Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1646/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnici Ljubici Spajić iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4395/2023-53 od 29. svibnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-4395/2023-58 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4395/2023-53 od 29. svibnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-4395/2023-58 od 21. kolovoza 2024. u točki I. i II. izreke do iznosa troška parničnog postupka od 3.082,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki II. izreke na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 eur odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 13.4.2006. sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziran po javnom bilježniku Želimiru Miriću iz [adresa], u dijelu u kojem ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35 % godišnje. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 746,35 eur zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.332,60 eur (iznos ispravljen rješenjem od 21.8.2024.) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) osporavajući i odluku o trošku te predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je u donošenju pobijane presude, automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, da je bespogovornim prihvaćenjem financijskog izračuna sudskog vještaka Darka Prpića iz nalaza i mišljenja od 15. studenog 2021. prvostupanjski sud pogrešno odlučio o osnovanosti visine tražbine tužitelja te da je ocjenom da restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario kao i ocjenom da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja, počinjenja povreda pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika uz restitucijski zahtjev na isplatu s osnova povrata stečenog na temelju takve odredbe sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a budući da je suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Među strankama nije sporno da je 13.4.2006. sklopljen predmetni ugovor o kreditu radi adaptacije stambenog objekta kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,35 % godišnje, a koja se tijekom trajanja ugovora mijenjala jednostranom odlukom tuženika, kao i da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva odnosno ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa i njegova visina kao i zastara utužene tražbine.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica sklopila predmetni ugovor u svojstvu potrošača u privatne svrhe i namjeni kredita (adaptacija kuće u kojoj stanuje), a kojeg je prethodno sastavio tuženik te da tužiteljici prije sklapanja ugovora nisu bili objašnjeni parametri promjene kamatne stope koji nisu bili određeni ili odredivi ni u samom ugovoru pa je takva neodređena odredba glede promjenjive kamatne stope tužiteljici ostala nerazumljiva i uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer joj nije omogućila niti približnu procjenu kako će se ta kamatna stopa kretati.

8.1. Cijeneći prethodna utvrđenja te pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a uzimajući u obzir direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.7.2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom je utvrđena ništetost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao s potrošačima, kao i pozivom na odredbe članka 81., 82., 85. 86., 87., 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje ZZP/03), prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je odredba predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika nepoštena i ništetna pa temeljem odredbe članka 324. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela sporne ugovorne odredbe.

8.2. Nadalje prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja računovodstvenog vještaka utvrđuje razliku između mjesečnih anuiteta sa obračunatom kamatom prema osnovnom ugovoru o kreditu te plaćenih anuiteta sa naknadnim izmjenama kamatne stope na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa u ukupnom iznosu od 746,35 eur sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne preplate do isplate.

8.3. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev-2245/2017 od 20.3.2018., odbija kao neosnovan prigovor zastare jer da je u odnosu na tražbinu s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 prekinuta zastara na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe pravomoćnošću navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13.6.2014., dočim je predmetna tužba podnesena sudu 12.6.2019., dakle unutar općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a.

8.4. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članak 154. stavak 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.332,60 eur, odmjerenim prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 138/23, dalje: Tarifa) sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate pozivom na odredbu članka 151. stavak 3. ZPP-a.

9. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe i isplatu preplaćenog novčanog iznosa kojeg je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovorih odredbi.

10. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banaka, između ostalog i ovdje tuženika u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. odnosno od 10.9.2003. do 31.12.2008., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi. Pri tome, u pojedinačnom sporu tuženiku je dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o parametrima povećanja kamatne stope i metodi izračuna tih parametara, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u tom pravcu u ovom postupku nije pružio dokaze. Upravo suprotno navodima žalbe tuženika, prvostupanjski sud je cijeneći iskaz tužiteljice kao životan i uvjerljiv utvrdio da sklapajući predmetni ugovor o kreditu te obzirom na tužiteljičino zanimanje i tuženikovo postupanje kod pregovora (najbolja ponuda kredita za mlade) kao i tipski sadržaj konkretnog ugovora o čijim se odredbama nije pregovaralo, pravilno zaključio o postojanju svih pretpostavki u ovom konkretnom pojedinačnom slučaju na kojima je zasnovana citirana presuda u kolektivnom sporu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine“ br. 96/03., dalje:ZZP/03) koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora kao i odredbe ZOO-a te pravilno zaključio da je ugovorna odredba predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika ništetna te da tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Slijedom toga, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i pozivanje tuženika na primjenu odredbi zakona koji se tiču poslovanja banaka.

11. Također su neosnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešno utvrđenoj visini potraživanja temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, a koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio prema provedenom računovodstvenom vještačenju u kojem se vještak o istaknutim prigovorima koje tuženika ponavlja i u žalbi, usmeno očitovao na ročištu za glavnu raspravu navodeći da za izračun razlike po predmetnoj ništetnoj odredbi nisu od značaja drugi parametri (marža banke, referentna kamatna stopa, i sl.). Naime, treba reći da se u konkretnom slučaju radi o djelomičnoj ništetnost odredbe ugovora i to onog dijela kojim je povrat obveze vezan za promjenjivu kamatnu stopu, dok je u preostalom dijelu ta ugovorna odredba valjana. Zbog toga razliku pretplate treba utvrđivati kao razliku između valjano ugovorenog početnog anuiteta i početnu kamatnu stopu od 4,35% te kasnije obračunatih (ništetnih) povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita, kako je to prema provedenom financijskom vještačenju prvostupanjski sud pravilno utvrdio u ukupnom iznosu od 746,35 eur (5.623,41 kn).

11.1. Tuženik žalbom neosnovano osporava odluku prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata od svakog pojedinog iznosa. Navedeno iz razloga što je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost tuženika, slijedom čega tužitelju primjenom odredbe članka 1115. ZOO- a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kao dana kada je tuženik neosnovano stekao preplaćene iznose do isplate, kako je pravilno odlučeno pobijanom presudom.

12. Također je, protivno navodima u žalbi tuženika, prvostupanjski sud pravilno odlučio i o prigovoru zastare. Naime, u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VS RH od 31. siječnja 2022.). Navedeno znači da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P- 1401/12 za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a dok je pravomoćnim okončanjem tog spora zastara počela teći ispočetka, s time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare u smislu odredbe članka 245. ZOO-a. Kako je predmetni postupak pokrenut tužbom od 12.6.2019. pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je isti pokrenut unutar općeg zastarnog roka od 5 godina u propisanog odredbom članka 225. ZOO-a.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika o početku tijeka zakonskih kamata na pojedene iznose nepripadnog stjecanja tj. trenutkom njihove isplate te pravnog stajališta o nastupanju zastare valja reći da su isti neosnovani i pravno promašeni jer se odnose na dva različita pravna instituta, prethodno detaljno obrazložena, pa je stoga nepravilan i neprihvatljiv zaključak tuženik da bi tužitelju kamata na pojedine iznose pripala najranije od 14.6.2014. kada je odluka u kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke stekla pravomoćnost. Glede visine zakonske zakonske zatezne kamate pravilno ih je prvostupanjski sud dosudio tužitelju u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. ZOO-a.

14. Slijedom izloženog, s obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a te utvrđenju da je tužiteljica na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika isplatila iznos od 746,3e eur, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenih iznosa tužiteljici sa zateznim kamatama sukladno članku 1115. ZOO-a od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, kao dana kada je tuženik neosnovano stekao preplaćene iznose.

15. U odnosu na odluku o parničnom trošku, protivno navodima u žalbi tuženika, prvostupanjski sud je sukladno odredbi Tbr. 7.1. Tarife pravilno obračunao naknadu od 100 bodova po radnji obzirom na vrijednost predmeta spora koja, temeljem odredbe članka 37. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 16. stavak 1. i članka 19. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje ZSP), ulazi u bodovni razred od 1.327,01 eur do 13.272, 00 eur. Također je iz stanja spisa razvidno da je tužiteljica namirila trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eur i pristojbe na presudu u iznosu od 67,16 eur te joj je prvostupanjski sud pravilno iste i dosudio u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

15.1. Međutim, osnovano žalitelj ističe da tužitelju na ime troškova odvjetničke nagrade za sastav podneska od 8.2.2021. kojim dostavlja dokaz o plaćanju ne pripada iznos od 200,00 eur po Tbr.8.1. već iznos od 50,00 eur prema Tbr. 8.4., dok mu za sastav podneska od 7.2.2024., kojim tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev u valuti eur, pripada iznos od 100,00 eur po Tbr. 8.3., sve uvećano za trošak PDV-a od 25% i pripadajuće zakonske zatezne kamate prema odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osnovan do iznosa od 3.082,60 eur dok je u preostalom dijelu isti trebalo odbiti.

16. Slijedom navedenoga te primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članaka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer je tuženik uspio sa žalbom u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Rijeci 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić