Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-739/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeće i sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Region Fehring eGen iz Republike Austrije, Taborstraße 1, 8350 P, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije:

Raiffeisenbank Hatzendorf-Unterlamm eGen iz Republike Austrije, 8361 Hatzendorf 6, OIB: 12921273927) zastupanog po Marku Kallay, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-871/2017 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-871/2017 od 11. prosinca 2023., u točkama I, II, III, IV, V i VI izreke, te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " I.Utvrđuje se da je ništetan ugovor o zajmu [broj].... 6.listopada 2005. godine zaključen između NS i ĐS kao zajmoprimatelja i RAIFFEISENBANK HATZENDORF-UNTERLAMM D.O.O. AUSTRIA, iz Republike Austrije, Hatzendorf 6, OIB:12921273927, kao kreditora, ovjeren u potpisu javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu, I.G. Kovačića 6 pod brojem ovjere OU-1619/05-2.

II.Utvrđuje se da je ništetan javnobilježnički akt – javnobilježničko očitovanje od 18. listopada 2005. godine, sastavljeno od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu, I.G. Kovačića 6 pod brojem ovjere OU-1619/05-2 kojim zajmoprimatelji dozvoljavaju upis založnog prava na nekretnini, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 21A, garaža i dvorište u [adresa], ukupne površine 1004 m2.

III.Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu [broj kredita].[broj kredita] od 2. studenog 2006. godine zaključen između NS i NS Vlade kao zajmoprimatelja i RAIFFEISENBANK HATZENDORF-UNTERLAMM d.o.o. iz Republike Austrije, Hatzendorf 6, OIB:12921273927, kao kreditora, ovjeren u potpisu javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu, I.G. Kovačića 6 pod brojem ovjere OU1619/05-2.

IV.Utvrđuje se da je ništetan javnobilježnički akt – javnobilježničko očitovanja od 9. studenoga 2006. godine, sastavljeno od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu, I.G. Kovačića 6 pod brojem ovjere OU-1619/05-4, kojim zajmoprimatelji dozvoljavaju upis založnog prava na nekretnini, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća br. [adresa], garaža i dvorište u [adresa], ukupne površine 1004 m2.

V.Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije sklapanja:

-ugovora o zajmu [broj].[broj kredita] od 6. listopada 2005. zaključen između NS i ... kao zajmoprimatelja RAIFFEISENBANK HATZENDORF-UNTERLAMM D.O.O. AUSTRIA, iz Republike Austrije, Hatzendorf 6, OIB:12921273927, kao kreditora, kao i javnobilježničkog očitovanja od 18. listopada 2005. godine, sastavljenog od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu, I.G. Kovačića 6 pod brojem ovjere OU-1619/05-2.

-ugovora o [broj kredita] od 2. studenoga 2005. zaključen između NS i ABC kao zajmoprimatelja i RAIFFEISENBANK HATZENDORF-UNTERLAMM D.O.O. AUSTRIA, iz Republike Austrije, Hatzendorf 6, OIB:12921273927, kao kreditora kao i javnobilježničkog očitovanja od 9. studenoga 2006. godine sastavljenog od strane javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu, I.G.

Kovačića 6 pod brojem ovjere OU-1619/05-4."

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Region Fehring eGen iz Republike Austrije, Taborstraße 1, 8350 Fehring, OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tužitelju PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.303,09 Eur[1] / 47.490,62 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2023. po po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 dalje-ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu od 6. listopada 2005. koji je zaključen između stranaka i ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu pod brojem OU-1619/05, zatim da je ništetan i javnobilježnički akt od 18. listopada 2005. sastavljen kod istog javnog bilježnika i ovjeren pod poslovnim brojem OU-1619/05, zatim da je ništetan ugovor o kreditu od 2. studenoga 2006. kao i javnobilježničko očitovanje od 9. studenoga 2006. Zatim je predmet tužbenog zahtjeva i vraćanje zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije zaključenja navedenog ugovora o zajmu i ugovora o kreditu.

6. Tužitelji u tubi tvrde da su predmetni ugovori kao i javnobilježnički akt ništetni jer da tuženik u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditu i ugovora o zajmu nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke pa da je stoga neovlašteni vjerovnik, slijedom čega da su navedeni ugovori suprotni čl. 3. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/2017).

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da nije sporno da su stranke sklopile ugovor o zajmu 6. listopada 2005., da u ugovoru nije ugovoreno koje pravo će se primijeniti u odnosu na ugovorne stranke, da tuženik nije imao odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u Republici Hrvatskoj, da su korisnici kredita tužitelji i založni dužnici jamci kod javnog bilježnika sastavili javnobilježnički akt radi osiguranja potraživanja iz navedenih ugovora i da je založno pravo upisano u zemljišnim knjigama.

8. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke ugovorile izberivu nadležnost suda u Republici Austriji koji je nadležan po mjestu prebivališta zajmoprimaca korisnika kredita, a da tužitelji korisnici kredita imaju prebivalište u [adresa], dakle na području suda prvog stupnja, pa da je sud prvog stupnja nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari iako očitom greškom u točki 8. presude sud prvog stupnja navodi imena drugih tužitelja, što međutim ne utječe na zakonitost donesene odluke.

9. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 327 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) sud prvog stupnja je utvrdio da su obaveze i činidbe iz ugovora neodređene i neodredive što je suprotno čl. 269. st. 2. ZOO-a jer da činidba mora biti određena ili odrediva i da ako je činidba neodređena da je sukladno čl. 270. st. 1. ZOO-a ugovor ništetan.

10. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da su ugovor o zajmu kao i ugovor o kreditu nerazumljive odredbe o ugovornim kamatama, zateznim kamatama i sredstvima osiguranja, a da iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 22. svibnja 2023. proizlazi da kod ugovora o kreditu i ugovora o zajmu davatelj kredita, odnosno zajmodavac ima pravo obračunati ugovorne kamate samo na novčani iznos koji korisniku kredita zajmodavcu stavljen na raspolaganje. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da iz ugovora o zajmu na listu 14 spisa u rubrici: A predmet kredita i uvjeti je ugovoreno da na iznos kredita u iznosu od 150.000,00 eura aktivna kamata je od 7,75% godišnje, zatezne (i kamate na) kamate 5% godišnje, a da je ugovor o kreditu na listu 26 u rubrici: A kredit i uvjeti ugovoreno da na iznos kredita od 42.000,00 eura ugovorena je aktivna kamata 8,62% godišnje, zatezna kamata 5% godišnje iz čega proizlazi da je fiksna kamata neodređena i nedefinirana te nije jasno naznačena kamatna stopa koja se obračunava u slučaju zakašnjenja, dok je u rubrici B stavak 3. ugovora navedeno da se aktivne kamate od pojedinog salda kreditnog računa naknadno obračunavaju u slučaju kašnjenja plus zatezne kamate dospjelog iznosa kod kratkoročnih proširenja kreditnih okvira plus kamate na prekoračenje proširenog iznosa.

11. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da su navedene ugovorne odredbe koje se odnose na kamate nerazumljive i da je nejasan pojam kratkoročnog proširenja okvira ugovora i da je činidba neodređena, da nisu ugovoreni podaci pomoću kojih se može kamata odrediti niti su stranke ostavile trećoj osobi da je odredi pa da je sukladno čl. 272. st. 1. ZOO-a ugovorena kamata neodrediva, to zaključuje da je tuženik nezakonito obračunavao kamate na odobreni iznos kredita, slijedom čega da je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate kad dospiju na isplatu početi teći kamata ako ne budu isplaćene.

12. Smatra sud prvog stupnja da je predmetni ugovor o kreditu protivan prisilnom propisu ZOO-a i da je stoga ništetan.

13. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkim kreditima pa stoga ispituje i zakonitost ugovora temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

14. Stoga utvrđuje da li nepoštene ugovorne odredbe te cijeni da su ugovori unaprijed bili sastavljeni na njemačkom jeziku i da prilikom potpisivanja ugovora tužiteljima nisu bile rastumačene odredbe navedenih odredbi ugovora, da tuženik nije informirao potrošača o svim bitnim elementima ugovora o zaštiti potrošača jer da na temelju prethodne potpune i razumljive obavijesti potrošači bi bili u situaciji razumno shvatiti i razumjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njih imaju takvi ugovori s nepoštenim odredbama. Stoga sud prvog stupnja je primijenio odredbu čl. 56. st. 1. toč. 2. navedenog Zakona, pa utvrđuje da tuženik nije imao odobrenje za obavljanje poslova kreditiranja u Republici Hrvatskoj što dovodi do ništetnosti navedenih ugovora.

15. Sud prvog stupnja je utvrdio da su ugovori zaključeni u [adresa], jer da su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika u [adresa], da su navedeni ugovori protivni načelu savjesnosti i poštenja, te da su ništetni sukladno čl. 322. st. 1. i čl. 270. st. 1. ZOO-a. Stoga budući da utvrđuje da su ništetni ugovori udovoljava tužbenom zahtjevu tužitelja da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije sklapanja tih ugovora, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

16. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada utvrđuje da nije sporno da u ugovoru nije ugovoreno koje pravo će se primijeniti u odnosu na ugovorne stranke jer je tuženik već u odgovoru na tužbu tvrdio da su stranke ugovorom o kreditu i zajmu ugovorile primjenu austrijskog materijalnog prava temeljem čl. 2. Općih uvjeta poslovanja tuženika, a koji su sastavni dio navedenog ugovora, pa se zbog toga ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava. Naime sud prvog stupnja po službenoj dužnosti utvrđuje da su navedeni ugovori ništetni temeljem čl. 270. st. 1. ZOO-a i 322. ZOO-a te čl. 56. st. 1. toč. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju jer da tuženik nije imao odobrenje za obavljanje poslova kreditiranja u Republici Hrvatskoj, jer da su ugovori zaključeni u [adresa] a ne na teritoriju Republike Austrije. Naime, iz ugovora o zajmu i ugovora o kreditu na listu 14 i listu 26 spisa vidljivo je da su sastavni dijelovi tih ugovora koji su navedeni pod točkom C Opći uvjeti poslovanja i u kojima je navedeno da u ostalom vrijede Opći uvjeti poslovanja u obliku važećem u dato vrijeme te se osobito upućuje na točke 2., 11., 19., 20., 21., 38. i 59. te da iz prijevoda Općih pravila poslovanja na listu 78 i 79 spisa proizlazi pod toč. 20. je ugovoreno da za sve pravne odnose između klijenata i kreditnog instituta je mjerodavno austrijsko pravo.

17. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će na nedvojbeni način utvrditi da li su stranke ugovorile primjenu austrijskog prava, jer u slučaju da se utvrdi da je ugovorena primjena austrijskog prava ne bi bilo relevantno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje zahtjev o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17 – dalje Zakon o ništetnosti), jer se taj zakon primjenjuje samo na ugovore koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj.

18. No bez obzira na navedeno, ako sud prvog stupnja utvrdi da se ne primjenjuje austrijsko pravo sud Europske unije u predmetu C 630/17 donio je presudu povodom zahtjeva za prethodnu odluku u istovrsnoj pravnoj stvari i u toj presudi je ocijenio kako čl. 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je među ostalim, da su ugovori o kreditu i na njima temeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetni od dana sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

19. Stoga proizlazi da je navedenom presudom Europskog suda zauzet jasan i nedvosmislen stav kako su odredbe Zakona o ništetnosti s njegovim retroaktivnim djelovanjem na kreditne odnose nastale prije stupanja na snagu tog Zakona u suprotnosti sa slobodom pružanja usluga iz čl. 56. UFEU-a.

20. Budući da navedena presuda djeluje prema svima ona je pravno obvezujuća za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje kao i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima. To znači da predmetni ugovori o kreditu i zajmu ne bi bili ništetni zbog toga što je sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosi samo na jednu ugovornu stranu. Polazeći od takvog tumačenja sud, načela pravne sigurnosti i općeg pravnog standarda o zabrani retroaktivnog djelovanja Zakona, Zakon o ništetnosti u konkretnom slučaju ne može se primijeniti na sporne ugovore sklopljene prije stupanja na snagu tog Zakona, ukoliko sud utvrdi da je ugovor zaključen na teritoriju Republike Hrvatske.

21.S obzirom na izloženo sud prvog stupnja će u nastavku postupka utvrditi da li su navedeni ugovori ništetni po pravilima Zakona o obveznim odnosima ukoliko utvrdi da nije ugovorena primjena austrijskog prava, odnosno ukoliko utvrdi da je ugovorena primjena austrijskog prava vodit će računa o odredbama čl. 859. do 937. austrijskog Općeg građanskog zakonika iz 1811. (u daljnjem tekstu OGZ) kao i odredbama ugovora o zajmu iz čl. 983. do 101. OGZ-a.

22. Također podredno se navodi da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Zakon o potrošačkom kreditiranju posebno čl. 19. j koja odredba je 30. rujna 2015. stupila na snagu Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 – dalje ZID ZPK) gdje je dodana nova odredba u kojem je u stavku prvom propisano da je ugovor o kreditu ništetan ako ga je sklopio vjerovnik odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, a ZID ZPK nema povratno (retroaktivno) djelovanje zbog čega se odredba čl. 19. j st. 1. ZPK-a ne primjenjuje na predmetne ugovore.

23. Isto tako osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja primijenio shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. svibnja 2023. što se tiče obračuna ugovornih kamata, a da nije proveo financijsko vještačenje kojim bi se utvrdilo na koje iznose su obračunate kamate, jer sud prvog stupnja ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem kada utvrđuje da su ugovorne kamate pogrešno obračunate.

24. Nadalje, tuženik u žalbi osporava da tužitelji imaju svojstvo potrošača jer da iz iskaza II tužiteljice proizlazi da su u vrijeme sklapanja ugovora su se bavili turizmom i imali turističku agenciju, pa da stoga pri zaključivanju navedenih ugovora nisu bili potrošači.

25. Opisani žalbeni navodi ne dovode u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja da su tužitelji bili potrošači u vrijeme zaključenja navedenih ugovora, a suprotne činjenice da tužitelji nisu bili potrošači je trebao dokazati tuženik što tijekom postupka nije učinio, a iskaz II tužiteljice da su se bavili turizmom u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora i da su imali turističku agenciju ne upućuje na nedvojbeni način da su navedeni krediti i zajam podignuti u vezi obavljanja njihove navedene djelatnosti.

26. Također su osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja ne navodi na temelju kojih dokaza i na koji način je utvrdio da su odredbe zaključenih ugovora nepoštene i da se o njima nije pregovaralo, da su nejasne, nečitke, teško razumljive i da su suprotne načelu savjesnosti i poštenja pa samim time i ništetne, te je u tom pravcu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

27. Ovisno o gore navedenim utvrđenjima u nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi da li je potrebno uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije sklapanja navedenih ugovora ukoliko utvrdi da su oni ništetni.

28. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika je trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti, pa je stoga primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ovog rješenja. O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučit će se u konačnoj odluci, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić