REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27.
21000 SPLIT
K -702/2020 - 38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Stolić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Arnerić, u kaznenom predmetu protiv optuženog NS zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 179.a Kaznenog zakona ( „Narodne novine” broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-4378/2020 od 10.srpnja 2020. nakon javne rasprave održane i zaključene 28.veljače 2025. u prisutnosti optuženika, branitelja Tonija Vukičevića, odvjetnika u Splitu, ES državnoodvjetničkog savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, 5.ožujka 2023. izrekao je, javno objavio. i
p r e s u d i o j e
I.
Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2011., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. dalje: ZKP/08)
kazneni nalog Općinskog suda u Splitu K-702/2020 od 1.veljače 2021. stavlja se izvan snage.
II.
Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08
OPTUŽENI: NS, OIB [osobni identifikacijski broj] sin ĐS i pok. N , nezaposlen, lošeg imovnog stanje, sa godišnjim primanjima uz sklopu poticaja i prodaje poljoprivrednih proizvoda godišnje prima oko 6000 eur, suvlasnik obiteljske kuće u [adresa] ½ nekretnine, druge imovine većih vrijednosti nema,neosuđivan
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi 28. ožujka 2020. oko 20:00 sati, u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa]., protivno članku 10. alineje 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/2017., 126/2019. - dalje ZZNO ) u cilju da povrijedi dostojanstvo svoje supruge BS te ju zastraši i naruši njen psihički i fizički integritet, imenovanoj tijekom prepirke rekao da je luđakinja, da se mora liječiti i da će ju ubiti, a zatim ju uhvatio rukom za vrat te je BS pala na kauč gdje ju je više puta udario šakom po leđima, što je sve kod BS stvorilo stanje jake uznemirenosti te ju zastrašilo i ponizilo, pa je pobjegla iz kuće,
dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost te ga doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji – djelo opisano i kažnjivo u čl. 179. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11).
III.
Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 13.srpnja 2020. optužnicom broj KO-DO- 4378/2020 od 10.srpnja 2020. optužilo pred Općinskim sudom u Splitu okrivljenog NS zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 179.a KZ/11.
2. Općinski sud u Splitu je prihvaćajući zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Splitu 1.veljače 2021. izdao kazneni nalog broj K-702/2020, kojim je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, protiv kojeg naloga je okrivljeni pravodobno podnio prigovor, slijedom čega je rješenjem broj KOV- 280/2021 od 28.lipnja 2021. potvrđena optužnica, nakon čega je provedena javna rasprava.
3.Žrtva BS nije postavila imovinskopravni zahtjev. Nije zainteresirana za kaznenopravni progon optuženika.
4.Okrivljenik se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret to je u skladu sa člankom 417.a ZKP/08 ispitan na završetku dokaznog postupka.
5.U dokaznom postupku suglasnošću stranaka pregledana je i pročitana materijalna dokumentacija i to dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu SDŽ za žrtvu BS (list 5 i39 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu serijski broj: [serijski broj] od 28. ožujka 2020. (list 6. i 40. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu serijski broj:
01854061 od 28. ožujka 2020. (list 20. i 54. spisa), dokumentacijski list hitnog slučaja Zavoda za hitnu medicinu SDŽ (list 74. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve BS od 7. srpnja 2020. (list 85-87 spisa), presuda Prekršajnoga suda u Splitu stalne službe u Hvaru PpJ-1410/2020 ( list spisa 139. -145.), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐS od 17. svibnja 2022. ( list 14.7-149. spisa), specijalistički nalaz i dokumentacijski list hitnog slučaja ( list 151. -152.),pisani nalazi i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Časlava Lončara (l.s.199.-200.). Na raspravi od 18.veljače 2025. psihijatrijski vještak dr. Časlav Lončar dao je usmenu dopunu svoje pisane ekspertize (l.s.216. -217.). Kako nije bilo daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza, odnosno prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (l.s.227.) Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze.
6.Žrtva BS ispitana na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Splitu 7.srpnja 2020. je u bitnom navela da je toga dana ujutro suprug išao sam u masline, jer je ona imala drugih prioritetnijih obveza u kući. Ponovo su se vidjeli za ručak kojeg je optuženik skuhao. Nakon ručka je išao u masline a prethodno da ga je zamolila da izvede pse u šetnju jer ih je ona vodila to jutro. Iz maslina suprug se vratio navečer i nakon što se vratila sa psima iz šetnje joj je rekao da zašto je pas mokar, a ona da mu je odvratila da ga sam obriše. Na televiziji ja gledala zabavni program A“ stranu, nastojala je biti vesela ali riječ po riječ je počela svađa kada ju je suprug uhvatio za vrat. Pala je na kauč, a suprug ju je udario nekoliko puta po leđima, prijetio da će ju ubiti, iako on nikada to ne bi učinio već da je rekao u afektu. Suprug ju psihički ubija. Nema straha od supruga, obitelj joj stagnira. Iskazuje da joj se sve u životu raspada pa tako i kuća koja je u derutnom stanju. Prije 20-ak godina se liječila kod dr. Mrassa i dijagnosticirana joj je psihoza. Uzimala je Halgon tako što joj je bez njenog znanja suprug u sok stavljao. To je uzimala par mjeseci. Sad uzima terapiju za štitnjaču. Kritične prigode nije bilo nikoga u kući osim njih dvoje. Od ozljeda je imala samo ogrebotinu na vratu sa lijeve strane. Iz kuće je pobjegla preko balkona tako što je skočila na susjedov balkon i zatim na ulicu nakon čega je nazvala rodicu, otišle su na hitnu a iz hitne su zvali policiju. Na poseban upit zastupnice optužbe navodi da je supruga prijavila jer joj je prijetio, tukao najmanje 10-ak puta dosta jako po leđima, vrijeđao, govorio da je luđakinja da će ju ubiti, da se mora liječiti, tada da se pripala jer je izgubio kontrolu iako ga se ne boji. Na poseban upit da pojasni što se dalje dogodilo iskazala je da je ona njemu skinula naočale i držala ih u svojoj ruci van njegovog dohvata, misleći da će se smiriti jer bez njih vidi, ali da je on postajao agresivniji jer su bile skupe. Potom da su se nastavili naguravati po dnevnom boravku nakon čega su u naguravanju dotakli policu sa kojih su na pod pale druge naočale, a optuženik je mislio da su pale te skupe pa je još više poludio i postao agresivniji. Trčali su oko stola a kako je ona u boljoj kondiciji, nije ju dohvatio, umorio se i otišao staviti drva u vatru kada je ona pobjegla.
7.Za kazneni progon nije zainteresirana. Želi samo miran život. Na poseban upit optužbe navodi da je optuženik uvijek bio fer prema njoj.
7.1.Upitana od strane branitelja, je li se kritične prigode optuženik požalio na glasnu televiziju, je li pokušao uzeti daljinski i smanjiti zvuk na TV a ona da ga je uhvatila za ruku, je li mu uputila verbalne prijetnje ili nešto drugo rekla, na što je iskazala da se ničega ne sjeća osim da mu je rekla da je umorna, da joj nitko ne želi pomoći i da se svi ponašaju kao u hotelu. Dodatno upitana je li uzela kritične prigode škare je iskazala da nije, a na hitnom prijemu prijavila je samo ogrebotinu jer od udaraca nije bilo tragova, ali je sutradan imala veliku glavobolju.
8.Prema nalazu Zavoda za hitnu medicinu SDŽ (l.s.5.) od 28.ožujka 2020. kojeg je istu noć sastavio dežurni liječnik prema kazivanju oštećene BS proizlazi da ju je suprug uhvatio rukama za vrat uz prijetnje da će je ubiti, a ona da ga je odgurnula. Tuži se da obiteljsko nasilje traje 30 godina. Ostale tegobe negira. Na desnoj strani vrata konstatirana je hiperemija kože uz ekskorijaciju vel.1. cm. Inspekcijskim pregledom drugih dijelova tijela liječnik konstatira da drugih tragova nasilja nije nađeno.
9.Pregledom presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu stalne službe u Hvaru od 13. svibnja 2020. utvrđeno je da je zbog događaja od **.**.2020. BS osuđena novčanom kaznom zbog ispoljavanja psihičkog nasilja prema sinu ĐS i nevjesti na način da im je nepozvana ušla u kuću, bacila se na tlo dnevnog boravka i histerično vikala i galamila, da bi potom lupala po autu u kojem su bili unuci i nevjesta uz viku, odnosno da bi počinila prekršaj iz članka 10.st. 3 ZZNO.
