Poslovni broj Gž-999/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina Dadasović, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Larise Gačanin, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijske uprave za ceste Požeško- slavonske županije, OIB: 84424023604, iz Požege, Matije Gupca 6, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Metiću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku iz Požege, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-96/2019-13 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-96/2019-13 od 31. svibnja 2022. i sudi:
Odbijaju se tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška koji glase:
„ I Nalaže se tuženiku EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, OIB: 84424023604 iz [adresa] isplati iznos od 13.243,20 kuna (trinaest tisuća dvjestočetrdesettri kune i dvadeset lipa) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. ožujka 2019. do konačne isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, OIB: 84424023604 iz Požege, Matije Gupca 6 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.750,00 kuna (četiri tisuće sedamstopedeset kuna), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja (31. svibnja 2022.) do konačne isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 630,43 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.243,20 kn i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kn.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4.Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela naknade za korištenje cestovnog zemljišta za 2015. godinu u iznosu od 13.243,00 kn sa zateznim kamatama.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke dana 16. lipnja 2011. sklopile Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta radi postavljanja montažnog objekta – slastičarnice na lokaciji u [adresa] u [adresa] površine 35,18 m2 uz ugovorenu naknadu od 100,00 kn mjesečno. Nadalje utvrđuje da je 5. svibnja 2017. tuženik odbio potpisati Dodatak broj 1 predmetnom Ugovoru koji da je sadržavao novu naknadu temeljem Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti ("Narodne novine" br. 78/14; dalje: Pravilnik/14) u iznosu od 6.000,00 kn i 8.443,20 kn godišnje za korištenje cestovnog zemljišta uz županijsku cestu. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik za 2015. platio naknadu za korištenje cestovnog zemljišta u iznosu od 1.200,00 kn i da je dopisom od 8. svibnja 2017. tužitelj raskinuo predmetni Ugovor.
6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke sklopile predmetni Ugovor na temelju članka 62. Zakon o javnim cestama, Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti te Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti. Pravilnik/14 da je stupio na snagu 29. svibnja 2014. i njime da je izmijenjena visina i način obračuna naknade na način da je ista povećana. Prvostupanjski sud utvrđuje da je stupanjem na snagu Pravilnika/14 odmah došlo i do promjene, odnosno povećanja iznosa kojeg je dužan platiti tuženik za korištenje cestovnog zemljišta, te da za izmjenu visine naknade nije bilo potrebno sklapati dodatak Ugovoru. To stoga jer da se u Ugovoru navodi da se način i visina naknade određuju sukladno Pravilniku, pa da stoga i izmjena tog Pravilnika i novonastale obveze iz istog djeluju na tuženika na način da je dužan platiti povećanu naknadu za 2015. godinu.
6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da nije osnovan istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), uz obrazloženje da petogodišnji zastarni rok nije istekao. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.
8.1. Pravilno navodi tuženik u žalbi da je tužiteljevo potraživanje u zastari. Naime, Ugovor kojeg su zaključile parnične stranke po naravi je ugovor o zakupu cestovnog zemljišta, pa u primjenu dolazi članak 229. ZOO-a prema kojem zastarni rok iznosi tri godine. Neovisno od činjenice što tužitelj potražuje zatezne kamate na utuženi iznos od dana podnošenja tužbe, radi se o zakupnini, te je zadnji utuženi iznos dospio najkasnije 15. siječnja 2016. Kako je tužba podnesena 8. ožujka 2019., osnovan je tuženikov prigovor zastare. Stoga je zbog osnovanosti prigovora zastare valjalo odbiti tužbeni zahtjev.
8.2. Čak i kada tužiteljevo potraživanje ne bi bilo u zastari, opet bi valjalo odbiti tužbeni zahtjev iz razloga kako slijedi. Naime, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je tuženik bio dužan plaćati povećanu naknadu za korištenje zemljišta počev od trenutka stupanja na snagu Pravilnika/14, odnosno da nije bilo potrebno zbog toga mijenjati Ugovor. U članku 3. predmetnog Ugovora ugovorena je naknada za korištenje cestovnog zemljišta u iznosu od 100,00 kn mjesečno, time da eventualna promjena visine naknade nije vezana uz donošenje pravilnika, jer se nikakav pravilnik niti ne spominje u navedenoj ugovornoj odredbi. Dakle, u situaciji kada nije ugovoreno da je visina naknade vezana uz pravilnik, odnosno da će se mijenjati ukoliko se promijeni pravilnik, tada je za promjenu visine naknade trebalo sklopiti dodatak ugovoru, što je tužitelj i pokušao učiniti, ali je tuženik odbio potpisati navedeni dodatak. Sve dok se tuženik nije suglasio s promjenom (povećanjem) naknade za korištenje zemljišta, na snazi je prvobitno ugovorena naknada s kojom su se suglasile obje ugovorne strane. Kako je nesporno da je tuženik za 2015. godinu platio ugovorenu naknadu, nije dužan platiti utuženi iznos, pa bi, i da nije osnovan prigovor zastare, tužbeni zahtjev valjalo odbiti iz navedenog razloga. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
8.3. Budući da je došlo do preinačenja prvostupanjske presude, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku i tuženiku dosuditi zatraženi parnični trošak primjenom odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, koji obuhvaća naknadu za sastav odgovora na tužbu (1.000,00 kn), naknadu za zastupanje na dva ročišta (ukupno 2.000,00 kn), naknadu za sastav žalbe (1.250,00 kn) i sudsku pristojbu na žalbu (500,00 kn), odnosno ukupno iznos od 4.750,00 kn / 630,43 eur.
9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.
U Rijeci, 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Iva Smokvina Dadasović
