REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2197/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UT, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika UT, podnesenoj po branitelju Toniu Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o., iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 3. veljače 2023., poslovni broj: 22. Pp -1586/2022, na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UT i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik UT je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 530,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.
3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnim sankcijama i trošku.
4. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je izložio nesporne činjenice, te sporne činjenice, te nakon što je izveo sve potrebne dokaze koje je ocijenio, navodeći koje sporne činjenice uzima dokazanim, sve sukladno članku 185. stavku 7. Prekršajnog zakona, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni, te su stoga neosnovani žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka.
8. Također je neosnovan žalbeni navod da navodi u točki 6. obrazloženja pobijane presude, predstavljaju pravno pitanje, vezano za dostavljanje podataka o OIBU i datumu rođenja osobe kojoj je okrivljenik kritične zgode povjerio vozilo na upravljanje. Naprotiv isto predstavlja činjenično pitanje.
9. Prvostupanjski sud je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja proveo sve raspoložive dokaze time što je od Postaje prometne policije Šibenik zatražio podatak da li je GT, za kojeg je okrivljenik dostavio podatak da je upravljao automobilom marke Chevrolet, reg. oznake [registarska oznaka], kao državljanin treće zemlje (prema podacima dostavljenim od okrivljenika) prijavio boravak na području Republike Hrvatske i da li je isti evidentiran u sustavu prilikom prelaska granice Republike Hrvatske, na koje traženje je od strane Postaje prometne policije Šibenik dobio odgovor da GT nije evidentiran u evidenciji boravka stranaca u Republici Hrvatskoj, kao niti kroz Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, a koji sustav evidentira sve osobe koje ulaze u Republiku Hrvatsku, odnosno prelaze državnu granicu.
10. Također prvostupanjski sud je pozvao ŽT na dostavljenu adresu od strane okrivljenika, no poziv se 5. siječnja 2023. vratio sudu s naznakom „nepoznat“.
11. Naime smisao odredbe čanka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je da vlasnik vozila na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona dostavi vjerodostojan podatak o osobi, koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a po logici stvari dostaviti vjerodostojan podatak znači dostaviti podatak o identitetu osobe koji omogućuje da se dođe do osobe koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela, a što okrivljenik nesporno nije učinio kako je to utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
12. Naime, svaki vlasnik vozila je u dužan voditi brigu o vozilu, jer se radi o opasnoj stvari pri čijoj uporabi je potrebno upotrijebiti posebnu pozornost, te u svakom slučaju precizno i savjesno voditi brigu kome je vozilo povjereno, a upravo radi mogućnosti da se vozilom počini prekršaj ili nanese šteta drugom sudioniku u prometu, a što podrazumijeva i saznanje o osobnim podacima potrebnim za utvrđivanje identiteta osobe kojoj je vozilo od strane vlasnika povjereno na upravljanje.
13. Imajući u vidu sve provedene dokaze pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je obrana okrivljenika neutemeljena i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, te da je u postupku utvrđeno da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja bića djela prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a s kojim zaključkom se u potpunosti slaže i ovaj sud.
14. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao niti pravilne primjena materijalnog prava.
15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi detaljno i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.
16. Nadalje, ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
17. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, a sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ispod propisanog posebnog minimuma, tako da je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja, te ovaj sud smatra da u svojim žalbenim navodima okrivljenik nije naveo dodatnu okolnost koja bi opravdavala daljnje ublažavanje kazne. Okolnost koju ističe da se protiv njega vodi još šest postupaka pred Naslovnim sudom za identičan prekršaj (od kojih je jedna odluka pravomoćna, a što je vidljivo iz prekršajne evidencije dostupne ovom sudu) nikako ne može biti razlog za daljnje ublažavanje kazne, bez obzira na izrečene kazne za prethodne istovrsne prekršaje, kako to neosnovano ističe žalitelj.
18. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 13,27 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.
19. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
20. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
