Republika Hrvatska

Županijski sud

u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-223/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ĆS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; II- tužiteljice ĆSM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; III-tužiteljice GS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; IV-tužitelja KS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; V-tužiteljice RS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; VI-tužiteljice JS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; VII-tužitelja HS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII-tužitelja PS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; IX-tužitelja ŽS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; X-tužitelja ZS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]: XI-tužitelja MS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; XII-tužiteljice GSM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Vanji Pehu i Jeleni Batarelo, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, OIB: 32206148371,zastupane po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7583/2021-32 od 24. kolovoza 2023.,u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Kliničke bolnice Dubrava te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7583/2021- 32 od 24. kolovoza 2023. u točkama I., II., III., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X., XI. XII,

XIII., XIV., XV., XVI., XVII., XVIII., XIX., XX.,XXI. i XXIII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti I- tužitelju bruto iznos od 2.432,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki II. izreke I- tužitelju bruto iznos od 96,47 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki III. izreke II- tužiteljici bruto iznos od 2.810,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki IV. izreke II- tužiteljici bruto iznos od 79,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki V. izreke III- tužiteljici bruto iznos od 2.211,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki VI. izreke III- tužiteljici bruto iznos od 26,82 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki VII. izreke IV- tužitelju bruto iznos od 1.737,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki VIII. izreke V- tužiteljici bruto iznos od 2.117,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki IX. izreke V- tužiteljici bruto iznos od 78,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki X. izreke VI- tužiteljici bruto iznos od 2.557,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XI. izreke VII-tužitelju bruto iznos od 2.681,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XII. izreke VII. tužitelju bruto iznos od 139,85 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XIII. izreke VIII- tužitelju bruto iznos od 2.414,29 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XIV. izreke VIII- tužitelju bruto iznos od 124,26 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XV. izreke IX- tužitelju bruto iznos od 2.383,96 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XVI. izreke IX- tužitelju bruto iznos od 126,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XVII. izreke X-tužitelju bruto iznos od 2.394,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XVIII. izreke X-tužitelju bruto iznos od 83,85 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XIX. izreke XI. tužitelju bruto iznos od 2.335,49 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XX. izreke XI- tužitelju bruto iznos od 167,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom, u točki XXI. izreke XII-tužiteljici bruto iznos od 1.731,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom. U točki XXII. izreke odbijeni su

preostali dijelovi tužbenih zahtjeva tužitelja preko dosuđenih iznosa dok je u točki

XXIII. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv dosuđjućeg dijela prvostupanjske presude ( točke I., II., III., IV., V.,

VI., VII., VIII., IX., X., XI. XII, XIII., XIV., XV., XVI., XVII., XVIII., XIX., XX.,XXI. i XXIII. izreke) žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22

- dalje: ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troška žalbenog postuka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju prvostupanjske presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a. Presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

8. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353.st.1.t. 2. i 3. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev I-XII za isplatu bruto iznosa na ime razlike plaće temeljem osnovice za obračun plaće u razdoblju od siječnja 2016. pa do siječnja 2017. temeljem odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

10. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelji zaposlenici tuženika kao javne ustanove te nije sporna visina suđenih iznosa u odnosu na svakog od tužitelja.

11. Sporna je pravna osnovanost tužbe, tj. pitanje je li je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene sporazuma) i plaću tužiteljima isplaćivati i obračunavati s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da Izmjene sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi.

13. Naime, Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl.49.st.4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

14. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u dalje: TKU/10) u kojemu su u čl.51.st.4. ugovorile da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

15. Pored toga, ugovorne strane su člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

16. Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU-/10 i TKU-/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora.

17. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

18. Izmjenama Sporazuma u članku III propisano je da se članak III mijenja na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nadalje, izmijenjen je i članak IV te je određeno da točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

19. U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

20. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

21. Projekciju rasta plaća na temelju podataka o plaćama i tekućih gospodarskih kretanja ugovorne strane odredit će dogovorom. Ako se dogovor ne postigne projekciju će odrediti Arbitražno vijeće sukladno proceduri iz članka o Arbitražnom vijeću iz ovih Izmjena, a člankom VII. se utvrđuju odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna:

1/ Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.

2/ Potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio u 2009. godini u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više čime su se temeljem potpisanog Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka odnosno arbitraži u slučaju da revizija nije postignuta. Također potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio tijekom 2010. godine pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5% čime su se također ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka.

22. Iz citiranih odredbi Izmjena Sporazuma vidljivo je da su ugovorne strane ugovorile:

1/ povrat osnovice na iznos od 5.415,37 kuna bruto, nakon porasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto – što je propisano člankom III;

2/ usklađivanje pariteta osnovice, za koje je predviđeno da će započeti nakon isteka 6 mjeseci od povrata osnovice i u kojemu će se utvrditi paritet plaća u javnim službama s plaćama u privredi, kao osnova za daljnje povećanje osnovice – što je propisano člankom IV;

3/ odgodu usklađivanja osnovice u slučaju pada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad u prethodnoj godini – što je propisano člankom VII.

23. Predmet ovog spora je vraćanje osnovice iz članka III Izmjena Sporazuma, što tužitelji naznačuju još u tužbi. Uvjet za vraćanje osnovice je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto.

24. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz članka III Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto.

25. S obzirom na prethodno izloženo, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev I- tužitelja za isplatu bruto iznos od 2.432,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom te bruto iznosa od 96,47 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev II- tužiteljice za isplatu bruto iznos od 2.810,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom, te bruto iznos od 79,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev III- tužiteljice za isplatu bruto iznos od 2.211,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom te bruto iznos od 26,82 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev IV- tužitelja za isplatu bruto iznos od 1.737,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev V- tužiteljice za isplatu bruto iznos od 2.117,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev V- tužiteljice za isplatu bruto iznos od 78,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev VI- tužiteljice za isplatu bruto iznos od 2.557,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev VII-tužitelja za isplatu bruto iznos od 2.681,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev VII. tužitelja iz isplatu bruto iznos od 139,85 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev VIII- tužitelja za isplatu bruto iznos od 2.414,29 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev VIII- tužitelja za isplatu bruto iznos od 124,26 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev IX- tužitelja za isplatu bruto iznos od 2.383,96 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev IX-tužitelja za isplatu bruto iznos od 126,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev X-tužitelja za isplatu bruto iznos od 2.394,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev X-tužitelja za isplatu bruto iznos od 83,85 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev XI. tužitelja za isplatu bruto iznos od 2.335,49 eur sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev XI- tužitelja za isplatu bruto iznos od 167,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom, te zahtjev XII-tužiteljice za isplatu bruto iznos od 1.731,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom, a sve na ime razlike u plaći svakog od tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. pa do siječnja 2017., budući da su u navedenom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto, pri čemu visinu suđenih iznosa tuženik žalbenim razlozima i ne dovodi u pitanje.

26. Slijedom naprijed iznijetog neosnovani su navodi tuženika kojima osporava osnovanost tražbine tužitelja te neosnovano smatra da Sporazumi ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće.

27. Isto tako neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o trošku temeljenu na odredbi čl. 154.st.5. ZPP-a te neosnovano smatra da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom svog zahtjeva.

28. Odredbom čl. 154.st.5. ZPP-a propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

29. U odgovoru na pitanje što se smatra razmjerno neznatnim uspjehom u sporu, u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a po ocjeni ovoga suda ne treba cijeniti sam razmjer visine tužbenog zahtjeva s kojom tužitelj nije uspio već treba cijeniti jesu li zbog tog dijela nastali neki posebni troškovi, što ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

30. U ovoj pravnoj stvari tuženik osporava osnov tužbe dok je visinu tj. matematički izračun zahtjeva učinio nespornim na posljednjem ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i to sve prema sadržaju podneska tužitelja od 20. srpnja 2023., pri čemu se je na tom ročištu usprotivio smanjenju visine tužbenog zahtjeva učinjenog istim, koje smanjenje ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe na koje nije pristao, pa je prvostupanjski sud odlučivao o osnovanosti visine zahtjeva sadržanih u tužbi, na način da je pobijanom presudom visini zahtjeva tužitelja djelomično udovoljio, i to do visine iznosa zahtjeva tužitelja koje je tuženik učinio nespornim prema podnesku od 20. srpnja 2023.

31. Upravo iz ovakvih okolnosti slučaja evidentno je da vezano uz raspravljanje za visinu odbijenog dijela zahtjeva tužitelja, tuženik nije imao niti su mu nastali posebni troškovi pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154.st.5. ZPP-a tužiteljima priznao sve troškove potrebne za vođenje parnice a zahtjev tuženika za naknadom troška kao neosnovan odbio.

32. Slijedom navedenog neosnovani su navodi tuženika da je prvostupanjski sud o trošku trebao odlučiti primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a.

33. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. u vezi sa žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te presudu suda prvog stupnja

potvrditi u točkama I., II., III., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X., XI. XII, XIII., XIV., XV.,

XVI., XVII., XVIII., XIX., XX.,XXI. i XXIII. izreke.

34. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu točke XXII. ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković