Poslovni broj Gž-1729/2024-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Karlu Blažanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv- 791/2023-9 od 6. rujna 2024., na sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-791/2023-9 od 6. rujna 2024..
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5658/2023 od 4. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.531,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2023. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.596,67 EUR, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, ne konkretizirajući žalbene razloge. Predlaže uvažavanje žalbe i „odbacivanje“ prvostupanjske presude podredno „vraćanje predmeta na ponovno suđenje“.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.531,97 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, na ime nagrade za pružene odvjetničke usluge.
6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP- a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Među strankama nije sporno:
- da su stranke sklopile Ugovor o zastupanju od 11. prosinca 2019. kojim su ugovorile da će tužitelj zastupati tuženika u postupcima radi isplate plaće od strane ..., te da su ugovorile nagradu za zastupanje u omjeru uspjeha u sporu i to u visini 20% naplaćenih iznosa uvećano za parnični trošak koji će tuženiku biti dosuđen na teret druge strane u postupku,
- da je tužitelj zastupao tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba Karlovac u stečajnom postupku nad Ivaks d.o.o. i pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu u parničnom postupku,
- da je Ivaks d.o.o. u stečaju isplatio tužitelju po osnovi nespornog dijela tražbine iznos od 12.011,12 kuna
- da je tuženik uspio u parničnom postupku te mu je Ivaks d.o.o. u stečaju na temelju presude isplatio iznos od 103.054,95 kuna i parnični trošak u iznosu od 5.390,62 kuna,
- da je tuženik djelomično isplatio tužitelju nagradu za zastupanje u iznosu od 2.000,00 EUR
- da je tužitelj za izvršenu odvjetničku uslugu zastupanja izdao sporni račun broj 52/PJ1/2 od 28. prosinca 2022. u iznosu od 19.077,13 kuna (2.531,97 EUR prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a prema obračunu 20% × 12.011,12 kuna + 103.054,95 kuna × 20% = (2.402,22 kuna + 20.610,99 kuna × PDV 25%) + 5.390,62 kuna = 34.157,13 kuna, umanjeno za 15.080,00 kuna ,
- da tuženik sporni račun nije podmirio.
8. Sporno je da li je tuženik dužan platiti ugovorenu nagradu za zastupanje u odnosu na ukupno naplaćeni iznos od strane Ivaks d.o.o. ili samo u odnosu na iznos naplaćen na temelju presude, kao i da li je u obvezi platiti spornim računom obračunati porez na dodanu vrijednost.
9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su stranke ugovorile nagradu za zastupanje razmjerno ukupnom iznosu koji će tuženik naplatiti u stečajnom i parničnom postupku s osnove neisplaćene plaće sa kamatama, uvećano za dosuđene parnične troškove. Također, utvrđuje da stranke nisu ugovorom izričito isključile obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost od strane tuženika te da je tuženik bio svjestan te obveze.
10. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je između stranaka sklopljen ugovor o nalogu pa da sukladno čl. 763.st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO) tužitelju kao nalogoprimatelju pripada pravo na naknadu za njegov trud i to u visini spornog računa.
11. Pri tome, prvostupanjski sud cijeneći da je tužitelj obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a da stranke nisu ugovorom izričito ugovorile oslobođenje tuženika od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost i da je tuženik bio svjestan te obveze, kao i da je Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa) priznato pravo odvjetnika na naplatu poreza na dodanu vrijednost, zaključuje da je tuženik u obvezi platiti obračunati porez na dodanu vrijednost na izvršenu odvjetničku uslugu.
12. Stoga prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od dana dospijeća računa do isplate pozivom na čl. 29. st.1. ZOO- a.
13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a (u presudi očito omaškom navedeno čl. 154.st.2. ZPP-a) pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema čl. 155. ZPP-a i Tarifi, uz trošak sudskih pristojbi.
14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
15. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su stranke ugovorile nagradu za rad tužitelja u visini 20% sveukupno naplaćenog iznosa od strane Ivaks d.o.o. u stečaju, dakle kako nespornog dijela plaće u iznosu od 12.011,12 kuna, tako i spornog dijela plaće koja je tužitelju isplaćena na temelju presude u iznosu od 103.054,95 kuna.
16. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o obvezi plaćanja PDV-a na iznos ugovorene nagrade za rad tužitelja. To iz razloga jer je sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., dalje:ZPDV) tužitelj kao porezni obveznik dužan obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost u obračunskom razdoblju u kojem je odvjetnička usluga obavljena, slijedom čega je tužitelj spornim računom pravilno obračunao porez na dodanu vrijednost koji je tuženik kao krajnji korisnik usluge dužan platiti. Riječ je o zakonskoj obvezi pa u situaciji kada stranke ugovorom nisu izričito isključile obvezu tuženika kao krajnjeg korisnika na plaćanje poreza na dodanu vrijednost, kao u konkretnom slučaju kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju spornim računom obračunati iznos poreza na dodanu vrijednost.
17. S obzirom da je tužitelj spornim računom ispravno obračunao neplaćeni iznos nagrade za pruženu odvjetničku uslugu u skladu sa sklopljenim ugovorom o zastupanju u visini utuženog iznosa, pri nespornoj činjenici da tuženik račun nije platio, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 763.st.2. ZOO-a i čl. 18.st.1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11.) prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos, sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća računa do isplate sukladno čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a.
18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu tuženik žalbom neosnovano osporava pravo tužitelja na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku navodeći da je punomoćnik tužitelja odvjetnik koji je zaposlen kod tužitelja, budući da za takve tvrdnje nije pružio nijednog dokaza niti ne proizlaze iz stanja spisa predmeta.
19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, s obzirom da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1.ZPP-a pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci 5. ožujka 2025..
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
