Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1170/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Emira Čustovića predsjednika vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, broj Pn-226/2019-19 od 24. ožujka 2021., u sjednici održanoj 05. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, broj Pn-226/2019-19, od 24. ožujka 2021. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Dužan je tuženik u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete, kao i povreda prava osobnosti (pravične naknade) isplatiti tužitelju iznos od 21.500,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana utuženja (04.12.2018.godine) pa do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime njege i pomoći druge osobe iznos od 3.675,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu zatri postotna poena, pa do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn."

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 -u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i obvezati tuženicu da nadoknadi tužitelju troškove postupka ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

2.1. Žalitelj u žalbi ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., a u vezi s člankom 8. ZPP-a tvrdeći da je pogrešna ocjena dokaza, stranačkog iskaza i iskaza svjedoka, a koja je prema žaliteljevim navodima utjecala na zakonitost pobijane presude. Tužitelj je u stranačkom iskazu naveo da nije prošao kroz tzv."prolaz", budući da je na istom postojala drača – prepreka, koja sprječava prolaz kroz taj prolaz i da je prostor preko kojeg je imao namjeru proći u datom trenutku bio najprohodniji.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj zaposlenik tuženice Republike Hrvatske;

- da je tužitelj tijekom radnog vremena 08. svibnja 2018. obavljajući poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu pri obilasku granične crte na relaciji Vidoši - Kutleša sela prelazio preko suhozida koji se odronio na tužitelja;

- da je posljedica odrona ozljeđivanje tužitelja u vidu distorzije skočnog zgloba desne noge i napuknuće desnog fibularnog maleola.

6. Na temelju provedenih dokaza: prijave ozljede na radu, izvješća izabranog doktora opće medicine, službene zabilješke policijskog službenika RL, iskaza svjedoka RL i ZL, službene zabilješke tužitelja kao policijskog službenika i iskaza tužitelja kao parnične stranke, a primjenom članka 4. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 7/14, 118/14, 154/14, 94/8, 96/18, dalje ZZR), članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, dalje ZR) te članaka 1045. stavak 1. i 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23; ZOO) sud je odbio tužbeni zahtjev. Naime, prvostupanjski je sud zaključio da se na policijske poslove ne primjenjuju odredbe ZZR-a, pa tako ni članak 25. ZZR-a kojim je propisana objektivna odgovornost poslodavca za štetu na radu i u svezi s radom.

7. Dakle, prvostupanjski je sud uz materijalnopravno shvaćanje da se odgovornost tuženice za nastalu štetu ne prosuđuje po načelu objektivne odgovornosti, jer da se ZZR ne odnosi na "policijske poslove", zaključio da tužitelj nije dokazao tuženičinu protupravnost te da se radi o slučaju kojeg je tužitelj mogao predvidjeti odnosno spriječiti, pa da za posljedice samovoljnog prelaska preko suhozida prilikom obilaska granice zbog opisanog načina prelaska preko suhozida gdje se i ozlijedio, nije odgovorna tuženica.

8. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo ocijenivši da se u ovom postupku ne primjenjuju odredbe o objektivnoj odgovornosti poslodavca - tuženice za nastalu štetu.

9. Naime, prvenstveno je za naglasiti da je odredbom članka 4. stavak 4. ZZR-a koji je na snazi u vrijeme štetnog događaja propisano:

„ (4) Pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova kod kojih se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti s ovim Zakonom ne mogu u cijelosti primijeniti opća načela prevencije, kao pri pojedinim poslovima Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, zaštite i spašavanja, zaštite osoba i imovine, vatrogasaca i pirotehničara, te drugim specifičnim poslovima, zaštita na radu uređuje se posebnim propisima ili priznatim pravilima zaštite na radu“. (Zakon o izmjenama dopunama Zakona o zaštiti na radu broj -"Narodne novine" broj 94/18) stupile su na snagu osmog dana od objave, a objavljen je 24. listopada 2018., dakle prije štetnog događaja).

10. Opća načela prevencije regulirana su u članku 11. ZZR-a.

11. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da iz članka 4.stavak 4.ZZR-a proizlazi da se ZZR ne primjenjuje na policijske poslove tj. da odredbe ZZR-a nisu mjerodavne u ovom predmetu.

12. Odgovornost tuženice u ovom predmetu treba sagledati primjenom sljedećih materijalno pravnih odredbi:

– odredba članka 1. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" 34/11, 130/12, 89/114, 151/14, 33/15 i 121/16) koji je važio u vrijeme štetnog događaja;

– člankom 4. stavak 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15,135/15 i 61/17) koji su na snazi u vrijeme štetnog događaja, po kojoj na pitanja koja nisu određena tim ili posebnim zakonima, uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu;

– citirana odredba članka 4. stavak 4. ZZR-a, koja ne isključuju u konkretnom slučaju primjenu odredbe iz članka 25. ZZR-a prema kojoj (st. 1.) poslodavac odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti zdravlja na radu, a da se (st. 2.) iznimno od stavka 1. tog članka poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na koju poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

13. Iz činjeničnog stanja kojeg je sud utvrdio proizlazi da se nezgoda dogodila pri, od strane tuženice - poslodavca, organiziranoj rutinskoj kontroli granice, pri čemu nema naznaka da bi u konkretnom slučaju prilikom nastanka predmetne nezgode bila isključena od primjene odredba ZZR-a, u smislu članka 4. stavka 4. tog zakona, pa je primjenjiva odredba članka 25. ZZR-a slijedom koje se odgovornost tuženice kao poslodavca za predmetnu štetu u ovom sporu ima ocjenjivati po načelu objektivne odgovornosti.

14. Temeljem svega iznesenog, tuženica se može osloboditi odgovornosti (ili joj se odgovornost može ograničiti) pod uvjetima iz citirane odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a. Međutim takve okolnosti, niti one propisane općim propisima obveznog prava – članak 1067. ZOO-a u ovom postupku bar za sada nisu utvrđene. Prvostupanjski je sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi okolnosti za potpuno ili djelomično oslobođenje tuženice od njezine odgovornosti, pa je pogrešno postupio kada je donio odluku temeljenu na otklanjanju primjene odredaba o objektivnoj tuženičinoj odgovornosti kao poslodavca. U nastavku postupka sud će, vodeći računa o iznijetim primjedbama ovog suda, nakon brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, utvrditi sve odlučne činjenice i donijeti novu odluku.

15. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 370. ZPP-a.

U Dubrovniku 05. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović