REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3970/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐNM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik iz Pule, Andrije Kačića Miošića 4, protiv 1. tuženika ELVISA CERINA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika E. STUDIO d.o.o. za promociju i usluge sa sjedištem: Pula (Grad Pula - Pola), Šandaljska 12 E, OIB: 60784919350, koje zastupa punomoćnica Kristina Mikuličić, odvjetnica iz Rijeke, Ivana Grohovca 2, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-32/2024-68 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-32/2024-68 od 25. srpnja 2024. u pobijanim točkama

I., III. i IV. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-32/2024-68 od 25. srpnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica, s osnove izvanbračne stečevine, ovlaštenik u ½ dijela na jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 20.000,00 kn i jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 400.000,00 kn, u trgovačkom društvu E. STUDIO d.o.o. na kojima je tuženik ELVIS CERIN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan kao član društva i imatelj u cijelosti (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je ista suvlasnica u 1/2 dijela na jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa 20.000,00 kn i jednom poslovnom udjelu nominalnog iznosa 400.000,00 kn u trgovačkom društvu E. STUDIO d.o.o., a na kojim poslovnim udjelima je tuženik ELVIS CERIN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisan kao vlasnik u cijelosti, što je isti dužan priznati i trpjeti da se u knjizi poslovnih udjela Društva E. STUDIO d.o.o. i nadležnom sudskom registru tužiteljica ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upiše kao suvlasnica u 1/2 dijela poslovnih udjela u trgovačkom društvu E. STUDIO d.o.o. (točka II.I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži da je tuženik ELVIS CERIN dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao ovlaštenik u ½ dijela poslovnih udjela u trgovačkom društvu E. STUDIO d.o.o. (točka II.II. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se odredi njeno istupanje iz društva uz naknadu od 132.722,80 € s kamatama (točka II.III. izreke), određeno je da na tužbene zahtjeve prema HN tužiteljica i tuženik HN svaki snosi svoje troškove (točka III. izreke) dok je tužiteljici naloženo platiti tuženiku E. STUDIO d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.525,00 € (točka IV. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tužiteljica kao izvanbračni drug tuženika HN ovlaštenik u ½ dijela poslovnih udjela društva E. STUDIO d.o.o., sukladno odredbi članka 417. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22. i 114/22.; dalje: ZTD).

1.2. Ovakav zaključak prvostupanjski sud temelji na provedenom dokaznom postupku tijekom kojega je utvrdio da je izvanbračna zajednica između tužiteljice i tuženika HN trajala osam godina, da je u toj zajednici rođeno dvoje zajedničke djece, da se tužiteljica brinula o djeci i kućanstvu.

1.3. Ukazuje na odredbu članka 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15. i 103/15.; dalje: Obiteljski zakon), koji je bio na snazi u vrijeme osnivanja društva E. STUDIO d.o.o. kao i u vrijeme povećanja temeljnog kapitala, a kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, odredbom članka 249. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, dok se, prema odredbi čanka 258. Obiteljskog zakona, ovo pravo proteže i na izvanbračne zajednice.

1.4. U odnosu na činjeničnu osnovu, prvostupanjski je sud utvrdio da su tužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici od 2010. do 2018. godine, te da su imali dvoje djece. Društvo E. STUDIO d.o.o. osnovano je 2013. godine s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn, a do povećanja temeljnog kapitala ulaganjem rezervi došlo je 2014. godine, pa je stoga društvo osnovano i temeljni mu je kapital povećan za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Dalje, utvrđeno je da je tijekom izvanbračne zajednice tužiteljica za tuženikov obrt u početku radila po ugovoru o djelu, a potom je u obrtu bila zaposlena na pola radnog vremena, kao i kasnije u društvu E. STUDIO d.o.o., da je obavljala administrativne poslove, da su ostvarivali prihod od 8.000,00 do 10.000,00 € godišnje od iznajmljivanja dva apartmana, da je tužiteljica vodila rezervacije za te apartmane, da ih je ona i čistila, da je tuženik vodio poslovanje obrta a potom i društva.

1.5. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da izvanbračnu stečevinu stranaka čine poslovni udjeli u trgovačkom društvu E. STUDIO d.o.o., koje je osnovano i čiji je temeljni kapital povećan za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a stečeni su radom za vrijeme trajanja te zajednice.

1.6. Tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva na poslovnim udjelima odbijen je kao neosnovan, jer je tužiteljica taj dio zahtjeva povukla, a tuženici su se protivili povlačenju.

1.7. U odnosu na dio zahtjeva kojim tužiteljica traži upis u registar suda kao ovlaštenik u ½ dijela isti je odbijen jer sud ukazuje da se upis u sudski registar traži na temelju prijave i popisa članova društva koje dostavlja uprava društva, a ne na zahtjev treće osobe.

1.8. Zahtjev za istupanje iz društva je odbijen primjenom odredbe članka 411. stavka 1. ZTD-a jer tužiteljica još nije upisana kao član društva.

1.9. Odluka o troškovima u odnosu na tuženika HN donesena je jer prvostupanjski sud smatra da su stranke djelomično uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima (članak 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), dok tužiteljica nije uspjela u sporu u odnosu na tuženika E. STUDIO d.o.o. zbog čega joj je naloženo platiti tom tuženiku trošak parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženici, navodeći da istu podnose iz svih žalbenih razloga.

2.1. Smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer se presuda ne može ispitati, pri čemu navode i da izrekom presude prethodno nije utvrđeno da bi poslovni udjeli trgovačkog društva E. STUDIO d.o.o. uopće predstavljali izvanbračnu stečevinu stranaka, niti je tužiteljica tražila da sud prvo utvrdi da bi ti udjeli bili izvanbračna stečevina.

2.2. Dalje, ukazuje da je odredbom članka 417. stavka 1. ZTD-a propisano da više ovlaštenika može svoja prava ostvarivati samo zajedno, što prema mišljenju žalitelja znači da tužiteljica ne može tražiti utvrđenje da je ovlaštenik u ½ dijela poslovnog udjela.

2.3. Prema mišljenju žalitelja, sud nije mogao održati četiri pripremna ročišta, dva prije ranijeg ukidana prvostupanjske presude, dva poslije, već je 13. ožujka 2024. trebao zaključiti prethodni postupak i ne dati tužiteljici mogućnost preinake tužbe.

2.4. U nastavku žalbe navodi razloge zbog kojih smatra da je društvo E. STUDIO d.o.o. osnovano imovinom tuženika HN, a ne zajedničkom imovinom, kao i da tužiteljica o tome nije dostavila nikakav dokaz. Zbog toga smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da su poslovni udjeli stečeni cjelokupnim radom tužiteljice i tuženika HN za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, te da pri tome nije relevantan osobni dohodak i zarada svakog od izvanbračnih drugova. Prema mišljenju žalitelja, njihov rad nije moguće povezati s osnivanjem društva, pa stoga zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

2.5. Ističe da poslovni udio koji je nastao povećanjem temeljenog kapitala iz rezerva društva ne predstavlja bračnu stečevinu, budući se radi o imovini koja nije stečena zajedničkim radom u smisli odredbi Ovršnog zakona.

2.6. Dalje, ističe da za tužbene zahtjeve za utvrđenje uopće nije određena vrijednost predmeta spora, dok je u zahtjevu za isplatu tržišne vrijednosti poslovnih udjela društva E. STUDIO d.o.o. utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 132.722,80 €, te osporava i odluku o troškovima.

2.7. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.8. Neovisno o tome što tužitelj navodi da se žali protiv presude u cijelosti, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da se ista odnosi na dio presude u kojemu tužitelj nije uspio u sporu, odnosno na točke I. i II. izreke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

7. Suprotno navodima žalitelja, nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tuženik, niti je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a, koja bi utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.

8. Naime, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1161/2023 od 6. prosinca 2023. ukinuti su djelomična presuda i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-83/2021-42 od 25. siječnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje, u stadij prethodnog postupka. To znači da je prvostupanjski sud bio dužan, sukladno navedenoj uputi, provesti novi prethodni postupak, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Prema tome, činjenica da je prvostupanjski sud odgodio prvo pripremno ročište održano 13. ožujka 2024., a prethodni postupak zaključio na drugom pripremnom ročištu 23. travnja 2024. u skladu je s ovlasti suda iz članka 291. stavka 2. ZPP-a, o mogućnosti odgode pripremnog ročišta.

9. Dalje, činjenica da tužiteljica nije posebno tražila da se presudom utvrdi da sporni poslovni udjeli predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika HN također nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer su razlozi temeljem kojih je prvostupanjski sud utvrdio da isti predstavljaju izvanbračnu stečevinu sadržani u obrazloženju presude, pa takav deklaratoran zahtjev nije bilo nužno postaviti.

10. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja ukazati da zaključak prvostupanjskog suda da sporni poslovni udjeli predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i HN nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe, a takav je zaključak u skladu i s ispravama u spisu.

11. Naime, imajući u vidu sve utvrđene činjenice, odnosno da je izvanbračna zajednica tužiteljice i tuženika HN trajala od 2010. do 2018. godine, da je tužiteljica radila u obrtu tuženika te u kasnije osnovanom društvu, da je društvo E. STUDIO d.o.o. osnovano 2013. s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn te da je 2014. dokapitalizirano ulaganjem rezervi društva, zaključak da je ta imovina stečena zajedničkim radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice logičan je i jedini pravilan.

12. Navodima žalbe prema kojima povećanje temeljnog kapitala nije vezano za zajednički rad suprotno je gore navedenim utvrđenim činjenicama, jer je društvo E. STUDIO d.o.o. osnovano za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, stečeno je zajedničkim radom, tužiteljica je u tom društvu radila, pa stoga i rezerve društva, stečene od osnivanja društva 2013. godine do ulaganja u temeljni kapital 2014. godine ne mogu predstavljati posebnu imovinu tuženika HN, jer je u stjecanju sudjelovala i tužiteljica.

13. Dalje, činjenica da je odredbom članka 417. stavka 1. ZTD-a propisano da, ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu svoja prava iz udjela ostvarivati samo zajedno, ne sprječava sud da u svojoj odluci utvrdi i omjere u kojima su neke osobe ovlaštenici (odnosno suovlaštenici) na poslovnom udjelu. Time se ne mijenja niti činjenica da ovlaštenici na jednom poslovnom udjelu za obveze vezane za taj udio odgovaraju solidarno, niti to da radnja poduzeta prema jednom ovlašteniku djeluje prema svim ovlaštenicima (članak 417. stavak 2. ZTD-a). Dakle, određivanjem omjera ovlašteništva regulira se samo odnos između ovlaštenika, dok prema trećima njihov položaj ostaje isti, neovisno o utvrđenim omjerima.

14. Stoga je, na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 417. ZTD-a vezano za odredbe članaka 247., 249. i 258. Obiteljskog zakona.

15. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.).

16. Primjenom tih odredbi prvostupanjski je sud odlučio da tužiteljica i tuženik HN snose svoje troškove, te naložio tužiteljici da plati trošak tuženiku E. STUDIO d.o.o.

17. U odnosu na žalbu tuženika, ovaj sud prvenstveno ukazuje da je tužiteljica, još u tužbi, vrijednost predmeta spora navela kao 1.000.000,00 kn (sada 132.722,80 €), a da tuženici nisu prigovorili tako određenom VPS-u. S obzirom na to da je tužiteljica u tužbu naznačila VPS, kojemu tuženik nije prigovorio, ona je postupila po odredbi članka 40. stavka 4. ZPP-a, te se na ovaj slučaj ne može primijeniti odredba članka 495.a ZPP-a. Ovome treba dodati i to da su tuženici, jednako kao i tužiteljica, prilikom sastavljanja troškovnika za zastupanje, uzeli u obzir upravo ovako naznačeni VPS. S obzirom na to da sud odluku o troškovima donosi na temelju određenog zahtjeva stranke (članak 164. stavak 1. ZPP-a), naknadno isticanje da je VPS pogrešno utvrđen nije i ne može biti od utjecaja na odluku o troškovima postupka.

18. Dalje, u odnosu na troškove postupka, valja ukazati kako sudovi nisu ograničeni na mehaničko zbrajanje troškova u odnosu na konačan uspjeh u postupku (članak 154. stavak 1. ZPP-a), već imaju znatnu diskreciju iste ocjenjivati i kvalitativno, u odnosu na njihovu opravdanost (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

19. Stoga je, posebno kod djelomičnog uspjeha stranaka u postupku (članak 154. stavci 2., 3. i 4. ZPP-a), prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh i „razmjerni dio troškova“ potrebno ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, dakle kako s obzirom na visinu, tako i s obzirom na osnovu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je još na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 6. lipnja 1980., a potvrđeno je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. poslovni broj Rev-1083/09-2 od 15. listopada 2009. i dr.) te u odluci u predmetu Klauz protiv Hrvatske, pred Europskim sudom za ljudska prava (Zahtjev br. 28964/10, presuda od 18. srpnja 2013.), a nije isključeno niti kasnijim promjenama Zakona o parničnom postupku kojima je detaljnije regulirano obračunavanje postotka uspjeha u parnici.

20. Imajući u vidu činjenicu da su troškovi ovog konkretnog postupka bili prvenstveno vezani za pitanje utvrđenja da li poslovni udjeli predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika HN, kao i da je upravo utvrđenje te činjenice predstavljalo osnovu ovog spora u čemu je tužiteljica uspjela, kao i to da su se tuženici protivili povlačenju tužbe u odnosu na utvrđenje suvlasništva, pa je taj zahtjev odbijen kao u točki II.I. izreke presude, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica i HN, kao jedan od tuženika, trebaju snositi svaki svoje troškove.

21. U odnosu na tuženika E. STUDIO d.o.o. treba ukazati da se na istoga odnosio samo dio tužbenog zahtjeva kojim se traži istupanje tužiteljice iz društva i isplata novčane vrijednosti njenog udjela, o čemu nisu provedeni nikakvi dokazi niti su u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nastali nekakvi posebni troškovi, prvostupanjski je sud pravilno ovom tuženiku dosudio samo dio traženih troškova.

22. Pri tome je prvostupanjski sud jasno naveo za koje radnje dosuđuje trošak tuženiku E. STUDIO d.o.o., a prema mišljenju ovog suda, primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, tom tuženiku ne pripada trošak niti za jednu drugu radnju iz ovog postupka, posebno imajući u vidu da je isti punomoćnik zastupao oba tuženika.

23. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbe su odbijene kao neosnovane, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak