Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-301/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Skoblar, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice-protutužiteljice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andrea Šalić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov i partneri u Zadru, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-424/2023-21 od 19. veljače 2024., u sjednici održanoj 05. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

I. Žalba tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl. br. P- 424/2023-21 od 19. veljače 2024. se:

- odbacuje u odnosu na točku II. izreke kao nedopuštena,

- u odnosu na točke I., III., IV. i V. odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-424/2023-21 od 19. veljače 2024. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice ŽO koji glasi:

„Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 77.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2022. godine do 31. prosinca 2022. prema kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 3.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu sklopljen između tužiteljice/protutuženice:

ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice/protutužiteljice: JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 16. studenog 2022. godine u [adresa].“

IV. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženice- protutužiteljice koji glasi:

„Poništava se Ugovor o zajmu sklopljen između tužiteljice/protutuženice: ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice/protutužiteljice: JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 16. studenog 2022. godine u [adresa].“

V. Nalaže se tuženici-protutužiteljici naknaditi tužiteljici-protutuženici troškove parničnog

postupka

u

iznosu

od

12.828,62

EUR

(slovima:dvanaesttisućaosamstodvadesetosameuraišezdesetdvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka (19. veljače 2024.), u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici-protutuženici (dalje: tužiteljica) naložiti naknaditi joj troškove postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Žaliteljica traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije dopuštena u odnosu na točku II. izreke u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, jer je tuženica u tom dijelu uspjela u sporu pa nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, radi čega je u tom dijelu žalbu valjalo odbaciti (članak 366. stavak 1. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a). U preostalom dijelu žalba nije osnovana.

5. Predmet spora, po tužbi, zahtjev je za povratom zajma, a po protutužbi, utvrđenje da je ugovor o zajmu ništetan, odnosno da se isti poništi.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužiteljica tuženoj u više navrata pozajmljivala novac,

- da tuženica nije vraćala novac kako je dogovoreno zbog čega su parnične stranke potpisale ugovor o zajmu 80.000,00 eura koliko je tužiteljica ukupno, u pet navrata, pozajmila tuženici,

- da je rok vraćanja naveden u ugovoru protekao,

- da je tuženica dala tužiteljici ukupno 3.000,00 eura, govoreći joj da je to na ime nagrade za pozajmljeni novac, koju nagradu tužiteljica nije tražila,

pa je prihvatio zahtjev za isplatom 77.000,00 eura, a odbio za 3.000,00 eura.

6.1. Prvostupanjski je sud zaključio da nije riječ o zelenaškom ugovoru na kakvoj je tvrdnji tuženica temeljila svoj protutužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora, jer tuženica nije dokazala postojanje okolnosti propisanih člankom 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) koji bi ugovor činili zelenaškim. Prvostupanjski je sud zaključio i da nema razloga za poništenje predmetnog ugovora, što je bio predmet eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva, zbog mana volje, točnije prijevare, odnosno zablude o svoti zajma navedenog u ugovoru, kako je tuženica tvrdila, što su razlozi pobojnosti propisani člancima 330. u vezi članaka 280. stavak 1. i 284. ZOO-a), radi čega je protutužbeni zahtjev odbio.

7. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio pozivajući se na odredbe članka 2. stavak 1. i 154. stavak 5. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žaliteljica ukazuje. Netočna je njezina tvrdnja da je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude i materijalnim dokazima, kao i da nisu uzeti u obzir materijalni dokazi. Žaliteljica ne konkretizira na čemu temelji ove svoje tvrdnje, već tvrdnje samo paušalno iznosi.

9. Žaliteljica konkretno navodi samo da na dan sklapanja ugovora nije došlo ni do kakve predaje novca, ali ta činjenica nije od presudnog značaja za utvrđenje činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je upravo svota od 80.000,00 eura bilo ono što je na ime zajma tuženica ukupno primila od tužiteljice, za to utvrđenje prvostupanjski je sud dao jasne i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud i kojima se nema što dodati. Činjenica da je tuženica tijekom postupka ipak priznala da je od tužiteljice dobila 30.000,00 eura, dok je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev u cijelosti osporavala ne priznajući da je od tužiteljice išta dobila, nije takva da je prvostupanjski sud mogao utvrditi kako tužiteljica nije tuženici dala ukupno upravo svotu navedenu u ugovoru o zajmu kojeg su parnične strane potpisale, posebno pored iskaza svjedoka od kojih je tuženica novac također posuđivala a nije vratila. Takvo utvrđenje nije dovedeno u sumnju niti činjenicom da je tužiteljica utužila ukupnu svotu od danih 80.000,00 eura premda je i sama iskazala da je od tuženice dobila 3.000,00 eura koje joj je ona dala „na ime naknade za pozajmljeni novac“, koji da ona (tužiteljica) nikad nije tražila.

