Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Zk-59/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Trgovina Borac d.d. Travnik OIB: 98594787350 , 72 270 Travnik- Tvornička bb, upisano u Registar Kantonalnog suda u N.Travnika br. U/I-187/04 koje zastupa direktor UD iz [adresa] on zastupan po punomoćniku Zdenku Duvnjak odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Antoniu Bolanča odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Tomislavu Zoriću odvjetniku u Zagrebu, radi ispravka, odlučujući o žalbi tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 54 P- 1725/2023-22 od 7. prosinca 2023. u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i umješača na strani tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 54 P- 5712/18 od 20. rujna 2023. i sudi:

Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Ovlašćuje se tužitelj da zatraži i postigne brisanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena:

MD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime: TRGOVINA BORAC d.d. Travnik OIB: 98594787350

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi trošak postupka tuženiku u iznosu od 8.309,03 Eur.

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi trošak postupka umješačima na strani tuženika u iznosu od 4.353,34 Eur.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Ovlašćuje se tužitelj da zatraži i postigne brisanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena:

MD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime:

TRGOVINA BORAC d.d. [adresa] OIB: 98594787350.

2.Dužan je tuženik GD i umješaći na strani tuženika ZD i AD da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.173,56 €/ 76.652,69 kn sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate po stopi od 7,88% a u slučaju promjene stope određuje se povećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % -tna poena.

2. Na raspravnom zapisniku od 20. rujna 2023. doneseno je rješenje kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 625,00 EUR, a umješačima na strani tuženika u iznosu od 684,35 EUR.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22. 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači a tužbeni zahtjev odbije uz obvezu tužitelja na naknadu troška postupka tuženiku.

4. Žalbu podnose i umješači na strani tuženika koji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članak 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno vrati predmet na ponovno suđenje izmijenjenom vijeću.

5. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika i umješača na strani tuženih naveo da nisu osnovani žalbeni navodi istih pa se predlaže žalbe odbiti.

6. Žali se i tužitelj koji pobija prvostupanjsko rješenje od 20. rujna 2023. zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članak 354. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, podredno ukine i vrati na ponovno postupanje.

7. Žalba tužitelja nije osnovana, dok su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ovlaštenje da zatraži i postigne brisanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena GD te uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja.

9. Između stranaka nije sporno da je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk-49/2022 od 12. travnja 2023. odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 54 P-5712/18 od 20. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke, dok je prihvaća žalba tuženika i umješača na strani tuženika te ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 54 P-5712/18 od 20. lipnja 2022. pod točkom I.1. i 2. izreke i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Predmet žalbe je podredni zahtjev tužitelja na ovlaštenje da zatraži i postigne brisanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena GD te uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja.

11. Prvostupanjski sud je u nastavku postupka utvrdio sljedeće činjenice:

- da je uvidom ZU [broj ZK uloška] utvrđeno da u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] nije upisan tužitelj,

- da tužitelj svoje pravo crpi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je zaključio kao kupac 15. svibnja 1975. sa Skupštinom Općine Trogir i Komunalnim poduzećem Dobrić kao prodavateljima,

- da je predmet kupoprodaje tog Ugovora bila zgrada označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dotrajalom stanju (ruševina) te trajno pravo korištenja zemljišta ispod zgrade i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje zemljište inače čini sastavni dio zgrade i služi za njenu redovnu upotrebu a što je opisano u čl. 1 tog Ugovora o kupoprodaji nekretnina, koji Ugovor je ovjeren od strane nadležnog sekretarijata za opću upravu

Općine Trogir 29. 03. 1990.,

- da je uvidom u ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo jedinog zk tijela čest. zem. [katastarska čestica] temeljem presude suda, poslovni broj P- 338/13 s time da je prije upisa tuženika kao vlasnik bila upisana SD,

- da je uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 18. studenog 1908. utvrđeno da je SD udovica zastupana po Antoniu nečitkog prezimena pok. U temeljem punomoći od 29. 10. 1908. zaključila kupoprodajni ugovor kojim prodaje zakonskom predstavniku ED polovicu gore opisane kuće s dvorištem i prolazom svakoj od svojih maloljetnih kćeri a koja se kuća nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu Općine Trogir, opisujući da je kuća s dvorištem i pripadajućim povrtnjakom smještena u Gradu Trogiru broj [broj] kat. čest. [katastarska čestica] koja pripada čest. zgr. [katastarska čestica] na ulazu 1a a povrtnjak na čest. zem. [katastarska čestica] na ulazu 2a što čini jednu jedinicu, da je točkom 3 označeno da prodavatelj prenosi vlasništvo posjeda sa svim pravima na kupce u skladu s odredbama od 01. siječnja 1909. i kupci preuzimaju vlasništvo gore navedene imovine kao i ovlaštenje kupca da bez bilo kakvog daljnje pitanja i odobrenja može u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva kupljenih nekretnina na svoje ime,

- da je uz taj kupoprodajni Ugovor priložena punomoć kojom su BD, ĐD i PD ovlastile g. Antonia kao punomoćnika da ih zastupa ispred političkih, administrativnih i financijskih nadležnosti u sudskim postupcima ili izvan njih, zaprimanje dokumentacije, potpisivanje ugovora, osiguranja kao i ovlaštenje za traženje upisa i brisanja iz zemljišnih knjiga prodati ili kupiti nekretnine ili pokretnine odnosno ovlašten je za sva pitanja iz čl. 1008 za koje je potrebna posebna punomoć uz ispunjavanje svih obveza prema nadležnom sudu u [adresa] i koju je javni bilježnik Vjekoslav Rubignoni ovjerio 29.10.1908.g. pod brojem 1014 jer su BD, ĐD, PD potpisale ovu punomoć g. Antoniu a koji je to prodao sestrama RD (koju pogrešno prvostupanjski sud označava kao G) i Š svaka za po 1/2 ovih nekretnina,

- da je kod provedbe tog kupoprodajnog ugovora prijenos prava vlasništva proveden u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je omaškom čest. zem. [katastarska čestica] ostala upisana kao vlasništvo BD a koji upis je ostao do upisa tuženika u ZU [broj UK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnika temeljem Presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-338/13.,

- da iako prijenos prava vlasništva nije proveden za čest. zem. [katastarska čestica] sukladno Paragrafu 431 OGZ koji se ima primijeniti na konkretni slučaj ista da je postala vlasništvo RD i A temeljem pravnog posla koji je realiziran i temeljem kojeg su ušle u posjed a sukladno sudskoj praksi vlasništvo da su stekle i bez upisa u zemljišne knjige,

- da su Skupština Općine Trogir i komunalno poduzeće Dobrić prodali tužitelju čest. zgr. [katastarska čestica] i pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] jer se radi o imovini koja je postala Općenarodna imovina s pravom korištenja NO Trogir i koji posjed da je trajao od 1975. na strani tužitelja pa sve neometan do 1990-tih,

- da je tužitelj bio u posjedu prijeporne nekretnine proizlazi i iz Ugovora o zakupu kojeg je zaključio sa VD i KD te je po otkazu od 20. 08. 1989. DD prestao koristiti sporni prostor a koji je temeljem Ugovora o zakupu koristio AD za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica],

- da je tuženik bez pravne osnove počeo koristiti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao ljetnu terasu svog restorana [obrt] a koju terasu je uredio još DD nakon sačinjavanja ugovora o zakupu s tužiteljem i koja ulaganja kako je sam kazao su se prebijala kroz zakupninu i koju zakupninu je mjesečno plaćao tužitelju a prema iskazu zz tuženika dio takve zakupnine da je plaćen za najam prostora koje je imao tužitelj u

[adresa] za poslovni prostor prodavaonicu obuče,

- da je tuženik znao da je sporna čestica tužitelja,

- da tuženik nije bio savjestan posjednik da proizlazi i iz dopis tadašnjeg punomoćnika tužitelja odvj. HD tužitelju u kojem navodi da je tuženik u posjedu te čest. zem. da neće da napusti prostor da prijeti a u svezi čega da je predložio i prodaju čest. zem. i čest. zgr. i do čega da je doista i došlo da je prodana ID s time da sporna čest. zem. iako je navedena kao predmet kupoprodaje za istu tužitelj da nije primio kupoprodajnu cijenu baš iz razloga dok se ne sredi zk stanje a koje zk stanje da je tužitelj pokušao srediti kroz nekoliko postupaka, pa i ovim,

- da je iz Izvoda iz sudskog registra Kantonalnog / županijskog suda u Travniku 1-13/16 dokazano da je tužitelj pravni slijednik Kombinata Borac OOUR trgovina u [adresa],

- da je iz rješenja o upisu promjena podataka o upisu u sudski registar Kantonalnog suda u Travniku od 15.04. 2004. razvidno da je dana 31.12.1990. u registarskom ulošku [broj ZK uloška] upisano osnivanje d.o.o. Trgovine Borac Travnik a na temelju odluke o promjeni oblika organizovanja broj 3/2004 od 16.02.2004.g. d.o.o. trgovina Borac Travnik posluje pod tvrtkom Privredno društvo Trgovina borac Travnik skraćena oznaka Trgovina Borac d.d. [adresa] a koja činjenica da je bitna jer je 31.12.1990. tužitelj registriran kao društvo s ograničenom odgovornošću pa bi pravo korištenja predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom tužitelja njegovo pravo vlasništva,

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelj u postupku dokazao da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] a koje vlasništvo da je stekao temeljem kupoprodaje od Općine Trogir i komunalnog poduzeća Dobrić gdje mu je prodano pravo korištenja na čest. zem. [katastarska čestica] a koje je pravo korištenja pretvorbom prešlo u pravo vlasništva gdje su prodavatelji i prednik tužitelja bile društvene pravne osobe. Kako se radi o teretnom pravnom poslu kod kojeg je kupac tj. prednik tužitelja ušao u posjed to da je isti stekao pravo korištenja i bez upisa u zemljišnu knjigu. Potvrda tog slijeda da je razvidna i iz ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je upisana čest. zgr. [katastarska čestica] a nakon što je kupoprodajni Ugovor između tužitelja i Općine Trogir dostavljen na uknjižbu, čiju sudbinu da omaškom nije ispuštena kod upisa 1908. slijedi i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koja je ostala upisana na BD koja je još za života otuđila tu nekretninu za koju su znale i njene nasljednice ĐD i CD a koje su potpisale punomoć kod javnog bilježnika 1908., koje činjenice opet pobijaju tvrdnje tuženika da bi tu nekretninu on kupio od nasljednika UDK jer predmetna nekretnina nije unesena u ostavinsku masu iza smrti CD i ĐD odnosno u ostavinsku masu BD koja je za života prodala tu nekretninu Madirazza RD i Š. Temeljem izvoda iz sudskog registra Kantonalnog / Županijskog suda u Travniku 1-13/16 tužitelj da je dokazao da je pravni slijednik Kombinata Borac OOUR trgovina u [adresa] a kako to i proizlazi iz rješenja o upisu promjena podataka o upisu u sudski registar Kantonalnog suda u Travniku od 15.04. 2004. Odluka o organiziranju preduzeća kao društva s ograničenom odgovornošću broj 4696/90. da je donesena prije 24.07.1991., dakle prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani i raspolaganja nekretninom na teritoriju RH (Narodne Novine 36/91-dalje Uredba), pa da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao izvorno na temelju zakona s obzirom da su dana 30.12.1990. ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 360. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152714- dalje ZV). S obzirom na navedeno da nije sporno da će zabrana raspolaganja i opterećenja biti na snazi dok RH s bivšim republikama tadašnje SFRJ svoje imovinskopravne odnose ne uredi međudržavnim ili multilateralnim ugovorom ali ono što je bitno da tužitelj za trajanja Uredbe nije zaključio nikakav pravni posao ili da je donijet pravni akt koji bi bio suprotan toj Uredbi. Tužitelj ovom tužbom samo traži da se njegovo na Zakonu stečeno pravo upiše u zemljišnoj knjizi a sud da će po službenoj dužnosti po upisu istog upisati zabranu raspolaganja i opterećenja. Kako je tužitelj dokazao vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] a koje je stečeno temeljem Zakona odnosno pretvorbom prava korištenja u prava vlasništva to da je sud upravo pozivom na odredbu čl. 130. st. 1 ZV, usvojio podredni tužbeni zahtjev tužitelja na ovlaštenje da zatraži i postigne brisanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] sa imena tuženika i upis prava vlasništva na ime tužitelja.

13. Zaključak prvostupanjskog suda da je osnovan podredni zahtjev tužitelj ne može se prihvatiti kao osnovan jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

14. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka smatrao da je tužitelj dokazao da je vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] stečeno temeljem Zakona odnosno pretvorbom prava korištenja u pravo vlasništvo pri čemu primjenu Uredbe tumači na način da Uredba nije imala pretenzije ulaziti u pitanje titulara prava na nekretnini, koja su već stečena, već je njezin cilj bio zabrana daljnjeg raspolaganja od strane tih titulara, odnosno da Uredba, koja je donesena i stupila na snagu 1991., ne može biti od (retroaktivnog) utjecaja na prijenos prava korištenja izvršen na tužiteljevog prednika nego predstavlja zabranu daljnjeg raspolaganja predmetnom nekretninom do ispunjenja uvjeta za isto.

15. Kada bi se iz navedenih dokaza i izveo zaključak da je tužitelj na temelju Kupoprodajnog ugovora od 15. svibnja 1975. kupio predmetnu nekretninu od Općine Trogir i Komunalnog poduzeća Dobrić i da je time stekao vlasništvo pretvorbom prava korištenja za istaći je da je važna okolnost ta da je riječ o nekretnini na teritoriju Republike Hrvatske i da za ocjenu osnovanosti zahtjeva valja primijeniti važeće propise Republike Hrvatske.

16. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe propisano je da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosovo i Vojvodina, dok je u st. 2. tog članka određeno da se navedena zabrana odnosi i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. Prema odredbi čl. 4. Uredbe, ista je privremenog karaktera i bit će na snazi do okončanja postupka razduživanja tadašnje SFRJ.

17. Po ocjeni ovoga suda izričaj "okončanje postupka razdruživanja" treba shvatiti na način da zabrana iz Uredbe donijete 1991. traje sve dok Republika Hrvatska s bivšim republikama tadašnje SFRJ svoje imovinskopravne odnose ne uredi međudržavnim bilateralnim ili multilateralnim ugovorom.

18. Republika Hrvatska i Republika Slovenija odnosno Republika Makedonija svoje imovinskopravne odnose su uredili međudržavnim bilateralnim ugovorom, međutim, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovine svoje imovinskopravne odnose nisu uredili međudržavnim ugovorom, pa su za odluku u ovom predmetu mjerodavne odredbe Uredbe.

19. Cilj i svrha Uredbe je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zabrana raspolaganja nekretninama pravnih osoba na koje se ista odnosi, do zaključenja međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske s bivšim republikama bivše SFRJ o uređenju njihovih imovinskopravnih odnosa.

20. Pravni status nekretnina pravnih osoba sa sjedištem u [adresa] obuhvaćenih zabranom još uvijek nije definiran, ne zna se njihov pravni status do sklapanja međunarodnog bilateralnog ugovora pa se stoga zabrana iz Uredbe/91 odnosi na svako pravno raspolaganje takvim nekretninama dok se njihov pravni status ne riješi međunarodnim bilateralnim ugovorom, pa prema tome i presudu kojom će se utvrditi pravna osoba iz Bosne i Hercegovine vlasnikom i kojom se dopušta upis u zemljišnim knjigama kako je u ovom predmetu slučaj.

21. Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/04) sadrži samo načela za čiju primjenu treba sklopiti dodatne ugovore, a takve ugovore Republika Hrvatska s Bosnom i Hercegovinom nije sklopila, kako je to navedeno, a i odredbe Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije također ne daju pravo tužitelju na stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ove parnice.

22. Prema čl. 2. st. 1. podstavku (a) toga Aneksa prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava. Obveznik priznavanja prava i vraćanja je prema tome država (koja u ovom sporu nije tužena). Tužitelj i ne tvrdi da je Republika Hrvatska (neko njezino tijelo) donijela akt kojim mu priznaje pravo vlasništva na spornim nekretninama. Pravo vlasništva tužitelj nije stekao na temelju samog Ugovora o pitanjima sukcesije, jer mu to pravo tek treba biti priznato, a što jasno proizlazi iz zadnje rečenice odredbe čl. 2. st. 1. toč. a Aneksa G koja glasi: «Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava». Prema tome, tužitelju bi tek trebalo biti priznato pravo vlasništva, a nakon toga nadležno tijelo bi trebalo odlučiti o tome vraća li mu se nekretnina ili mu se priznaje pravo na naknadu (tako i Vrhovni sud u odluci poslovni broj Rev-306/08 od 17. prosinca 2008.).

23. Isto je presudio i Europski sud za ljudska prava u predmetu „Mladost turist“ a.d. protiv Hrvatske (predmet 73035/14) od 30. siječnja 2018. gdje je rečeno: „Imajući to u vidu, sud primjećuje da Hrvatska do sada nije zaključila niti jedan bilateralan sporazum ili usvojila bilo kakve propise radi implementacije, a koji bi omogućili primjenu čl. 2. Aneksa G Ugovora o sukcesiji. Sud stoga smatra da niti zahtjev društva podnositelja da ga se proglasi vlasnikom zemljišta u pitanju, a niti njezin zahtjev za naknadu štete, nemaju dovoljnu osnovu u domaćem pravu ili međunarodnom ugovoru koji čini dio domaćeg pravnog poretka, da bi se mogli smatrati „imovinom“ a samim time i vlasništvom koje štite jamstva čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.“.

24. Nadalje prema čl. I. Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini od 27. travnja 2000. (Narodne novine, broj: 46/00- dalje: Odluka) izuzimaju se od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u [adresa].

25. Člankom II. Odluke ovlašten je ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke I. ove Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

26. Uredba o zabrani raspolaganja iz 1991. i sada je na snazi i odnosi se na imovinu pravnih osoba sa sjedištem iz Bosne i Hercegovine, koja je na teritoriju Republike Hrvatske, a na koju imovinu pod zabranom raspolaganja i opterećenja se odnosi i Odluka.

27. Ne radi se o izuzimanju temeljem same Odluke, nego ista daje ovlast ministru pravosuđa da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz toč. I. Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama. Dakle, ukoliko takva suglasnost ne bude izdana, nije dopušteno raspolagati nekretninom na koju se primjenjuje Uredba

28. Dakle, sve dok Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina u smislu Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/04) ne sklope bilateralni sporazum o uređenju imovinskopravnih odnosa na snazi su zabrane propisane Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91), Uredbom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“, broj 46/00) i odredbe Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 29/94 i 35/94), pravne osobe iz Bosne i Hercegovine ne mogu stjecati pravo vlasništva na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske osim ako takvu dozvolu ne ishode od nadležnih upravnih vlasti Republike Hrvatske (to i proizlazi iz stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci Rev- 389/2022 od 26. listopada 2022. i odluke Ustavnog suda broj III U-1901/2024 od 20 ožujka 2024.

29. Kako tužitelj nije pribavio suglasnost od nadležnih tijela niti se na istu poziva, a na snazi je i Uredba to isti nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, pa je zbog svega naprijed navedenog valjalo prihvatiti žalbu tuženika i umješača na strani tuženika te odlučiti kao u izreci prvostupanjske presude a temeljem odredbe članka 373. st. 3. ZPP.

30. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je valjalo temeljem odredbe članak 166. stavak 2. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. i 155. ZPP preinačiti i odluku o trošku postupka.

31. Tuženiku je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP valjalo priznati trošak postupka i to: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 497,71 Eur, sastav podneska od 28. studenog 2019. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 29. studenog 2019. u iznosu od 497,71 Eur, sastav podneska od 27. siječnja 2020. u iznosu od 124,42 Eur, zastupanje na ročištu 13. veljače 2020. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 14. listopada 2020. u iznosu od 497,71 Eur, sastav podneska od 22. veljače 2021. u iznosu od 100,00 Eur, sastav podneska od 13. travnja 2021. u iznosu od 100,00 Eur, zastupanje na ročištu od 11. svibnja 2021. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 10. rujna 2021. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 8. studenog 2021. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2022. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 29. travnja 2022. u iznosu od 497,71 Eur, sastav podneska od 24. rujna 2023. u iznosu od 100,00 Eur, zastupanje na ročištu od 23. listopada 2023. u iznosu od 497,71 Eur, ukupno 5.899,23, uvećano za PDV u iznosu od 1.474,80 eur, sveukupno 7.374,03, eur, te mu je trebalo priznati sastav žalbe od 1. srpnja 2022. sa PDV u iznosu od 625,00 Eur, pristojbu na presudu u iznosu od 310.00 eur, dok mu nije priznat trošak zastupanja na ročište od 29. rujna 2023. u iznosu od 497,71 Eur, jer mu je isti već obistinjen raspravnim rješenjem na zapisniku od 29. rujna 2023. Dakle, tuženiku na ime troška postupka pripada iznos od 8.309,03 Eur.

32. Umješačima na strani tuženika valjalo je priznati trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP i to sastav podneska od 12. studenog 2020. u iznosu od 497,71 Eur, sastav podneska od 11. kolovoza 2021. u iznosu od 497,71 Eur, sastav podneska od 12. rujna 2023. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 20. rujna 2023. u iznosu od 497,71 Eur, zastupanje na ročištu od 23. listopada 2023. u iznosu od 497,71 Eur, ukupno 2.488,55 eur uvećano za 10% (Tbr. 36. točka 1. Tarife u iznosu od 248,85 Eur), sveukupno 2.737,40 Eur, uvećano za PDV u iznosu od 681,85 Eur, sveukupno 3.419,25 Eur, te mu je trebalo priznati sastav žalbe od 26. srpnja 2022. sa PDV u iznosu od 622,14 Eur i pristojbu na presudu u iznosu od 311,95 Eur, odnosno ukupno 4.353,34 Eur, dok mu nije priznato ročište od 1. srpnja 2022. jer isto nije ni održano.

33. Pravilno je prvostupanjski sud na raspravnom zapisniku od 20. rujna 2023. raspravnim rješenjem obistinio trošak tog ročišta tuženiku i umješačima na strani tuženika i obvezao tužitelja da im naknadi traženi trošak po načelu culpe, jer je tužitelj imao dovoljno vremena da se očituje sukladno uputi iz ukidne odluke drugostupanjskog suda, pa se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom.

U Splitu, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac