Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž R-25/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Koprivnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1410/2022-31 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1410/2022-31 od 2. prosinca 2024.
II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 5.221,64 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2024. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz tvrdnju da žalbenim navodima zakonitost prvostupanjske presude nije dovedena u pitanje imajući na umu da je pravno shvaćanje suda pravog stupnja pravilno i usklađeno s praksom revizijskog suda iz odluka Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024. i Rev-1106/2024-3 od 1. listopada 2024. koje dostavlja uz odgovor na žalbu. Zahtijeva i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, pobijana presuda sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa se pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice o predmetu spora, može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužiteljica ne navodeći o kojim je nedostacima (nejasnoćama i proturječnostima) na koje upućuje taj propis, riječ.
8. Činjenica da žaliteljica osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da se na nju ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" br. 7/2011., 51/2018. i 122/2019., dalje: Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama) kao niti Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji su zaključili Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenog 2006. i 5. prosinca 2019., ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tužiteljica izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.
9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i zaključak tog suda o primjeni mjerodavnog kolektivnog ugovora. Navodi kojima žaliteljica osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.
9.1. Činjenica da žaliteljica odabirom i ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 1. Sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je veći iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložila (ugovori o radu, obračuni plaća i svjedoci) istinitim valjalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljičino pravo. To što su provedeni dokazi vrednovani tako da su već i po njima zahtjevi tužiteljice ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.221,64 EUR sa zateznim kamatama s osnove dodatka na plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 31. travnja 2022.
11. Na temelju činjenice koje među stankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,
- da je djelatnost tuženika – poslodavca tužiteljice, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi i
- da tuženik obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjujući da se na tužiteljicu ne primjenjuju Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i pripadajući Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (nego Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi) odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.
13. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud.
14. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje – da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika čija je djelatnost prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi. Stoga nije u pravu žaliteljica kada navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
15. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da se na tužiteljicu, iako njezin poslodavac obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i pripadajući Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti.
16. U skladu s člankom 203. stavkom 8. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., i 98/19., dalje: ZOR), kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
16.1. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno o činjenici što, kao u ovom predmetu, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskom ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
17. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.
18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da za rad tužiteljice pri obračunu njezine plaće nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019.
19. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev 520/2023-4 od 23. travnja 2024. donesenoj u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da pobijana presuda odstupa od dosadašnje prakse.
19.1. U toj je presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno izložio odlučna činjenična i pravna pitanja za odluku o primjeni mjerodavnog kolektivnog ugovora u situaciji poput one u ovom predmetu kad postoji spor o primjeni dvaju ili više kolektivnih ugovora. Pritom je u točci 15. obrazloženja revizijske odluke jasno naznačio da se na zaposlenicu tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.
19.2. To znači da je primijenjen ZPP-om predviđeni mehanizam za prevladavanje navedenih nedosljednosti u sudskoj praksi drugostupanjskih sudova (revizija po dopuštenju). Tužiteljica u žalbi niti ne tvrdi da navedena revizijska odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije imala željeni ujednačavajući učinak na sudsku praksu drugostupanjskih sudova, a pobijana je presuda usklađena upravo s tom revizijskom odlukom.
20. S obzirom na to da je u cijelosti izgubila spor, pravilno je primijenjen članak 154. stavak 1. ZPP-a kad je tužiteljici naloženo naknaditi troškove postupka tuženiku. Iako tužiteljica u žalbi općenito prigovara dosuđenoj visini troškova postupka navodeći da podnesci tuženika nisu bili potrebni za raspravljanje jer je njima tuženik ponavljao već iznesene navode, iz tih se žalbenih razloga ne može razabrati o kojim je podnescima riječ. Drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 155. ZPP-a po službenoj dužnosti, a u donošenju odluke o troškovima postupka nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
21. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
22. Tužiteljica koja sa žalbom nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a). Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za odlučivanje o žalbi.
U Varaždinu 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
