REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: NO, zbog prekršaja iz čl.196.st.3. i st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/25594 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 04.07.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 05.03.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1954. u [adresa], sin N i Š, s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan,

k r i v j e

što je 18. veljače 2024. u 22,50 sati, u Velikoj Mlaki, Zagrebačka cesta bb, kao vozač vozila M1, marke Opel, registarske oznake [registarska oznaka], za vrijeme upravljanja vozilom u prometu na cestama koristio mobitel na način da ga je lijevom rukom držao na lijevom uhu,

čime je počinio prekršaj iz čl.196.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.196.st.7. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 75,00 (sedamdeset pet) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EURA u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 4. srpnja 2024., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 22.03.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/25594 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik u svojoj pisanoj obrani navodi, između ostalog i u bitnom, da nije počinio prekršaj za koji mu je izrečena novčana kazna. U obaveznom prekršajnom nalogu navedeno je da je okrivljenik za vrijeme upravljanja vozilom u prometu koristio mobitel na način da ga je lijevom rukom držao na lijevom uhu, što nije točno. Bilo je 22,50 sati, dakle bio je mrak, u okrivljenikovom autu unutarnje svjetlo bilo je ugašeno, a policijski auto vozio je iza okrivljenika, te samim time nije mogao imati dobru vidljivost niti sa sigurnošću vidjeti da li okrivljenik drži lijevom rukom mobitel na lijevom uhu. Policijski službenik nije nikako mogao neposrednim zapažanjem sa sigurnošću utvrditi da okrivljenik koristi mobitel držeći ga lijevom rukom na lijevom uhu budući svjetla policijskog automobila nisu mogla osvijetliti unutrašnjost okrivljenikovog vozila, niti vozačevu poziciju. Dakle, policijski službenik je presumirao navedeno, iako za isto nije imao osnove budući nije mogao iz policijskog vozila vidjeti ni na koji način neosvijetljenu unutrašnjost automobila niti okrivljenika, kao vozača, vozeći iza okrivljenika. Budući je policijski službenik isključivo mogao biti u dvojbi, morao je ići u korist okrivljenika, te nije smio utvrditi okrivljenikovu krivnju. Činjenica je da je okrivljenik imao u automobilu mobitel, ali nije razgovarao na mobitel. Mobitel je u jednom trenutku zazvonio, spustio je pogled prema mobitelu bez da se javio na isti da bi vidio zove li ga jedna od njegovih kćerki od 14 godina, koje su djeca sa invaliditetom, sa posebnim potrebama i o kojima okrivljenik skrbi kao samohrani otac. Napominje da se na mobitel nije javio niti je razgovarao. S obzirom na navedeno, okrivljenik nije počinio navedeni prekršaj. Nadalje, okrivljenik je bez prihoda, nije korisnik mirovine. Korisnik je samo socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Osoba je sa invaliditetom, te skrbi kao samohrani otac za dvije 14-godišnje kćerke, djecu sa invaliditetom. Nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu te bi mu bilo kakvo plaćanje novčane kazne onemogućilo zadovoljenje osnovnih životnih potreba okrivljenika i njegove djece. Ujedno okrivljenik napominje da nije počinitelj prekršaja, poštuje redovito prometne propise. Temeljem navedenog okrivljenik moli za poništenje obaveznog prekršajnog naloga.

4.

Sudac je ispitao svjedokinju ŠO, policijsku službenicu, koja iskazala kako se sjeća da je dana 18.02.2024. malo prije 23,00 sati bila suvozač u službenom policijskom vozilu kojim je upravljao kolega te su se kretali Zagrebačkom ulicom iz smjera Velike Gorice u smjeru Velike Mlake. U jednom trenutku zamijetila je kako vozač u vozilu ispred njihovog drži mobitel lijevom rukom na lijevom uhu. Obzirom da postoje dvije trake za jedan smjer, kolega je krenuo lijevom prometnom trakom i kada su došli u ravninu sa vozilom ispred njih jasno je vidjela da okrivljenik drži mobitel i razgovara na isti. Čim je okrivljenik vidio policijski auto, odmah je spustio mobitel i prestao razgovarati. Po njihovom nalogu zaustavio je svoje vozilo i ona mu je priopćila da je počinio prekršaj te je sastavila izvješće o počinjenom prekršaju, a vozač ga je uredno potpisao. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata sa pisanom obranom okrivljenika ističe kako njegova obrana nije istinita i ona u cijelosti ostaje kod svog iskaza. Ističe kako je okrivljenik predmetne zgode potpisao izvješće o počinjenom prekršaju pa je samim time i priznao počinjenje prekršaja. Napominje da mu predmetne zgode nije moglo biti izrečeno pisano upozorenje jer je već od prije imao takvo upozorenje.

5.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/25594, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 22. ožujka 2024., prigovor podnesen 26. travnja 2024., izvješće o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] od 18. veljače 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Branka Pammer od 2. prosinca 2024.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom pisane obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi navedenoj u čl.196.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponašajući se na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.196.st.7. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenika kojom zapravo poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za koji se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do njegova oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao donekle jasno i životno, ali zapravo vrlo neuvjerljivo, pokušavajući uporište za svoje obrambene navode naći u sračunatom i tendencioznom isticanju da predmetne zgode policijski službenik nije mogao iz policijskog vozila vidjeti ni na koji način neosvijetljenu unutrašnjost automobila, niti okrivljenika kao vozača te da se on na mobitel nije javio niti je razgovarao, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem, odnosno propustom nije postupio suprotno zakonskim odredbama.

Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Sudac smatra kako je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a kojeg on ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao i pravdao svoje protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i svakako izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedokinje ŠO, policijske službenice, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru.

Sudac smatra da je imenovana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresirana za ishod ovog prekršajnog postupka te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu u odnosu na odlučnu okolnost sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je ispitana svjedokinja komentirala obranu okrivljenika, sudac je s jedne strane osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja svjedokinje, a s druge strane se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana životna, ali i proračunato svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje, policijske službenice koja je neposrednim opažanjem utvrdila počinjenje terećenog prekršaja i o tome sastavila Izvješće o počinjenom prekršaju, u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost i opravdanost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 232988196, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 02.12.2024.g., za osobu: NO, utvrdio da je okrivljenik do tada već bio prekršajno osuđivan.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitane svjedokinje, jer okrivljenik nije pristupio na zakazano ročište.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

9.

Nakon provedenog žurnog postupka, analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret.

10.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.196. propisuje, uz ostalo, kako vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, te da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji postupi suprotno tim odredbama.

11.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, jer je za vrijeme vožnje upotrebljavao mobitel na način koji je svakako umanjio njegovu mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, pa je time ostvario biće prekršaja opisano u označenom propisu.

12.

Sudac je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj za koji je optužen, jednostavnim iznošenjem neutemeljenih okolnosti, za koje sudac smatra kako zapravo nisu od nikakvog odlučnog značenja za sigurno utvrđenje okrivljenikovog počinjenja terećenog prekršaja.

Sudac je uvjeren kako je okrivljenik svojim obrambenim razlozima pokušao zapravo zatajiti i prikriti svoj postupak, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode kao vozač upravljao vozilom i istovremeno upotrebljavao mobitel, a to s ciljem da izbjegne prekršajnu odgovornost, krivnju i kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim aktom.

13.

Slijedom navedenog sudac je u žurnom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenika proglasio krivim te ga je kaznio novčanom kaznom u visini za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

14.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je već bio pravomoćno kažnjen zbog počinjenog prekršaja u prometu.

15.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile štetne posljedice.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

16.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

17.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

18.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 5. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.