9.1.Prema članku 283.ZKO/08 proizlazi da se kao svjedoci pozivaju ne samo osobe za koje je vjerojatno da mogu dati obavijest o kaznenom djelu ili počinitelju, već i osobe koje imaju saznanja o drugim važnim okolnostima. Prema tome, obrana je predložila ispitati kao svjedoka sina optuženika i žrtve ĐS. Ispitan na raspravi 17.svibnja 2022 iako bez neposrednih saznanja o predmetnom događaju jer nije bio prisutan, što u postupku nije sporno, vjerodostojnost kazivanja ovog svjedoka potvrđena je psihijatrijskim vještačenjem žrtve u odnosu na njene karakteristike ličnosti . Pa je tako posvjedočio boravku majke na psihijatrijskom odjelu u KBC Split u kojem je dovedena u rastrojenom stanju. Svjedoči o terapiji koju je majka uzimala ali i da ju je prestala samovoljno što mu je osobno rekla. Svjedok je naveo da je među njegovim roditeljima bilo verbalnih prepirki i prije dok je bio mlađi, ali da nikada nije bilo fizičkog nasilja. Vezano za inkriminirani događaj majka mu je osobno sutradan rekla da je bila na hitnoj pomoći u Jelsi i pokazivala ozljede na vratu, što on nije mogao vidjeti. Dodatno upitan od branitelja navodi da mu se majka nije žalila na ništa drugo. Navodi da o događaju zna prema priči majke, da je došlo do gurkanja, da su pali na kauč, da je ona oca vjerojatno svojim ponašanjem isprovocirala. Nakon tog događaja majka je počela psihički i fizički maltretirati njegovu obitelj, do te mjere da mu je žena otišla u Split dok se ta situacija ne smiri. Njega je nekoliko puta "ispleskala" ničim isprovocirana kada je otišao na policiju, ali ne da bih njoj naškodio već da bi joj pomogao da se njoj pomogne. U razgovoru sa obiteljskim liječnikom mu je rečeno, da se majčino stanje ne može popraviti jer je bitno da ona želi krenuti na liječenje. Svjedok navodi da majku voli, ali da joj se treba pomoći. Na upit izjavljuje da ni majka a ni otac nisu rekli da je otac udario majku na nekom drugom dijelu tijela. Otac je uvijek bio zaštita njegovoj majci. Navodi da je u dobrim odnosima i sa majkom i ocem. Otac je obolio od multiple skleroze što liječnici povezuju sa stresnim situacijama u njegovom životu. Majka je i prije znala izmišljati ili izokrenuti događaje , kao što je to bilo sa susjedima.
10.U svojoj obrani optuženik daje prikaz događaja na način da se on oko 20.00 sati vratio iz šetnje sa psima, a supruga je gledala zabavnu emisiju na televiziji. Kako je vanka padala kiša molio ju je da mu da nešto da ih obriše. Međutim kako je televizija bila glasna morao je ponoviti jače, ali niti tada nije reagirala. Cijeli taj dan supruga mu se činila "rastresena", u povišenom stanju. Potom je on uzeo daljinski sa stola i smanjio TV, a ona mu ga je iz ruke uzela i pojačala ton sa riječima nećeš mi to raditi. Počela je "siktati" na njega i njen izgled ga je prestrašio. Uzela mu je naočale za vid sa glave, a bez njih je nesiguran te ih je tražio da mu ih vrati. Počela ga je gurati. On je želio vratiti naočale i u tom njihovom verbalnom prepucavanju uslijedilo je naguravanje tako što je on naočale vukao prema sebi a ona prema sebi kada su pali na kauč. Tek tada mu je pustila naočale. Nakon toga ona se uputila u kuhinju i iz kuhinjskog elementa je izvukla škare za rezanje peradi. Točnije držala ih je ispred sebe. On joj je prišao i uzeo ih, ona se nije opirala i tu je sve prestalo. Potom je supruga otišla kod rodice kroz balkonska vrata. Oko 21:30 je došla policija. Optuženik navodi da se stanje njegove supruge od 2000-te mijenja na gore. Bila je kod psihijatra Mrassa u Splitu. Jedno vrijeme se liječila. Nakon toga supruga je imala sukob i sa sinom koji je završio tako što je supruga optužena. Na upit branitelja optuženik je poricao i tvrdio da ništa nije izrekao od izrečenih riječi, da nije suprugu uhvatio za vrat već da je samo pokušao dohvatiti svoje naočale koje mu ih je ona skinula sa glave i držala u rukama. Navodi i da je supruga jače fizičke konstitucije od njega pa već time to ne bi bilo tako jednostavno. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da okrivljenik pojasni kako oštećena funkcionira u okviru svojih problema, okrivljenik odgovara da je 2000. dobila terapiju od psihijatra, jednu noć je bila provela na psihijatriji, ali je pobjegla. Lijekove kojima bi simptome dijagnoze ublažavala nije pila, a samo o njezinoj volji ovisi uspjeh njenoga liječenja. Na daljnji upit branitelja navodi da je njegovo zdravstveno stanje naročito nakon ovoga događaj pogoršano, saznao je da ima multiplu sklerozu, a poznato je da je okidač iste stres. Nije vjerovao da će ovo sve doći do ove faze jer smatram da nije kriv. Od obiteljskih prilika navodi da se bavi sezonski poljoprivredom i prodajom na kućnom pragu. Živi u obiteljskoj kući oca. Ima dva punoljetna sina. Nema kreditnih obaveza. Sa suprugom živi i dalje u zajedničkom domaćinstvu. On je uvijek na oprezu što se tiče njezinog psihičkog stanja jer je ono varijabilno. Na upit zastupnika optužbe okrivljenik iskazuje da zna mjesečno u sezoni zaraditi cca. 600 eura, odnosno 3,000 eura godišnje.
11.Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11. je tzv. blanketne prirode tj. isto se može počiniti samo ako se "teško krše propisi o zaštiti nasilja u obitelji", pa djelo postoji kada na to upućuje blanketna dispozicija, ovdje konkretno Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, te je propisano da će se kazniti kaznom zatvora od jedne do tri godine.
11.1.Dakle, kao jedan od bitnih elemenata inkriminiranog djela je teško kršenje propisa u zaštiti od nasilja u obitelji.
11.2.Potrebno je naglasiti da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, između ostalog, u članku 10. stavak 1. definira nasilje u obitelji kao primjenu fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda te kao psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti. Da bi se radilo o kaznenom djelu nasilja u obitelji mora se raditi o „teškom kršenju“ naznačenog propisa, a da bi neko ponašanje predstavljalo teško kršenje ove norme potrebno je da je učestalo, jačeg intenziteta i s nastupjelom posljedicom, kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu.
12.Prema odredbi 450. stavak 1. ZKP/08. sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. U tom smislu dokazi moraju potkrijepiti činjenice na kojima će se temeljiti sudska odluka.
13.Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u jedinstvenoj cjelini nakon čega sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u predmetnom postupku o čemu će detaljnije biti elaborirano.
14.U skladu sa člankom 8. st.1. ZZNO žrtva BS i okrivljenik su bračni partneri, dakle žrtva je u smislu članka 87. st. 8. KZ/11 član obitelji, a ujedno je i u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11 bliska osoba okrivljeniku.
15.Naglasiti je da je sud vezan činjeničnim opisom kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljeniku predmetnom optužnicom i to na počinjenjem djela kako je opisano te ne može odlučivati izvan tog opisa.
16.Za postojanje predmetnog kaznenog djela potrebno je da dovođenje žrtve u ponižavajući položaj bude obuhvaćeno počiniteljevom namjerom, odnosno da postoji svijest i htjenje okrivljenika za zlostavljanjem i nasiljem dovodi žrtvu u ponižavajući položaj.
17.U odnosu na citirano kazneno djelo istina je da žrtva jedino tereti optuženika iz konkretne situacije kojoj su bile prisutne samo ove dvije osobe u obiteljskoj kući. Osim iskaza žrtve koja tereti optuženika nema ni jednog materijalnog niti personalnog dokaza koji bi direktno upućivao na okrivljenika kao počinitelja kaznenog djela.
18.Sud je ocjeni personalnih dokaza i to iskaza jedinog svjedoka žrtve BS pristupio s određenim oprezom, cijeneći pri tom okolnost da i žrtva može imati motiv za nerealno terećenje optuženika imajući u vidu mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Časlava Lončara koji se u pisanoj ekspertizi očitovao na strukturu ličnosti žrtve. Naime, uvažavajući navode obrane u pogledu strukture ličnosti i zdravstvenog stanja žrtve provedeno je njeno sudsko psihijatrijsko vještačenje s ciljem utvrđenja karakteristika osobnosti žrtve a slijedom toga i vjerodostojnosti mogućnosti iskazivanja. Iz anamnestičkih podataka i nalaza u pisanoj ekspertizi psihijatrijskog vještaka dr. Časlava Lončara utvrđeno je da je žrtva u lošim odnosima sa polusestrama zbog podjele imovine, da je izgubila jedno dijete zbog čega je doživjela veliku traumu koja je i dalje prisutna, da nije prihvaćena od svekrve te je u sukobu sa nevjestom. Prije 20 godina žrtva je imala živčani slom uz hospitalizaciju na psihijatriji pod dijagnozom „shizoafektivni poremećaj“. Nakon otpusta prekinula je uzimati psihofarmak. Žrtva ima smetnje i sa štitnjačom što je praćeno anksioznim ili depresivnim poremećajem, bezvoljnošću, razdražljivošću, pretjeranom zabrinutosti a ponekad i do paranoidne razine. Prema mišljenju vještaka žrtva ne ostavlja dojam manipuliranju, izmišljanju, laganju, ali se kod kliničke procjene trudila umanjiti svoju ulogu u sukobu koja uloga je prema mišljenju neupitna. Kod oštećene se bilježi miješani poremećaj ličnosti (F61). što ukazuje na preuveličavanje izražavanja osjećaja, lakoj ranjivosti osjećaja, stalnom traženju priznanja, uzbuđenja, pažnje. Dodatno upitan na raspravi 18.veljače 2025. pojašnjava kako je doprinos „žrtve“ u konkretnom slučaju nesumnjivo utjecao na sam događaj jer problematično ponašanje oštećene proizlazi iz strukture njene ličnosti zbog čega se ona sklona svetiti bez realnog uvida u osobni doprinos kod nastanka inkriminiranog događaja. Simptomatično je da je žrtva na dokaznom ročištu iskazivala i odgovarala na pitanja optužbe očuvanog sjećanja a da bi na pitanja obrane odgovarala da se ne sjeća, osim da je optuženiku kritične prigode rekla da je umorna, da joj nitko ne želi pomoći i da se svi u kući ponašaju kao u hotelu pa već kod ovakvog njenog ponašanja potvrđuju se opisane karakteristike njene osobnosti po psihijatrijskom vještaku miješanog poremećaja ličnosti dodatno popraćeno smetnjama štitnjače, a što se ne može staviti na teret optuženiku. Dakle, dijagnoza F61 već sama za sebe ukazuje da žrtva ima osjećaj gubitka samopouzdanja, svoje traume i psihičke ožiljke ali ne zbog radnji optuženika kritične prigode već zbog svog mentalnog stanja i zdravstvene slike o čemu se u nalazu vještak izjasnio. (smetnje sa štitnjačom, gubitak djeteta, sukobi sa polusestrama , dijagnoza F16., neslaganje sa nevjestom, neprihvaćanje od svekrve).
19.Kada se ovo dovede u korelaciju sa obranom optuženika, iskazom svjedoka ĐS za kojeg sud nije utvrdio postojanje elemenata nevjerodostojnog svjedočenja opisa stanja njegove majke jer je potkrijepljeno i nalazom psihijatrijskog vještaka da je i kod kliničke procjene željela ostaviti dojam bolji za sebe, presudom Prekršajnog suda stalne službe u Hvaru i iskazom same žrtve u onom dijelu da želi samo mir, da je optuženik uvijek bio fer prema njoj tada se i predmetni događaj može sagledavati kroz žrtvino preuveličavanje cijelog događaja odnosno njenom subjektivnom doživljaju kroz ranjivost osjećaja, traženju uzbuđenja i pažnje baš kako je to u svom mišljenju psihijatrijski vještak naglasio. Optuženik očito kao suprug ne može zadovoljiti njene zahtjeve koje ona u obitelji ima za njega, što ju onda dovodi do sukoba sa istim, ljutitim i depresivnim osjećajima, ali u kojem ona želi umanjiti svoju ulogu koja je neupitna. Očito da odnos između oštećenice i optuženika nije idealan, što se iščitava iz iskaza oštećene u kojem kaže da se sve narušava, da je i kuća derutna. Ni jedna obitelj nije savršena, a svak teži lijepoj savršenoj obitelji. Svaki član obitelji je važan i svaki član obitelji je različit i te razlike u obitelji dovode do sukoba.
20.Nadalje, dio iskaza žrtve o fizičkoj sili ( više uzastopnih jakih udaraca po leđima) demantira nalaz Zavoda za hitnu medicinu SDŽ (l.s.5.) od 28.ožujka 2020. kojeg je istu noć sastavio dežurni liječnik prema kazivanju oštećene BS iz kojeg je utvrđeno da žrtva nije govorila niti o udarcima po leđima od strane optuženika, niti se tužila na ikakve bolove koji bi joj možda od zadavanja takvih udaraca nastali, što je potvrđeno i iskazom svjedoka ĐS, jer nema logike da ako je takvo nešto bilo nije rekla liječniku jer je išla na hitni prijem a ne na policiju. Imajući u vidu cjelokupnu atmosferu nelogično je da je optuženik nju tukao po leđima na kauču a onda da bi ona njemu skinula naočale i držala ih van njegova dometa u ruci, pa da su se nastavili naguravati po sobi, trčali oko stola. Znači da ona nije bila na kauču, jer ako bi ju optuženik tukao po leđima na kauču onda bi značilo da je imao kontrolu nad njom, a što očito nije pa u tom dijelu sud prihvaća obranu optuženika da su na kauč zajedno pali u naguravanju oko njegovih naočala. Isto tako, na žrtvi liječničkim „inspekcijskim pregledom“ nije bilo ni hematoma niti drugih ozljeda, niti se žrtva žalila na bolnost po tijelu, koje bi svakako nastale da ju je optuženik više puta jako udarao po leđima, a niti je takve udarce spominjala liječniku niti sinu ĐS. Dakle za ovu inkriminiranu radnju (činjenicu) nije postojala nikakva dvojba već ista nije dokazana od strane optužbe.
21.Nadalje, vezano za hiperemiju kože uz ekskorijaciju vel.1. cm na desnoj strani vrata kako je konstatirano nalazom liječnika, iz rezultata dokaznog postupka nije utvrđeno da je žrtva ukazala da ima na toj strani ozljedu, već je isto utvrdio liječnik kliničkim pregledom. Međutim, mehanizam nastanka ozljede nije ničim potvrđen, primjerice da bi bilo riječi kao o posljedici fizičke sile tog dana nad žrtvom u taj dio tijela na što je žrtva iznoseći obranu ciljala, a ne primjerice drugog podrijetla. Iako nastup tjelesne ozljede nije obilježje inkriminiranog kaznenog djela prema članku 10. ZZNO ipak u konkretnom slučaju bi ukazivalo na primjenu fizičke sile koja se optuženiku stavlja na teret (uhvatio za vrat, udaranje žrtve po leđima) imajući u vidu da je žrtva iste večeri odmah neposredno nakon događaja u 20:58 došla na hitni prijem, što mora u postupku na nedvojben način biti dokazano kao posljedica nezakonite i direktne radnje tj.fizičke sile optuženika, a što nije kako je naprijed elaborirano. Osim toga optuženik je u obrani rekao da je njegova supruga jače konstitucije od njega, a optužba to nije osporila, pa već i ta činjenica ukazuje na očito preuveličavanje od strane žrtve. Naime, žrtva prema mišljenju vještaka nije sklona izmišljanju, ali je preuveličavanju pa radnju hvatanja za vrat, kako je ona takvom prezentirala može temeljiti i na njenoj iskrivljenoj percepciji (pokušaj optuženika da dođe do svojih naočala) kao rezultat dijagnoze F61. Psihičko nasilje je ono nasilje koje ozbiljno narušava psihički integritet neke osobe Prisutno je u različitim oblicima, verbalne i neverbalne prirode, kao što su vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, ponižavanje,omalovažavanje, izolacija koja podrazumijeva ograničavanje kretanja i izlaženja, kroz zastrašivanja koja se provode ucjenjivanjem i prijetnjom i sl., a psihičko nasilje iz kaznenog djela iz čl. 179.a KZ-a postoji ako se radi o slučajevima kontinuiteta i intenziteta psihičkog maltretiranja i uznemiravanja koje nije ni malo bezazleno. Štoviše sama žrtva svjedoči na poseban upit optužbe (l.s.87. alineja 6.) „ on je uvijek bio fer prema meni“.
21.1.Osim toga i pregledana presuda prekršajnog suda u Splitu stalne službe Hvar gdje je baš žrtva osuđena zbog zlostave obitelji sina ĐS ukazuje da žrtva umanjuje svoju prekršajnu odgovornost iz tog događaja prilikom kliničkog razgovora sa psihijatrom, dakle, unatoč pravomoćnoj odluci što sve čini obilježje njezine crte ličnosti. Osoba može imati djelomični uvid u svoje stanje, odnosno biti pak nekritična prema svojim simptomima i smatrati da joj nije potrebno liječenje, što je slučaj konkretne žrtve.
21.2.Nadalje, žrtva je iskazala da se sa optuženikom hvatala oko stola jer mu nije željela vratiti dioptrijske naočale, a zna da bez njih suprug ne vidi. Optuženik je potvrdio taj događaj i rekao da su se naguravali, što je iskazala i žrtva. Isto tako optuženik je braneći se rekao da je bilo verbalnih prepucavanja, a da bi naknadno upitan od strane branitelja rekao da ništa od navedene inkriminacije nije izgovorio supruzi, vjerojatno želeći umanjiti svoju odgovornost, iako je prethodno potvrdio da joj je verbalno odvraćao. I žrtva je iskazala da je bilo riječ na riječi. U toj konkretnoj situaciji sam okrivljenik braneći se navodi da je bio uznemiren što mu je supruga oduzela naočale, bile su jako skupe, pa je sasvim životno da su u takvoj situaciji, raspravljanju, prepucavanju, izgovorene inkriminirane riječi koje su mogle izazvati uznemirenost kod oštećenice, posebno riječi da će ju ubiti što ima obilježja i verbalne prijetnje ali ne i ozbiljne prijetnje, već kao ishitrene verbalne reakcije na prethodno opisano ponašanje žrtve. Unatoč tome što takve riječi predstavljaju nepoželjno ponašanje ili obilježja verbalne prijetnje, ovaj sud zbog svih okolnosti kao i dinamike odnosnog događaja, a posebno okolnosti zbog kojih je okrivljenik izgovorio riječi žrtvi, ne nalazi da bi takvim utvrđenim radnjama optuženik teško kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji. Osim toga ako je sama žrtva rekla da je išla riječ na riječ, što optužba inkriminira kao „prepirka“ tada zasigurno ni sama žrtva verbalno nije ostala dužna optuženiku jer je značenje prepirke - oštar sukob riječima (školski rječnik hrvatskoga jezika), pa je nelogično da se žrtva izvrsno sjeća samo ono što je okrivljenik njoj izgovorio ali ne i obratno kada ju je upitao branitelj. Da je žrtva sklona verbalnim prepucavanjima i svađama, prijetećim riječima, uvredama i sl.utvrđeno je iz presude prekršajnog suda u Splitu, stalnoj službi u Hvaru koju je sud pročitao u dokaznom postupku, a kojom je baš žrtva osuđena zbog nasilja u obitelji prema bliskoj osobi, svom sinu ĐS. Dakle, baš ono o čemu se u mišljenju psihijatrijski vještak izjasnio u pogledu žrtvinih karakteristika crta ličnosti koje je dovode do smetnji u njenom funkcioniranju kao osobe kao i u njezinom kontaktu sa okolinom (sukobi sa polusestrama, svekrvom, nevjestom.).
22.Za postojanje kaznenog djela nasilja u obitelji nisu dovoljne samo radnje u vidu zlostavljanja ili osobito drskog ponašanja, nego je potrebno i da član obitelji bude doveden u ponižavajući položaj i da to bude obuhvaćeno počiniteljevom namjerom, odnosno da postoji svijest i htijenje okrivljenika da zlostavljanjem i nasiljem dovodi žrtvu u ponižavajući položaj. A ponižavajući položaj podrazumijeva stalan osjećaj uznemirenosti, straha, nesigurnosti, gubitku samopouzdanja i izravna je posljedica radnji počinitelja. Ponižavajući položaj se vezuje uz iživljavanje nad žrtvom, fizičku nadmoć nad žrtvom, brutalno, grubo, bešćutno vrijeđanje same žrtve i sl. Visok stupanj nasilja, surovosti ili beščutnosti okrivljenika u postupku nije utvrđena, kao što nije utvrđena niti veća kriminalna količina u tom jednokratnom događaju, jer nije potkrijepljena kontrolnim dokazima. Upravo ta obilježja razlikuju kazneno djelo od prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Štoviše, žrtva nije zainteresirana za progon supruga, niti je zatražila položaj oštećenika u postupku. Sud, nije mogao nedvojbeno utvrditi, postojanje subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, jer niti jedan izvedeni dokaz na to sa sigurnošću ne upućuje, da bi postojala okrivljenikova namjera utvrđenim radnjama (verbalno) dovesti suprugu u ponižavajući položaj, dalje i održavati u tome, jer se to iz naprijed opisanih okolnosti ne utvrđuje, a na to ne upućuje niti iskaz žrtve. Eventualno neprimjereno ponašanje optuženika kako ga je žrtva doživjela nije dokazano da bi ulazilo u kriminalnu sferu kaznenog djela nasilja u obitelji, pa se njegovo ponašanje po načinu i intenzitetu ne bi moglo supsumirati pod bitne elemente inkriminiranog kaznenog djela. Sud smatra kako je naprijed opisano i obrazloženo da je radnjama tj. izgovorenim riječima prema žrtvi kao posljedicu mogao izazvati kod iste uznemirenost, dalje mogao izazvati i strah, ali sve to ne tolikog intenziteta da bi predstavljao dugotrajan, stvaran strah za sigurnost žrtve. Ne predstavlja svako takvo postupanje odmah obilježje inkriminiranog kaznenog djela jer nije dokazano da se radi o takvom postupanju koje je izazvalo uznemirenost ili povredu dostojanstva što nadilazi uobičajeno. U postupku nije dokazana uznemirenost žrtve odnosno da je njezin „bijeg“ iz kuće preko balkona u izravnoj vezi sa ponašanjem supruga, jer žrtva iskazuje da je upravo suprug taj koji je odustao, umorio se i krenuo svojim poslom (stavljati drva). Ona je možda bila uznemirena, ali taj subjektivni doživljaj nije bio i dokaz izloženosti teškim psihičkim i fizičkim maltretiranjem, teškoj traumi za cijeli život a naročito kada se to stavi u korelaciju sa njenom preosjetljivošću kako je to prema crtama njene osobnosti vještačio vještak psihijatar, a naprijed elaborirano. A upravo jedan od temeljnih obilježja nasilja u obitelji kaznenopravne sfere je ponavljanje nasilnih akata i zastrašivanje žrtve (Talpis vs. Italy).
23.Iz takvih okolnosti o prethodnom dijelu događaja kojeg je sama žrtva potakla svojim ponašanjem kraj sadržaja izvedenih dokaza, ne upućuje u dovoljnoj i pouzdanoj mjeri na tvrdnju optužbe da bi optuženik počinio djelo na štetu žrtve onako kako je to u optužnom aktu navedeno. Postupanje žrtve je bilo motivirano njenim psihičkim stanjem koji diktira njezino ponašanje kroz osvećivanje uslijed čega ista uopće ne može shvatiti svoj doprinos nastanku predmetnog događaja. Žrtva ima svoju percepciju uloge supruga u kući, njezino konstantno žaljenje na život kakav živi a ne odraz objektivne stvarnosti baš onako kako je u mišljenju iskazao psihijatrijski vještak.
24.Odlučne činjenice moraju biti utvrđene na tako pouzdan način da ne postoji nikakva druga mogućnost da je posljedica nastala na kakav drugi način a takva mogućnost ovdje postoji, obzirom da je žrtva sklona preuveličavanju lakoj ranjivosti osjećaja i dr.
25.U postupku nije dokazano da bi se inkriminiranim radnjama radilo o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje žrtve u kaznenopravnoj domeni, pa se radi nepotrebna ponavljanja upućuje na prethodno elaborirano u odluci.
26.Slijedom naprijed opisanog u postupku nije dokazano da bi optuženik počinio predmetno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i to na način opisan u optužnici, jer u postupku nije izveden niti jedan dokaz koji bi nedvojbeno i izvan sumnje upućivao da bi optuženik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod II.
27.Prilikom donošenja ove presude, ovaj sud je primijenio čl. 544 st. 1 ZKP/08, a koja decidirano nalaže sudu da je prije donošenja nove odluke u povodu prigovora podnesenog protiv kaznenog naloga dužan kazneni nalog u odnosu na okrivljenika koji je podnio prigovor staviti izvan snage. Ovo, jer za isti činjenični opis i pravnu kvalifikaciju ne mogu egzistirati dvije presude.
28.Kako je okrivljeni oslobođen od optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, to na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. st. 2. t. 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, kako je opisano pod II. izreke.
Split, 5.ožujka 2025.
S U T K I NJ A
Mirjana Stolić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Dostaviti:
-okrivljeniku
-branitelj okrivljenika, Toni Vukičević odvjetnik u Splitu
-ODO Split putem Web servisa na broj KO-DO-4378/2020
-žrtvi- BS, na znanje
U spis
