Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7182/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe UMAMI d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ZL, oboje zastupani po branitelju Goranu Ficko, odvjetniku iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine, broj: 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20, 143/21), odlučujući o žalbi tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba sanitarne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-893/2023-7 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba sanitarne inspekcije preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se I-okr. pravnoj osobi UMAMI d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura (tisućučetrdeset eura), koju je I-okr. pravna osoba UMAMI d.o.o. dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II. U ostalom dijelu žalba tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba sanitarne inspekcije odbija se kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 300,00 eura. a II-odgovorna osoba od 100,00 eura, zbog prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 26,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o visini novčane kazne za I i II- okrivljene.
2.1. Žalitelj u žalbi sadržajno se žali na visinu izrečenih novčanih kazni i navodi raspone propisanih novčanih kazni za djelo prekršaja i konstatira da je sud okrivljenike proglasio krivima i umanjio novčane kazne ispod minimalnih.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava okrivljenika, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući dalje pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izricanjem novčane kazne I-okr. pravnoj osobi za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude od 300,00 eura I-okrivljeniku, kao pravnoj osobi, prekoračio ovlast koju ima po zakonu te povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist I-okrivljenika, koja je povreda navedena i opisana odredbom članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.
5.1.Naime, člankom 37. stavkom 3. točka 1. Prekršajnog zakona propisano ako je za prekršaj propisana novčana kazna do 5.308,91 eura ili u točno određenom iznosu do 5.308,91 eura ili u minimumu do 1.327,23 eura, kazna se može ublažiti do općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovog Zakona), točkom 2. istog stavka i članka propisano je da ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura ili točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.308,91 eura, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (čl. 33. ovog Zakona).
6. Stoga je ovaj sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te I-okr. pravnoj osobi, zbog počinjenog prekršaja, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanju odgovornosti I-okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazne cijenio prvostupanjski sud, izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 1.040,00 eura.
7. Tako izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra razmjerenim prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da će se istom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije. Pobijajući odluku o prekršajnoj sankciji, podnositelj optužnog prijedloga je samo naznačio da se izricanjem ublažene novčane kazne, neće ostvariti svrha kažnjavanja, te predložio da se izrekne kazna u zapriječenom iznosu, a da pri tome nije naveo niti imovne prilike okrivljenika kojima bi potkrijepio žalbeni prijedlog i doveo u sumnju primjerenost odredbe čl. 37 Prekršajnog zakona, jer pri odmjeravanju novčane kazne između ostalog treba uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja, što zalitelj nije naveo u žalbi.
8.
S obzirom da žalba u tom pravcu ne sadrži nikakve relevantne podatke, osim suhoparnog navođenja zakonskih odredbi bez obrazloženja ovaj Sud vezan okvirima žalbe nije ovlašten utvrđivati činjenice koje bi opravdale izricanje zapriječene novčane kazne, nego shodno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispituje samo one povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.
9.Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja u odnosu na odluku o kazni za II okr. odgovornu osobu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
10. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
11. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Tomislav Tomašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu 6 (šest) otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
