REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4667/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik iz Zagreba, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "LISJAK" Kastav, Put Vladimira Nazora 6, OIB: 78893279432, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, N. Tesle 9/V-VI, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-341/2023-32 od 8. studenog 2024., 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-341/2023-32 od 8. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-341/2023-32 od 8. studenog 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.151,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.384,61 EUR s kamatama (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.151,19 EUR kn s kamatama na ime regresa jer je osiguraniku isplatio imovinsku štetu u tom iznosu 29. travnja 2021. po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Sud je utvrdio da se 2. travnja 2021. dogodila prometna nezgoda naletom vozila osiguranika tužitelja na divljač, da se nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik, da je divljač na cesti opasna stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara se po principu objektivne odgovornosti i za tu štetu odgovara vlasnik opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Dalje je utvrđeno da na strani osiguranika tužitelja nema doprinosa štetnom događaju pa nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 1067. st. 2. i st. 3. ZOO-a, da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio iznos od 2.151,19 EUR kn 29. travnja 2021. te da tužitelj ima osnovu za potraživanje isplaćenog iznosa na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a od onog tko je odgovoran za štetni događaj, a to je tuženik. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), a o kamatama odlučuje na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 412,50 EUR. U žalbi navodi da sud nije dao valjao obrazloženje za svoju odluku, da zaključci suda nisu u skladu s izvedenim dokazima, da sud odlučuje samo na temelju iskaza svjedoka i nalaza vještaka koji nije dao logičan odgovor o oštećenjima na vozilu, da se ne može utvrditi u što je točno udarilo vozilo osiguranika tužitelja te da srndać nije opasna stvar jer to proizlazi iz recentne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3870/2022 od 6. studenog 2023. pa je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

7. Prvostupanjski sud nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

8. Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a. Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog Zakona. Stoga žalbeni razlozi koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje nisu uzeti u obzir prilikom ocijene tuženikove žalbe.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete njegovu osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila u divlju životinju na lovačkom području na kojem gospodari tuženik. Tužitelj tvrdi da je 29. travnja 2021. kao osiguravatelj vozila oštećenog, temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] naknadio imovinsku štetu za oštećeno osobno vozilo, registarskih oznaka [registarska oznaka], po odštetnom zahtjevu oštećenog Innopharma d.o.o. u iznosu 2.151,19 EUR, da je za štetu odgovoran tuženik te da ima osnovano potraživanje prema tuženiku na osnovi čl. 963. st. 1. ZOO-a. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporio je nastanak štetnog događaja na način kako to tužitelj navodi u tužbi, te postojanje bilo kakve odgovornosti tuženika za štetni događaj uz navod da ne postoji niti jedan dokaz koji potvrđuje sudjelovanje bilo kakve divljači u prometnoj nezgodi.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da tužitelj ima pravo na zahtjev za isplatu s osnove regresnog zahtjeva onog iznosa koji je isplatio svom osiguraniku Innopharma d.o.o., Zagreb, Srebrnjak 61 na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja], da je tužitelj osiguraniku 29. travnja 2021. isplatio iznos od 2.151,19 EUR, da se prometna nezgoda dogodila na području općine Viškovo, na prvoj dionici županijske ceste br. 5021 kod km. oznake 3+200 metara te da se ta prometnica nalazi unutar lovišta VIII/127 kojim gospodari tuženik.

11. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20) te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakonom o obveznim odnosima (čl. 1063. do 1067.).

12. U konkretnom slučaju tuženik kao društvo koje upravlja lovištem, odnosno lovoovlaštenik, u smislu odredaba Zakona o lovstvu, odgovara za štetu koju je prouzročila divljač.

13. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

14. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

15. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa oštećenim ugovorio osiguranje, da je tužitelj osiguraniku nadoknadio štetu u iznosu od 2.151,19 EUR, kao i da prometnica, na kojoj se dogodila prometna nesreća, prolazi lovištem kojim gospodari tuženik.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a to tuženik tijekom postupka nije niti osporavao, da nema doprinosa oštećenika nastanku štete odnosno da šteta nije nastala isključivom radnjom oštećenika budući da se osiguranik tužitelja držao prometnih propisa, da je odgovornost tuženika kao ovlaštenika regulirana kao objektivna i to odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima te da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, za koju stvar sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik. S obzirom na to da nije sporan iznos štete te nije sporno da je taj iznos tužitelj isplatio svojem osiguraniku, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u iznosu od 2.151,19 EUR osnovan. Stoga je na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a donio pravilnu i zakonitu odluku kada je dosudio predmetni iznos.

17. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava te s odlukom o tužbenom zahtjevu, suglasan je i ovaj viši sud. Naime, odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredba čl. 1067. ZOO-a propisuje je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.) te da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3). Iz podataka u spisu proizlazi da tuženik nije niti tvrdio niti dokazivao da bi oštećenik bio odgovoran za nastanak štetnog događaja ili da bi doprinio nastanku štete.

18. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakonom o obveznim odnosima (čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067.), kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, tuženik, kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo, divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.

19. U odnosu na žalbeni navod o praksi ovog suda u odluci poslovni broj Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023. glede divljači na cesti kao opasne stvari, valja reći da, suprotno toj odluci, praksu u smislu navedenog u ovoj odluci čine odluke ovog suda poslovni broj Pž-5325/2022-4, Pž-4392/2022-3, Pž-146/2023, Pž-2806/2024, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1021/2022 od 27. veljače 2024. i Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.

20. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

21. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (čl. 154. st. 1.ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), tu odluku tuženik konkretno ne osporava.

22. Slijedom navedenog, kako nema razloga zbog kojih se presuda pobija, kao niti razloga na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Sudac

Maja Bilandžić