10. Žalbeni navodi o tome da je riječ o zelenaškom ugovoru a što da proizlazi iz podneska tužiteljice u kojem sama tužiteljica navodi kako joj je tuženica obećavala nagradu od 1.000,00 eura na pozajmljenih 10.000,00 eura neosnovani su. Nije dakle sporno da tužiteljica od tuženice nije tražila takvu nagradu nego je tuženica takvu nagradu tužiteljici obećavala, pa bi se stoga prije moglo govoriti o lakomislenosti tužiteljice, nego lakomislenosti tuženice.

11. Žaliteljica ponavlja tvrdnje o njenom stanju nužde ali takve tvrdnje nije tijekom postupka potkrijepila nikakvim činjenicama pa naravno onda niti dokazima kojima bi se te činjenice mogle utvrditi, pa su stoga i žalbeni navodi kojima se ta tvrdnja ponavlja, paušalni.

12. Žalbeni navodi kojima se utvrđeno činjenično stanje pokušava dovesti u pitanje neosnovani su. Tvrdnja kako je i sama tužiteljica u podnesku pobrojala svote koje je dala tuženici u ukupnom iznosu od 50.000,00 eura netočna je, jer su pobrojana davanja u ukupnom iznosu od 80.000,00 eura. Žaliteljica postavlja pitanje zašto se ne isključuje mogućnost da je do svote od 80.000,00 eura došlo obračunom lihvarske kamate na stvarno posuđenih 30.000,00 eura, ali stranke su te koje trebaju iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, jer vrijedi načelo stranačke, a ne materijalne istine, pa je tuženica bila ta koja je trebala iznijeti tvrdnje o činjenicama kako je od 30.000,00, koje ne osporava da je primila, moglo doći do 80.000,00 uz lihvarsku kamatu od 10%, odnosno uz nagradu od 1.000,00 eura na svakih pozajmljenih 10.000,00 eura.

13. U vezi dokaza koje je tuženica dostavila u spis, a koji nisu ocijenjeni jer su dostavljeni tek naknadno, nakon završetka prethodnog postupka, valja reći da je tuženica činjenice na koje se ti dokazi navodno odnose, kao i dokaze, mogla iznositi i ranije, već u odgovoru na tužbu, i sud izvijestiti i o nemogućnosti prilaganja dokaza zbog toga što joj dokazi nisu dostupni jer su u njezinom mobitelu koji joj je uzet u kaznenom postupku.

14. Žaliteljica nije svojim navodima dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg proizlazi da je tuženica od tužiteljice dobila u zajam 80.000,00 eura, da je vratila 3.000,00 eura, te da je stoga, budući je rok vraćanja protekao, dužna vratiti preostalih 77.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je pozajmljeni novac trebala vratiti, do isplate, sve u skladu s odredbama članka 499. stavak 1. u vezi članka 29. ZOO-a. Primjećuje se da premda tuženica ne spori da je od tužiteljice primila 30.000,00 eura i ne tvrdi da rok vraćanja nije protekao, prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, dakle u odnosu na cijelu dosuđenu svotu, a ne samo u odnosu na onu za koju tvrdi da je od tužiteljice nije primila.

15. U odnosu na odluku o troškovima žalba ne sadrži nikakve konkretne navode.

16. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je, u odnosu na točke I., III., IV. i V. prvostupanjske presude istu valjalo odbiti na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Kako žaliteljica sa žalbom nije uspjela to je njezin zahtjev za naknadom troškova žalbe valjalo odbiti na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP- a.

18. Odlučeno je stoga kao u izreci.

U Dubrovniku, 05. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković