Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-334/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasminki Gregurić Matić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matić, Feldman & Herman j.t.d., protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-867/2021-31 od 9. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-867/2021-31 od 9. veljače 2024. pod st. II. toč. 1. i 2. i st. IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 867/2021-31 od 9. veljače 2024. pod st. III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 441,15 EUR s zateznim kamatama koje teku od 30.07.2014. godine do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 056-50-4702098, zaključen dana 12.02.2008. godine, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koji ugovor je potvrđen od strane javne bilježnice Dubravke Grladinović dana 13.2.2008. godine pod brojem OV-1369/2008. (stavak I. točka 1. izreke), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 11.543,71 EUR / 86.976,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. točka 2. izreke) i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka (st. I. točka 3. izreke), prihvaćen je kao djelomično osnovan eventualno kumulirani zahtjev te utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 056-50-4702098, zaključenog dana 12.02.2008. godine, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koji ugovor je potvrđen od strane javne bilježnice Dubravke Grladinović dana 13.2.2008. godine pod brojem OV-1369/2008. i to:

- odredba čl. 1. Iznos kredita koja glasi:

„Kunska protuvrijednost CHF 22.247,55 (dvadesetdvijetisućedvijestočetrdesetsedam švicarskih franaka i pedesetpet centi) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“

- odredba čl. 3. Naknada, u dijelu koji glasi:

„3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,“

- odredba čl. 7. Način otplate u dijelu koji glasi:

„a) dio glavnice kredita u iznosu CHF 20.048,94 otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,“, i

„b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 2.198,61 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,“ (st. II. točka 1. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.568,36 EUR / 34.420,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. točka 2. izreke), odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 441,15 EUR / 3.323,81 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.07.2014. godine do isplate“, kao neosnovan (st. III. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.279,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke).

2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu pod stavkom III. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu, pod stavkom II. točka 1. i 2. izreke i pod stavkom IV. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s tom procesnom odredbom.

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuju stranke u žalbama, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora po prvotnom zahtjevu tužitelja je da se predmetni ugovor o kreditu u cijelosti utvrdi ništetnim, te da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 11.543,71 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 441,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime naplaćene naknade za korištenje kredita (tzv. ulazne naknade) te iznos od 4.568,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

9. U ovom stadiju postupka ostala je sporna osnovanost i visina eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula, ništetne.

11. Isto tako, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 10. veljače 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Prvostupanjski je sud nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, te je na temelju tog nalaza i mišljenja pravilno utvrdio da je tužitelj radi valutne klauzule na ime anuiteta koji u sebi sadrže naknadu za obradu kredita i trošak upisnika, ukupno više platio 4.568,36 EUR.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je nalaz i mišljenje izrađeno kao da se radi o kunskom kreditu. Naime, tužitelj je kreditne anuitete isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti anuiteta koji su bili izraženi u CHF, kako je to bilo ugovoreno, pa je stoga financijski vještak prilikom obračuna morao u obzir uzimati isplaćene iznosa u kunama i na taj način utvrđivati koje je iznose tužitelj, zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio.

15. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1., čl. 324. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati 4.568,36 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj (čl. 1115. ZOO), budući da je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja kada nije tužitelja upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu zaključenje predmetnog ugovora i njegovu isplatu, čime je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a tuženik je znao, odnosno morao znati da je takva ugovorna odredba protivna propisima o zaštiti potrošača.

16. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. toč. 1. i 2. izreke pobijane presude.

17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju, što je protivno čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP). Osim toga, budući da tuženik nije u samom ugovoru, a niti tijekom postupka naveo na što se konkretno ti troškovi odnose, nije moguće provesti test poštenosti i ocijeniti radi li se o visini troškova koji su nerazmjerni stvarno nastalim troškovima, a teret dokaza za to da se ne radi o nerazmjernim troškovima, bio je na tuženiku.

18. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, kako to proizlazi iz čl. 96. st. 1. ZZP, te da je slijedom toga takva ugovorna odredba ništetna.

19. Međutim, s pravom tužitelj u žalbi ukazuje da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da mu ne pripada iznos tzv. ulazne naknade u iznosu od 441,15 EUR.

19.1. Naime, iako je pravilno sud prvog stupnja na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da tužitelju nije isplaćen kredit u ugovorenom iznosu od 100.721,33 kn, već da mu je isplaćen iznos od 97.047,62 kn, jer je ugovoreni iznos kredita umanjen za trošak naknade za obradu zahtjeva u iznosu od 3.323,81 kn / 441,15 EUR, a da je tužitelj otplaćivao puni iznos kredita, što znači da je kroz anuitete otplaćivao i iznos ulazne naknade, pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da je u preplaćenom iznosu koji je utvrdio financijski vještak, sadržan i iznos ulazne naknade.

19.2. Financijski je vještak utvrdio razliku koju je tužitelju isplatio po pojedinom anuitetu, uzimajući u obzir tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan plaćanja anuiteta, te se ta razlika odnosi i na iznos ulazne naknade, koja je sadržana u svakom anuitetu, ali u toj razlici, koja iznosi 4.568,36 EUR, nije uključen i iznos same ulazne naknade, koja prema tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.323,81 kn / 441,15 EUR.

20. Stoga je trebalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti st. III. izreke pobijane presude i dosuditi tužitelju iznos od 441,15 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2014. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, jer je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, tada podmiren posljednji anuitet, a kroz anuitete tužitelj je podmirivao i ulaznu naknadu, koja je stoga podmirena sa posljednjim anuitetom.

21. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, i trošak postupka mu pripada u cijelosti sukladno čl. 154. st. 1. ZPP. tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. IV. izreke pobijane presude.

22. Naime, iako tužitelj nije uspio s prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, prema stabilnoj i ustaljenoj sudskoj praksi, budući da je uspio s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, uspjeh u sporu određuje se samo s obzirom na uspjeh u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, jer tuženiku u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev nisu nastali nikakvi troškovi.

23. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku, pa mu pripada trošak sastava žalbe od 62,50 bodova temeljem Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) ili 125,00 EUR, sa PDV od 25 %, ukupan trošak žalbe tužitelja iznosi 156,25 EUR.

24. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković