Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-925/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, iz Zagreba, A. Mihanovića 3, protiv tuženog ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Piperu odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-178/2022-10 od 16. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-178/2022-10 od 16. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj Pn-178/2022-10 od 16. listopada 2023. u stavku I izrijeke odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 15.820,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 1. rujna 2016. pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju parnične troškove sve to na račun Državnog proračuna broj 1001005-1863000160 (s pozivom na broj - odobrenja, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre: 5908-94-19-03110737209) sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.",
te je u stavku II naložno tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.493,12 EUR/11.249,91 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu ili svojom odlukom riješi pravnu stvar.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 15.820,53 kn/2.099,75 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2016. pa do isplate, na ime naknade štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku OJ u u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 29. veljače 2018., razmjerno omjeru tuženikovog utjecaja ozljede na radu na ukupnu invalidnost 55%.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Sud prvog stupnja je na osnovi provedenih dokaza i njegovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje, koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju:
- da se utuženi iznos 15.820,53 kn sastoji od razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine osiguraniku OJ za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. u iznosu 6.821,07 kn, te za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 29. veljače 2016. u iznosu 8.999,46 kn,
- da je tuženom pravomoćnim presudama Općinskog suda u Požegi broj P- 164/04-34 od 26. svibnja 2006. i broj P-1498/07-4 od 20. prosinca 2007. naloženo na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 12.430,64 kn i iznos od 3.887,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, obzirom je osiguranik tužitelja OJ ostvario pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja od 1. srpnja 1999. počevši od 17. travnja 1999. jer je 9. travnja 1998. u tuženikovoj stolarskoj radionici kao njegov zaposlenik zadobio ozljedu na radu,
- da je osiguranik tužitelja OJ s danom 12. travnja 2009. navršio 65 godina života i od tada stekao pravo na starosnu mirovinu,
- provedenim vještačenjem iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Dajane Hart utvrđeno je da iznos starosne mirovine koja bi bila isplaćivana osiguraniku tužitelja veća je od iznosa koji prima kao invalidsku mirovinu i to za period od 1. travnja 2014. do prosinca 2015. za svaki mjesec u iznosu od 28,42 kn, u siječnju 2016. i veljači 2016. u iznosu 28,78 kn, te da je tuženik na ime naknade štete tužitelju za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. prosinca 2014. isplatio iznos 2.041,95 kn, a na utuženo razdoblje odnosi se iznos 879,74 kn.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te pravilno zaključio da tužitelj ne trpi nikakvu štetu jer bi po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja njegov osiguranik ostvario pravo na starosnu mirovinu koja je veća od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, pozivom na odredbu članka 58. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje ZMO) kojom je propisano da se korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo u istoj svoti, prvog dana nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33. odnosno 180. ovog Zakona po službenoj dužnosti na starosnu mirovinu.
8.Obzirom da navedeni osiguranik tužitelja nije ostvario pravo na starosnu mirovinu unatoč tome što je odredbom članka 58. ZMO-a iz 2013. propisano da se stečeno pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti po službenoj dužnosti prevodi u starosnu mirovinu s danom navršene starosne dobi od 65 godina života, to tužitelju ne pripada pravo regresa prema tuženom.
9.Tužitelj se u žalbi poziva na odredbu članaka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/2018 od 20. prosinca 2018.) kojim je izmijenjen članak 161. stavak 2. ZMO-a i propisano da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete i to novčanih davanja isplaćenih po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u onom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Međutim, ta odredba se ne primjenjuje na konkretna slučaj jer su sukcesivne isplate invalidske mirovine navedenom osiguraniku tužitelja izvršene u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 29. veljače 2016. dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine broj 115/2018).
10. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci ove presude.
U Karlovcu 5. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Vesna Britvec
