužbom zahtjeva isplatu iznosa od 389,80 eur a kako je prvostupanjski sud pobijanom odlukom u točki II. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 398,80 eur to je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu za isplatu prekoračio zahtjev tužiteljice.

8. S obzirom da je prvostupanjski sud prekoračio zahtjev tužiteljice u dijelu kojim joj je priznato pravo na isplatu preko iznosa od 389,80 eur do iznosa od 398,80 eur to je po žalbi tuženika odluku sadržanu u toč. II. izreke pobijane odluke u tom dijelu valjalo ukinuti temeljem odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a te odlučiti kao u izreci rješenja.

9. Ispitujući pravilnost pobijane odluke u preostalom dijelu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP- ana koju ukazuje tuženik, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude nije nerazumljiva niti je proturječna razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

10. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim čl. 10. Ugovora o [broj kredita] od sklopljenog između stranaka 5. veljače 2007. te posljedično tome zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 389,80 EUR-a s zateznom kamatom.

12. Među strankama nije sporno da su sklopile predmetni Ugovor kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu od 32.312,51 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan puštanja kredita u tečaj i da je u vezi tog kredita između stranaka ugovorena obveza tužiteljice platiti naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (ulazna naknada) u visini 2,000 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK).

13. Također nije sporno da je tuženik kao banka prilikom plasmana kredita, 5. veljače 2007., naplatio naknadu za spornu obradu u visini od 389,90 eur.

14. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravilnost primjene materijalnog prava te zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu te posljedično obvezivanje tuženika na isplatu tužitelju iznosa od 398,80 eur.

15. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP) te pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je sporna ugovorna odredba nepoštena.

16. Odredba čl. 81. ZZP-a propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2).

17. Naime, o spornoj odredbi kako je to utvrđeno u postupku nije se pojedinačno pregovaralo, ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 81. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati.

18. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), te kako su pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka i jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 2,00% od iznosa kredita to je pravilna zaključak prvostupanjskog suda da sporna odredba ugovora uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba u smislu odredbe članka 81. st. 1 ZZP nepoštena, te u smislu odredbe članka 87. st. 1 ZZP ništetna.

19. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom sporni dio ugovorne odredbe iz čl. 10. Ugovora o kreditu, jer iz navedene odredbe proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, ovdje tužiteljica, obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2,00 % od iznosa kredita.

20. O sadržaju te ugovorne odredbe nije se pregovaralo time da iz sadržaja samog Ugovora i odredbe čl. 10. st. 1 nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada za obradu kreditnog zahtjeva i zašto je određena baš u visini od 2,00 % od ukupnog iznosa kredita te koje to troškove ona pokriva. Budući tuženik kao banka nije dokazao kakve je imao stvarne troškove vezano uz sklapanje ugovora o kreditu, kao niti visinu istih, a to ne proizlazi niti iz sadržaja Ugovora pa kako sadržajem sporne odredbe nije jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom jasno određenom iznosu, to takva ugovorna odredba uzrokuje znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba.

21. Iz navedenih razloga, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni razlozi tuženika kojima ukazuje da u vrijeme sklapanja Ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje ulazne naknade, kao niti pozivanje tuženika na odredbe ZZP koje mu idu u korist, s obzirom da se radi o subjektivnom i neutemeljenom tumačenju materijalnog prava od strane tuženika. Naprotiv, prvostupanjski sud imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu), te okolnost da tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Stoga, bez obzira što je prema odluci Suda EU u predmetu br. C-621/17 (FM protiv CIB Bank Zrt.) navedeno da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu ne treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose i da načelno odredba koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretno usluge pružaju u zamjenu za te troškove, ne uzrokuje znatniju neravnotežu na štetu potrošača u pravima i obvezama stranaka, u konkretnom slučaju ta odluka prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije primjenjiva jer tužiteljici prije sklapanja Ugovora uopće nisu objašnjeni i predočeni potrebni parametri strukture sporne odredbe o naknadi za obradu kredita.

22. Neosnovano tuženik prigovora i zakonitosti prvostupanjske odluke glede prigovora zastare i tijeka zatezne kamate. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, to zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnost se zahtijeva vraćanje.

23. Slijedom iznijetog pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbe čl. 10. Ugovora te je pravilno sukladno odredbi čl. 323.st.1. ZOO-a naložio tuženiku vratiti tužiteljici naplaćenu naknadu u visini od 398,80 EUR-a s kamatom tekućom od 8. veljače 2007. kada je tuženik naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO) te je pravilno odlučio na način kako je to navedeno u toč. II. pobijane presude.

24. O zateznoj kamati pravilno je odlučeno temeljem čl. 1115 ZOO. Naime, tuženik je nesavjestan stjecatelj s obzirom da je navedena odredba Ugovora ništetna, kako to proizlazi i iz razloga presude, pa je kamata jasno i pravilno dosuđena od dana uplate kao dana stjecanja.

25. Valja navesti da se tuženik sadržajem žalbe neosnovano poziva na odredbu čl. 7. Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" br. 53/20., 83/20.)kojom je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovoga Zakona ne teku zatezne kamate jer ovaj Zakon propisuje posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 a u konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku u odnosu na koji nisu propisane posebne interventne mjere.

26. O troškovima parničnog postupka odlučeno je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te je tužiteljici odmjeren trošak u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" br. 138/23., dalje Tarifa), dok tuženiku pravilno nije dosuđen parnični trošak jer nije uspio u parnici.

27. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude a temeljem odredbe čl. 369.st.5. kao u izreci rješenja.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

U Rijeci 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković