Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9973/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe KKS j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ND, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br., , , , , , , , , , ), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 20. rujna 2024., poslovni broj: Pp-1911/2023, na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo protiv okrivljenika je odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da obzirom je primijenjena administrativna mjera, te da su okrivljenici izvršili uplatu od 5.300,00 eura u korist državnog proračuna te otklonili utvrđene nedostatke vezane za radnika SD i ZD koje je poslodavac prijavio na obvezno mirovinsko osiguranju s prvim danom početka rada u konkretnom slučaju radi se o presuđenoj stvari.

Izrečena upravna mjera od strane inspektora predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter pa bi daljnje vođenje prekršajnog postupka i izricanje kazne okrivljenicima predstavljalo u konkretnom slučaju povredu načela ne bis in idem, budući se radi o istom činjeničnom supstratu.

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnoj pravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka, navodeći da je rješenje donijeto u upravnom postupku budući je provedenim inspekcijskim nadzorom neposrednim zaticanjem radnika na radu, svjedočenjem radnika na zapisnik uvidom u poslovnom i radno pravno dokumentaciju te na temelju iskaza poslodavca, uvidom u službene podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o osiguranim osobama po osnovi rada kod poslodavca nedvojbeno utvrđene da narečeni radnici nisu bili prijavljeni u zakonskom roku na mirovinsko osiguranje. S obzirom na narečeno presuda kojom se odbija optužba koju je sud donio povodeći se načelom „ne bis in idem“ odnosi se u prvom redu na kazneni postupak i očito je da okrivljeni u postupcima koji su se vodili pri ovom tijelu nisu pravomoćno osuđeni niti oslobođeni optužbe niti je protiv okrivljenika obustavljen postupak radi prekršaja iz članka 112. stavak 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjivo temeljem odredbe članka 172. stava 2. točke 5. i stavka 3. istog Zakona.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno donio odluku kojom se odbija optužba protiv okrivljenika.

7. Naime, uvidom u spis utvrđeno je da su okrivljenici platili iznos od 5.300,00 eura u Državni proračun, a po rješenju nadležnog tijela od 13. lipnja 2023., donesenom na temelju članka 171. Zakona o mirovinskom osiguranju, radi neprijavljivanja radnika u propisanom roku nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio optužbu protiv okrivljenika za isti prekršaj, na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je time postupio u skladu sa stajalištem ovoga Suda da se primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari, ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a o čemu se radi u konkretnom slučaju, te je postupio i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, kao što je u predmetu Ruotsalainen protiv Finske (presuda od 16. lipnja 2009., zahtjev br. 13079/03), gdje je ESLJP utvrdio da unatoč okolnosti što je izrečena mjera u nacionalnom sustavu kvalificirana kao fiskalna mjera, a ne kaznenopravna sankcija, pretežiti značaj ima priroda kažnjive radnje, te s obzirom na to da prema tvrdnjama tužene države, dodatni porez nije nametnut u svrhu naknade štete, nego je imao svrhu odvraćanja, odnosno prevencije takvih ponašanja u budućnosti, to je Sud utvrdio da se iz toga može zaključiti da je mjera izrečena temeljem propisa čija je svrha, odnosno pravna priroda punitivna.

8. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.